'Dark night rises': Posljednja poruka s IstokaOvo su tekstovi iz kategorije ''labuđi pjev''. Možda se varam, ali ako je Slaven Bilić upalio fitilj Joea Šimunića da odigra još jedan ciklus iz prkosa i dokazivanja da nije staro željezo, mislim da su Englezi slično napravili Fabiju Capellu....

Dobro, postoji tu još naravno deset milijuna godišnjih razloga.
''To ti je ono...kad mi objašnjavamo taktiku jedan drugom u stožeru i kad se netko pravi pametan kažemo mu – pa nisi ti Capello. Mislim Capello... to je vrh. Nema dalje'', objasnio je u kratkim crtama značenje Don Fabija u svijetu trenera Slaven Bilić prije debakla u Maksimiru s Englezima.
Već na aerodromu u zagrebačkoj zračnoj luci Englezi izgledali su kao da su iz aviona izašli s nevidljivim Šancovim ovratnikom. Svi do jednoga, počevši s Capellom. Glava u oblacima, vojnički korak i samopouzdanje koje se cjedilo iz očiju. U Esplanadi za ručak samo voda, piletina i salata, mobiteli ugašeni. Bio je to tada za Engleze asketski preobražaj u pripremama.
Oderao nas je na Maksimiru, ponizio na Wembleyju. Iako je doživio istu sudbinu na Mundijalu, Capello je ulovio Euro. Savez je u proljeće ove godine testirao principe slavnog Talijana i u skladu sa svojom nepopustljivom reputacijom Capello je dao otkaz u predvečerje Eura na kojem je trebao igrati neku od glavnih uloga.
Engleska je trebala biti posljednji posao. Napraviti veliki rezultat, zatvoriti se u svoju galeriju i od dražbe na dražbu... Ali javili su se najveći platežni perverznjaci – Rusi. Advocaat je prosuo prolaz u četvrtfinale, a Rusi su opet željeli stranca, no očito im je dosta bilo nizozemskog umiranja u ljepoti. Pragmatika je stavljena u prvi plan, a njezin dekan Don Fabio pozvan na sastanak.
Nešto manje od dva mjeseca nakon ustoličenja Rusija je autoritativno krenula prema Brazilu. Uvjerljivo su pali Sjeverna Irska i Azerbajdžan. To sigurno nisu pravi odgovori koliko može Rusija s Capellom u ovom trenutku, no 12. listopada dolazi Portugal.
Oni se u pravilu muče u kvalifikacijama, a sada ih čeka gladni Capello. Takvi poput njega ne žele na vjerojatno posljednjoj stanici karijere izaći kroz vrata za poslugu.
''Kada sam vidio da je na prvoj trening utakmici u nekoj opasnijoj situaciji pred našim šesnaestercem ispucao loptu dva terena dalje od našega znao sam da smo dobili pojačanje'', ispričao je Capello impresije o igri Roberta Kovača u prvim danima našeg reprezentativca u Juventusu.
Šimunića sam spomenuo na početku teksta, no čini mi se da on nikada ne bi bio libling Talijana jer Capellov nogomet je u oprečnom odnosu s njegovim privatnim životom. Njegove momčadi ne igraju, one samo pobjeđuju. Iskusni 66-godišnjak velike igračke i još veće trenerske karijere obožava umjetnost, a najdraži umjetnik mu je Wassily Kandinsky, ruski slikar i teoretičar.
Capellova kolekcija umjetnina procijenjena je na 10 milijuna funti, ali u nju vjerojatno nisu uračunali trofeje jer bi brojka u tom slučaju bila puno, puno veća.