Citiraj:
To i jeste ogroman uspjeh, samo što naši navijači, imaju uobičajenu tendenciju, da par dobrih utakmica, protiv solidnih selekcija, pretvore u osnovu za priče o Srbiji, kao pritajenom favoritu za novog šampiona svijeta.
tendencija da se postavljaju ciljevi koji su veci od realnih uopste nije losa. zasto sebi ne bi postavili zadatak da, recimo, udju u cetvrtfinale? ako radis neki posao, onda ga radi tako da budes najbolji, ili makar to die trying, sto rekli englezi. mala misao donosi mali rezultat.
problem je potpuno drugi. svi mi smo ustvari obicni govnari koji ocekujemo da fudbalska reprezentacija ispravi sve nase krive drine, da nam donese srecu i ponos koji nismo sposobni sami sebi da donesemo. ti momci igraju sa ogromnim pritiskom da citava nacija pola godine zivi samo za svjetsko prvenstvo (kao da nista drugo ne postoji), da im se non stop soli pamet o tome da moraju da 'ginu za dres, grb, drzavu, himnu' da bi mi koji jedemo kokice i gledamo tv bili zadovoljni, da pobijede trule kapitaliste koji nam ne daju u evropsku uniju itd itd. onda dodje utakmica sa ganom, oni u nju udju svjesni da ako nesto krene po zlu da ce biti razapeti, maltene proglaseni za drzavne neprijatelje, izdajice srpstva, nikakve ljude, itd itd. otuda i crveni kartoni, glupi penali, jer toliki pritisak stvara strah od neuspjeha.
ja citam redovno engleske novine i ni u jednom jedinom tekstu nisam vidio to cuveno "osvjetlavanje obraza nacije", "grizenje za zastavu" i slicna sranja. kratko i jasno, ocekuju vrhunski rezultat od svoje reprezentacije, osvajanje svjetskog prvenstva (realno? ni u kom slucaju). a ako ne uspiju? pa nista, sacekace sljedece prvenstvo. bitno je da se napredovalo od 'budale sa kisobranom', kako su zvali meklarena.
eto, recimo, rukometna reprezentacija je odigrala odlicno protiv ceske u nisu, i apsolutno niko se nije nasao da to i primijeti, a kamoli prokomentarise. kao da nista drugo na svijetu ne postoji osim one "utakmice istine" sutra (kako je krstise na u92)
FAQ
Poslato: 17 Jun 2010, 09:53 
