O ljudi moji, pa ode koja godina života, al' ovo se doživljava rijetko, pa mi nije žao...
Znači, da su izgubili, ne bih se opravio nekoliko dana, jer stvarno ne mogu da svarim te Slovence, pa me ubij... Mogu da me sad optuže za ksenofobiju i budi Bog šta još, ali...
Kad izađoše Brezec i Lorbek zbog pet ličnih, a Slovenci povedoše, već sam vidio sebe kako negdje pronalazim isječe iz slovenskih medija, u kojima veličaju svoju herojsku pobjedu be zvažnih igrača i ostalo... Tad sam već napumpao pritisak na dobrih 150.
Jagodnik? E nemate vi pojma šta sam ja preživio zbog ovog mamlaza... Pošto sam gledao utakmicu u društvu ljudi koji sport i ne prate baš redovno, ja sam im bio nasušan izvor informacija. I kad uđe taj Jagodnik, svi navališe na mene sa pitanjima ko je taj. Ja lijepo objasnim da je u pitanju epizodista i dosta nebitan igrač, a "epizodista" ubaci dvije nemoguće trice i pojavi se niotkuda na onom napadačkom skoku. Džigericu sam sam sebi pojeo u u tom trenutku, da mi je ne pojedu ostali...
A utakmica... Svo vrijeme se obraćam Bogu i ne znam kome sa samo par pitanja... "Pa jel' moguće da ovaj Lorbek ovoliko trpa, šta god da baci na koš", "Lakovič jedva stroji na terenu, kako prevodi loptu i organizuje igru", "I zašto, o zašto onog iritantnog Nahbara neko ne prilijepi za parket"... I dok sam ja tako razgovarao sa Bogom, tražeći smisao gledanja svega toga i tolikog nerviranja, pojavi se Teodosić. A kad Novica u produžetku, onu loptu već na košu izbaci na tricu, već sam se vidio u hitnoj na reanimaciji... I opet taj Teodosić. Veliki stručnjak Janakis je inače tog momka prošle sezone, držao na prosjeku od cijelih 10-ak minuta po utakmici da odmara jednog od niza mediokritetnih Amerikanaca, Lina Grira, a čim se dečko dokopao lopte i minutaže, pokazao je svima, kako se igra. Da hoće sutra i onom paščetu Navaru, par puta da zvekne trojku preko ruke, ne bi mi bilo krivo ni da izgube...
I da... Kao što ranije rekoh. Slovenci su prangijaška ekipa, bez previše izrađenih akcija i sistema igre... Udri po šutu, pa ako ide ide. Varijacije su Nahbarov šut kad izađe iz bloka, Lorbek pod košem, a i to je opet individualno ili daj loptu Lakoviču, pa vidi šta će da bude.
Uglavnom, Slovenci ogroman kredit kod sudija imaju. Tovar očitih prekršaja nije sviran. Brezec pod košem još jedino oružje nije upotrebio. Na Lakoviču se svira i najmanji kontakt, a Krstić i Perović moraju da izrudare svaku poziciju pod košem... Ma u stvari, kao da je bitno... Ovi momci su pobijedili i za mene su šampioni. Šta god da se desi sutra, zaslužili su doček u Srbiji, kao nikad niko do sad. Trebaće im to i zbog njihovog samopouzdanja i motiva za naredna takmičenja...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|