Sasvim je normalno da je raspadom bivse drzave, posto je Srbija nasljednik bivse Jugoslavije u MOK-u, da su sve medalje upisane Srbiji. Kao i u slucaju SSSR-a i tu je kraj price na tu temu. Bilo bi neuporedivo bolje i korisnije za sve drzavice nastale raspadom SFRJ da je Jugoslavija ostala. Ali znamo dobro kako su se razvijale stvari devedesetih i sada je stavljena tacka na to. Da je Juga ostala, da nam se nisu desile devedesete, uz nacin rada u sportu, mislim tu na sistem, izdvajanja za sport, tretman koji je uopste sport imao u drustvu, bilo bi mnogo lakse i sportistima da osvajaju vrhunske rezultate namedjunarodnim takmicenjima. I tu vise nema sta da se doda ili oduzima, to je valjda jasno. Ipak narodi na ovim prostorima su odabrali drugacije puteve. Nisam nikakav nostalgicar, ali ce vrijeme pokazati sta bi bilo da je bilo i sta bi bilo kad bi bilo.
Sto se tice ovogodisnjeg srpskog nastupa na Olimpijadi, kada bi se gledale brojke, ima puno razloga za zadovoljstvo: 1. Osvojena je konacno 100 medalja za Srbiju, cime je na dostojanstven nacin obiljezeno 100 godina olimpizma u Srbiji 2. Na ovoj olimpijadi osvojena je jedna medalja vise nego u Pekingu, dok su Pekingu nismo vidjeli zlato, sada jesmo. 3. Na povrsinu je izbilo nekoliko izuzetno i kvalitetnih pa i mladih sportista, pogotovo u individualnim sportovima, koji uz predan rad, i posebna ulaganja u njih, uz ozbiljan rad tokom novog Olimpijskog ciklusa mogu zabilistati u Riju. Tu prvenstveno mislim na streljastvo, koje nam je i ove godine osvjetlalo obraz, zatim na Kolasinca i Bekrica a ima tu jos mladih atleticara koji bi mogli napraviti dobar posao, na Veljku Stjepanovica u plivanju, tekvondiste, kajakase, veslace... Drzava bi osim vecih ulaganja u njih trebala osnoviati i jedan poseban olimpijski fond plus, za nadarene sportiste, potencijalne osvajace olimpijskih medalja, u koji bi svaki privredni subjekt u Srbiji, morao izdovjiti odredjena sredstva, u koji bi svaki gradjan morao odvojiti od svoje plate deset dinara.
Sto se tice kolektivnih sportova, treba dobro sjesti, i vidjeti gdje se ko nalazi. Sta je sa omladinskim pogonima u rukometu, odbojci, kosarci. Zasto nema kontinutiteta u ovim sportovima, a u vaterpolu recimo ima. I naravno, drzava osim sto mora obezbijediti sredstva, i mijenjati sistem rada po skolama gdje se i stvara baza buducih sportista, mora i na mjesta trenera postavljati najbolje strucnjake. Puno puta su nam dobre i perspektivne generacije upropastavali nekvalitetni treneri i selektori. I tome treba posvetiti punu paznju.
Ne mogu se oteti i utisku da je na OI otisao i jedan broj sportista koji nije bas dao sve od sebe, a trebao je. Osvajaci medalja su im nadam se otvorili oci i pokazali kako se bori za Srbiju. Takodje, ne mogu se oteti utisku, da u kljucnim momentima, u pojedinim sportovima nismo imali ni sportske srece, tri cetvrta mjesta je ipak hm, a ne mogu se oteti ni utisku da smo u pojedinim sportovima igrali protiv vjetrenjaca ( mec za bronzu u vaterpolu ).
U svakom slucaju, sada se treba pod hitno sjesti, podvuci crta, vidjeti sta smo to sve u toku protekle 4 godine, kada je olimpijski ciklus u pitanju odradili kako ne treba, sta kako treba. Ono sto je bilo dobro, ne mijenjati, ono sto nije valjalo, pod hitno mijenjati, jer nije u pitanju samo OI. Ako ne budemo mijenjali, postavlja se pitanje sta uopste mozemo napraviti vec na sljedecem EP ili SP u recimo rukometu ili odbojci. Prva sljedeca provjera za srpske sportiste je Svjetsko prvenstvo u veslanju u Plovdivu, koje pocinje prekosutra. Koliko vidim tamo idemo sa totalno podmladjenim timom pa ce biti zanimljivo vidjeti kako ce to izgledati i koliki potencijal imaju neki novi klinci u ovom sportu.
Prvo cemo sutra navece docekati na dostojanstven nase Olimpijce osvajace medalja, jer su oni to zasluzili, a onda svi odgovorni u srpskom sportu, trebaju zavrnuti rukave i na posao.
|