Sve maskote fudbalskih šampionata sveta na jednom mestu:
1996. u Engleskoj, lav Vili. Na grbu saveza su im tri lava, na prsima su jednom od njih stavili Junion Džek i prilagodili ga najmlađima. Prva maskota namenjena komercijalnom uspehu, prodaji u vidu igračaka, majica, sitnica, koja je i dovela do toga da svako naredno prvenstvo ima svoj zaštitni lik.
1970, Meksiko prvo put, mali Meksos sa sombrerom, u adidas kompačkama i sa bubamara loptom, sasvim lepa i ideja, i dizajn.
1974. u Nemačkoj, dva rumena Nemca, koji izgledaju kao statisti u švapskom crtaću o detektivu Niku Praskatonu.
1978, meksički recept, argentinska primena.
1982, prvi neživi stvor kao maskota, pomorandža sa loptom i u dresu i kopačkama, ideja koja je bila toliko uspešna, da su je i Meksikanci ponovili 1986, kad su ljutu papričicu obukli u svoj dres i natakli joj brkove predratnog žandarmerijskog kaplara.
1990, italijanski ludilo dizajn, koji je ostao u sećanju svima. Ideja "aj' zdra'o", pa se logično i zove Ćao.
1994. američki seldžuk Strajker, jedan od retkih simpatičnih Amerikanaca i valjda jedina pozitivna stvar na koju me asocira išta od njihove nacionalno začinjene ikonografije.
1998, galaki petao Futiks, odlična i ideja i realizacija, lik koji je simpatičan klincima, a odrasli nemaju želju da ga išamaraju kao maskote iz 1974. i 1978.
Ove gumene bombone ili ofarbani prdeži, šta god da su, iz 2002, dokaz su da sa Azijatima nešto ozbiljno nije u redu.
2006, kad su već imali Englezi lava pre 40 godina, moraju sad i Švabe, i to nekog debelog orijaša bez gaća.
2010, nego žgebe afričko, jebem li ga šta li je, i u Brazilu 2014, umesto milion drugih stvari, neki emo armadilo.
Rusi ima da za naredno prvenstvo naprave neku mečku Božanu, kvota 1.10...
