Ne treba dirati Jokaru. Takvo je vrijeme, realno niko na SP ne ide u najjačem sastavu. Sledeće godine se pojačamo njim, Vasom i Kalinićem za Olimpijadu, taman kad se Ameri nalože i pošalju prvi sastav da nam se osvete za ovogodišnje finale, da ih spustimo na zemlju opet.
Malo još o utakmci, sad hladne glave.
Bogdan, pa ne može se odigrati kapitenskije. U početku kad je bilo najvažnije da nas ne stave u mašinu, išao je kao mahnit i polaganje za polaganjem, pokušavali su oni, ali tu smo stalno bili, za vratom, i onda su pukli, a mi im na 100 načina nismo dali da se vrate. Od kojih je prvih 70, odbrana.
Gudurić sve više nalazi neku svoju ulogu, radi od svega nešto, odbrana je konstanta, na prvom mjestu, ruke i noge ne prestaju da rade, a u napadu racionalno, zna kad treba da krene, i onda ide, a inače, nema srljanja, nije potrošač. Ovakav je veoma koristan, a izgledao je nekako nedorečeno u početku.
Avramović, pitbul, sanjaće ga Litvanci kako im krade lizala. Isto tako zna u napadu da izvuče vrhunski potez, kad zatreba.
Ali, MILUTINOV! Kako je ovaj momak poginuo danas. Valančijunas je monstruozno jak, recimo vidjelo se protiv Dom. Rep. da je Milutinov čvršći od KAT-a, ali Valančijunas ga krene unositi od trojke maltene i unese ga. I šta uradi Srbenda, ono što su Srbende uvijek i morali, stisne zube. Kakvi su ono dueli bili, kosti su pucale, puvao je Milutinov kao bokser, ali em se nije dao, em je išao u napadu direktno da poentira protiv Valančijunasa - i uspijevao. Vjerujem da je to jedan od razloga slabog morala Litvanaca danas, što su vidjeli da idemo pravo na njihovog "zatočnika" i pokazujemo mu da nam ne može ništa. Kapa dole! Rezervnog centra praktično nemamo i sav teret je bio na Nikoli. Kakva partija, kakav diskretni heroj. Šampionsko srce.
Petrušev, ako je pustio ruku, eto nam još jednog rasterećenja.
I naravno, svi prethodno pobrojani ne bi bili kakvi bi bili, da cijela ekipa nije disala kao jedan, samo što to u ovom slučaju nije izlizana fraza. Već realnost koju smo gledali. Ona situacija kad Litvanci dodaju loptu okolo, mi sve rotiramo, pokrivamo, i na kraju je u letu zgrabi "živu" jedan od naših kao kakav golman stare škole... sve govori. Ako je Krešo Mišak gledao utakmicu, vjerovatno je Tvitovao svoju emisiju o "sinhronicitetu"...
Logično, temelj svega ovoga je vanserijsko znanje košarke u svim aspektima, Pešića i štaba mu. Malo je reći da su taktički rasturili protivnika, još uvijek mi je žao selektora Litvanije, kad mu se sjetim lika negdje po sredini utakmice kad je shvatio kuda ovo ide.
|
