Ovaj članak morate pročitati "Slaven Bilić duguje Kaptolu proviziju" .. Hrvati se sprdaju na pobožnost svojih igrača ...
Zapravo, kad bolje promislim, na te bi procjene možda trebalo dodati i koji postotak i koju tisuću eura više jer smo u sve tri utakmice igrali s katoličkim narodima. Jer, vidite, ni Austrijanci ni Nijemci nisu ateisti, a o Poljacima da i ne govorimo. Svi su se oni vjerojatno molili kao i mi, ali nebo je odlučilo podržati upravo nas. Razmislite malo o tome. Stavite se, na primjer, na mjesto Djevice Marije. Zar je njoj bilo lako odlučiti kome će se od svoje djece umilostiviti? Zamislite kakva je to drama morala biti u duši te prečiste žene?
Sjedne ona gledati utakmicu i još se premišlja tko joj je draži, a onda joj iz hrvatske svlačionice vjetar donese skrušeno mrmljanje: “Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.” Bogorodicu to dirne i odluči navijati za nas.
Ali, tek što je ona to pomislila, i iz njemačkog se stručnog stožera začuje smjeran šapat: “Gegrüßet seist du, Maria, voll der Gnade, der Herr ist mit dir. Du bist gebenedeit unter den Frauen, und gebenedeit ist die Frucht deines Leibes, Jesus”, a onda se još i Poljaci krenu gorljivo tući u prsa vičući: “Zdrowas Mario, laskis pelna Pan z Toba, blogoslawionas Ty miedzy niewiastami i blogoslawiony owoc zywota Twojego Jezus.”
Djevica se zbunjeno okreće sad jednoj, sad drugoj, sad trećoj nogometnoj reprezentaciji i naposljetku odabere nas. Treba li vam jasnijeg dokaza da naše svećenstvo valjano radi svoj posao?
To da su u nerazgovjetnom žamoru molitvi na mnogim jezicima Otac, Sin i Duh Sveti, Majka Božja i svi sveci naposljetku čuli i priznali samo one hrvatske, velika je pobjeda naše vjere. Oholo je to možda kazati, ali Bog nas najviše voli. Zato što molimo između treninga i postimo prije utakmice, mi smo jedini istinski predstavnici Katoličke crkve u ovome dijelu svijeta. Nas nijedna država ne može dobiti u nogometu. Osim možda Vatikana.
Ali, opet, tko zna, možda je dragi Bog pomagao i drugima, nego oni to nisu znali prepoznati? Poljak Lobodzinski, na primjer, šutira na gol, promaši pa pogleda u nebo i očajno zavapi:
“Bože, zašto?!”
A Bog to ne izdrži, nego razmakne oblake i gnjevnim basom drekne:
“Zato što si kreten! Trebao si dodati, Krzynowek ti je bio slobodan.”
Teško je koji put zaključiti pomaže li Bog ili ne pomaže, čudnovati su, što se kaže, puti Njegovi. Ali, jedna je stvar, čini se, nedvojbena. Česi nisu nikakvi katolici.
-ulomak-
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
A i to iz istog razloga ko i sto mi je bilo drago sto je Hrvatska zijanila. Ne zbog toga sto pretjerano volim turke. Inace me zaboli ona stvar kako Srbija prolazi u bilo kojem sportu.
