Đuka fura svoj fazon i boli ga dupe.
Mislim, realno Srbija ima neviđen igrački kvalitet, kad sebi može da dozvoli luksuz da najefikasniji napadači ne dobijaju poziv, te da
najbolji golman u Evropi, šansu dobije tek u drugoj utakmici otkako je Đuka selektor. Mo'š misliti kako su tek Kahriman i Radiša Ilić vrsni golmani, kad su bili prvi Đukin izbor. Ovaj klen zaslužuje mjesto u analima najnebuloznijih izjava decenije, a s obzirom da je takav lik, bio ponajbolji u redovima Srbije, i na protekloj utakmici, kao i u dobrom dijelu prošlih kvalifikacija, to se ja ozbiljno moram zabriuti nad sudbinom ove izmučene reprezentacije.
Đuka jeste tvrdoglav, ali zaboravlja da ne vodi klince Partizana, koji je plijenio igrom i lepršavošću, već reprezentaciju bandoglavih zvjezdica, samoproglašenih vrhunskih igrača, koji mahom griju klupe u osrednjim evropskim klubovima, zahvaljujući valjda, isključivo činjenici da treneri tih istih klubova, nemaju razumijevanja za njihovu lucidnost i kvalitet. Kao što rekoh za Zvezdu, ponoviću i za reprezentaciju. Dok god neki tim predstavlja musav izlog za izlaganje i prodaju felerične robe, kao što su razorazni Rnići i Milovanovići, tom timu će teško krenuti nabolje. Terzić je digao sidro, ali on nije bio srž problema, već samo jedan od uzročnika, a posljedica su još gomila kvazi-menadžera naoružanih pištoljima, koji im služe kao argumenti u razmjeni mišljenja i još veća gomila polupismenih (kako fudbalski tako i literarno) fudbalskih radnika, koji praradiraju unaokolo sa raznoraznim diplomama privatnih škola i trenerskim profi licencama, dobijenih na osnovu dugotrajnog staža u Đorićevoj šank liniji, pardon trenerskoj školi. Elem... Na nagurane igrače, koji su sa 24 godine, daleko od mogućnosti da se proguraju kao talenti, a još nisu uspjeli da sopstvenim performansima, zadive nekog poluslijepog ino-menadžera, nadovezala se i Đukina vizija forsiranja igrača i građenja tima od igrača, koji se u posljednje vrijeme, bore da izbore i klupu u svojim klubovima. Zar nije bilo logičnije da se, ako se veće eksperimentiše, a porazi ništa ne znače, umjesto Ivanovića, koji još nije odigrao utakmicu za Čelzi, na štopera postavi Luković, koji to ionako igra u Udinezeu, a šansu na lijevom beku dobije Kolarov. Zar nije bilo logično, da se u reprezentaciju ne poziva Žigić, koji će, čim progira u svom klubu, ionako ponovo biti oslonac u igri, ali sada jednostavno nije u formi? Uh... A otkad to riječ logika i bilo šta vezano za srpski fudbal idu ruku pod ruku? Povlačim pitanje...
Mimo toga, čak i je i Đukin lepršavi i "za gledanje divni" projekat u Partizanu, zaživio isključivo pod uticajem kreacija crnogorskog vunderkinda, Portugalca motivisanog za povrat karijere u normalne tokove, te Senegalca koji hoće da pokaže da uz prezime Dijara, posjeduje i fudbalski kvalitet. Zaključak - ne trebju nama novi selektori, već novi igrači. Doduše, mogu i ovi sadašnji, ali uz dobrog psihologa, pedagoga ili šta već, na trenerskoj klupi. Ne spori niko Đukiću da je dobar trener i taktičar, ali bojim se da nije isto voditi Partizan odnosno mladu reprezentaciju, prepunu klinaca raskošnog talenta, željnih afirmacije i nadigravanja i sadašnju reprezentaciju Srbije kojoj, po svemu sudeći, nasušno treab remont, od glave do pete.