|
Premda Pérez protekle godine nije u svoj curriculum vitae ubilježio neki veliki rezultat, oni koji su ga okruživali tvrdili su da je to samo pitanje vremena. Doista, vrijeme im je dalo za pravo. No tko je zapravo Sergio Pérez? Odgovore i fascinantan insight daje Goran Slavić.
...................................................
Za mnoge je drugo mjesto Sergia „Checa” Péreza na Velikoj nagradi Malezije bio pomalo neočekivan rezultat, koji je 22-godišnjeg Meksikanca doveo u središte zbivanja Formule 1.
U Formuli 1 postojalo je i za mnoge još uvijek postoji nepisano pravilo da se veliki vozači u Formuli 1 mogu prepoznati u kratkome vremenu, bez obzira na automobil kojime raspolažu. To je vjerojatno vrijedilo još u doba Alonsovog šegrtovanja u Minardiju, ali je danas teško ili nemoguće to isto učiniti vozaču poput Pica, a očit je primjer i Ricciardo koji se uglavnom vozio na mjestima začelja sve dok iz konkurentnog HRT-a nije prešao u Toro Rosso.
No današnji Sauber jest momčad iz drughoga plana, ali s mnogo većim dometima od Minardijevih iz vremena Alonsa. Pérez se još prošle godine pokazao dobrim vozačem, izborivši zasluženo svoje mjesto u Sauberu. Ostao je upamćen i po nesreći u Monte Carlu, na istome mjestu gdje je završila i Wendlingerova karijera. Austrijanac je kasnije nastupio u još nekoliko utrka, ali više nikada nije bio onaj stari.
Pérezova kreditna kartica nikad nije funkcionirala na blagajni...
Premda Pérez protekle godine nije u svoj curriculum vitae ubilježio neki veliki rezultat, oni koji su ga okruživali tvrdili su da je to samo pitanje vremena. Doista, vrijeme im je dalo za pravo. No tko je Sergio Pérez (s naglaskom na prvome "e", tek radi informacije Blažičku i društvu oko njega)?
Radi se o neospornom talentiranom vozaču koji je imao beskrajnu sreću da je rođen u zemlji Carlosa Slima, vlasnika grupacije Telmex i vjerojatno najbogatijeg čovjeka našega planeta. Ipak bi bilo neopravdano gledati Péreza isključivo kao vozača s kovčegom punim novca.
„Ono što je uspio napraviti Checo”, rekao je o njemu Peter Wyss, njegov bivši tehnički direktor iz vremena GP2 kategorije, „trebao bi biti primjer mnogim vozačima. Stigao je u Europu kao šesnaestogodišnjak. Dečko iz Meksika oprostio se s obitelji i preselio u Njemačku. Malo je to definirati kulturološkim šokom, no on je uvijek gledao naprijed, stekavši upornost i čvrstošću koje ga i danas krase”.
Njegov otac Antonio bio je godinama redoviti posjetitelj autodroma; najprije kao vozač, a potom kao menadžer uspješnom vozaču Formule Indy i sunarodnjaku Adriánu Fernándezu. Za razliku od njega, Sergio nije htio ništa čuti o američkom svijetu NASCAR-a i Indianapolisa i sanjao je samo Formulu 1. Stoga je njegov jedini i logični odabir bila samo Europa.
„Kao šesnaestogodišnjak sam je vodio brigu o sebi”, pripovijedao je Wyss. „Uzimao je telefon u ruku i uspijevao prodati sponzoru prostor na kacigi. Ako se htjelo razgovarati s njime moglo ga se dobiti samo na meksički broj koji su plaćali sponzori. Nikada nije htio uzeti neki europski broj, samo da bi prištedio. Postoji i priča o njegovoj blokiranoj kreditnoj kartici. Zapravo, pozvao bi te na večeru i njegova kartica nikada nije funkcionirala na blagajni... Dakle, morao si platiti ti”.
Djevojka mu odvlačila pozornost s utrka pa je prekinuo vezu
Sergio se između 2005. i 2007. formirao kao vozač, prešavši iz Formule BMW u britansku Formulu 3 u čemu mu je najviše pomogao vlastiti karakter. Naučio je kako funkcionira svijet automobilističkih utrka, sam je zarađivao za život jer su mu sponzori plaćali samo utrke.
Kao devetnaestogodišnjak imao je djevojku, no kada je shvatio da mu ona odvlači pozornost s utrka nije se dvoumio i prekinuo je vezu, usredotočivši se na svoje životno poslanje: stići u Formulu 1. Kada su se nakon radio-poruke u Sepangu koju je Sauber odaslao Sergiu („...momčadi treba ovaj rezultat...”) pojavile prve klice sumnje, oni koji ga dobro poznaju jednostavno su se nasmijali na ideju da bi se mogao suspregnuti u trenutku kada je na nišanu imao Alonsa.
„Bilo je to 2009.”, prisjećao se Wyss, „bili smo u Kataru, Losailu, s momčadi Addax. Sergio je vozio prve utrke u GP2 kategoriji i njegov je momčadski kolega bio mnogo iskusniji Petrov. Imali smo boks prepun šejkova, naših glavnih sponzora. Utrka se odvijala dobro. Vitalij je vodio, a Sergio je bio drugi. Potom je Pérez u posljednjem krugu napao Petrova s vanjske strane prvoga zavoja, prešavši ga praktično po pijesku. U boksu smo gotovo doživjeli infarkt, misleći o onome što se moglo dogoditi. „Checo” je nakon utrke samo izjavio: „Nisam riskirao, sve je bilo pod kontrolom”.
"Brzo shvaća u čemu je problem i nikad ne ponavlja istu grešku"
Mnogi tvrde da je Pérez odveć agresivan i individualist, ali oni koji su radili s njime tvrde da je uvijek raspoloživ za sve ono što može pomoći napretku momčadi. Nikada mu nije bio problem uspoređivanje vlastitih rezultata telemetrije s momčadskim kolegama.
To tvrdi i Edoardo Mortara koji je zajedno s njime bio 2009. u momčadi Arden: „Zadržao sam lijepo sjećanje na Sergija i sretan sam što je pronašao mjesto u Formuli 1. Kada smo vozili zajedno započeo sam sezonu bolje od njega, no do kraja prvenstva mnogo je napredovao i iskazao svoj nesumnjivi vozački potencijal. Ono što me je najviše impresioniralo u njega jest njegova sposobnost poboljšanja popravljanjem vlastitih grešaka. Brzo shvaća u čemu je pogriješio i nikada ne ponavlja istu grešku. To je njegova velika kvaliteta koja mu pomaže da se izuzetno brzo usavršava”.
Kada bi svijet bio pun momaka poput Péreza, psihoanalitičari bi ostali bez posla
Wyss je spomenuo još jednu zanimljivost povezanu s Pérezom: „Kada je stigao u Englesku bilo je teško shvatiti što je napisao na engleskom. Govorio je dobro, ali nije znao pisati. Pomalo smo s njime zbijali i šalu jer je riječi „oversteer" i „understeer” neobično pisao, ali nas je on uskoro primirio: Jeste li shvatili što je napisano, glavno je da razumijete, zar ne?”.
Dakle, kada bi svijet bio pun momaka poput Péreza psihoanalitičari bi morali promijeniti posao. „Ako bude otišao u Ferrari”, tvrdi Wyss, „nikada neće prihvatiti da bude iza Alonsa. Ne govorim o naredbama u momčadi, već o onome koliko Sergio vjeruje u svoje kvalitete. On mora sa sobom riješiti račune, ali ima pozitivno ponašanje i siguran sam da će prilično vremena potrošiti na praćenje Fernandovog rada iz čega bi mogao izvući veliku korist”.
"Kakvi podaci, kakav oversteering, ne govorite gluposti..."
U Silverstoneu 2010., drugoj GP2 utrci toga vikenda bio je premoćan u drugome dijelu s velikom prednošću pred svojim protivnicima. U boksu su bili nervozni jer nije odustajao od nametnutoga ritma.
„Tada se uključio radio-vezu i počeo pjevati, najprije jednu pjesmu, a potom drugu. Rekli smo mu O.K., ali vozi polakše, znajući unaprijed da će nam odgovoriti da već vozi polako. No u posljednjem krugu doista nam je pokazao da vozi polako jer je odvozio najbrži krug utrke. A kada smo pogledali na telemetriju pokazala je „oversteer” od 120 stupnjeva. Rekli smo mu da je bilo glupo riskirati ni zbog čega, ali on se samo nasmijao: „...kakvi podaci, kakav oversteering, ne govorite gluposti”.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
