eh,italia 1990...sve do našeg direktnog sudara u firenzi protiv argentine,uvijek sam se pitao da li istim itenzitetom navijam za argentinu i naše,mislio da sam bolestan i poremećen...ali ta utakmica na artemio franci mi je ipak otvorila oči da sam normalan,jer ipak me srce više vuklo deji,robiju,pixiju,safetu..jedan od najtežih poraza--možda ni rata ne bi bilo da su brnović i hadzija bili precizniji
... ..naravno da sam već u polufinalu bio srećan kad su kaniđa i goikoečea izbacili domaće žabare,skoro kao da su naši to uradili!!
..argentina je italijanima,ono što su italijani za švabe
Inače,ta moja višedecenijska ljubav prema argentini je kao i svaka druga ljubav....sreća,tuga,ponekad pretjerana,ponekad neuzvraćena..jednom je čak i do raskida došlo..!
..al bar mi dobro dođe da mogu razumjeti ove šakale za juve,taška za liverpool i kompaniju...pošto se nikad nisam ložio na strane klubove,vjerovatno bih mislio da su budale,da ja isto ne osjećam prema reprezentaciji argentine...
nakon te pomenute 1978 i mog transa,došao je šok 1982,kad su krvnički italijani lomili maradonu svaka tri minuta,a tad se trebao ubiti čovjek da bi zaradio crveni karton
1986,božija ruka,stadion azteka su nakon tih utaknmica i argentinskog osvajanja titule svjetskog prvaka,počeli zvati "dijegovo šetalište"!!
pa onda to finale 1990,nastup protiv njemačke bez 7 standardnih igrača (masakr povredama i kartonima)iz onog standardnog tima goikoečea,olartikoečea,serizuela,simon,ruđeri,basualdo,buručaga,giusti,trollo,maradona,kaniđa....herojski otpor rezervnog tima,sve do smiješnog penala za švabu u 90 minutu,kojeg je breme smjestio tamo gdje će pogodit jednom od sto puta
...na hvaru sam to gledao,i jedino što mi je preostalo da uradim,od pakosti i huje,kad su švabe iz pizzerije počeli od sreće skakat u more,maznuo sam dvije majice i jedne papuče i pobjegao u mrak
kasnije sam već malo odrastao,sazrio,počeo i pobjede i poraze prihvatat normalnije....
do "raskida" je došlo 2006 u gelsenkirhenu....utakmica protiv SICG,6-0!
pa jbm mu mater,gaziš,vodiš 3-0 deset minuta do kraja,imaš igrača više (isključen kežman),naši ne mogu hodat,i onda nakon četvrtog,petog i šestog gola,onoliko radovanje strijelaca crespa,teveza,i messija,klizanje na koljenima-ko da postaješ svjetski prvak!!
rekao sam -raskidam...i stvarno sam se uspio natjerat da ih ne gledam do kraja prvenstva,čak sam se pravio i da mi je svejedno kad sam čuo rezultat da su ih švabe izbacili na penale u četvrtfinalu
!
al naravno,prva ljubav,zaborava nema,brzo sam zaboravio i gelsenkirchen i sve,gledam i dalje svaki njihov meč,bez obzira na izaponoćne termine i da li radim ujutro...čak već sad osjećam laganu drhtavicu,koja će prerast u pravu nervozu,već od prve utakmice protiv bosne pa nadalje!
Pošto ne vjerujem da je iko imao živaca ovoliki post pročitat,samo u zadnjoj rečenici da napišem glavnu odliku te reprezentacije,i po meni razlog za dvije svjetske titule,tolika finala,i stalna učešća u završnici...znači,jako prgava reprezentacija,uz urugvaj možda i najprljavija na svijetu,uz sve to mentalitet neviđenih boraca,a još čak i znaju lopte!!
smrtonosna kombinacija...ako si prgav,a nemaš pojma,moš se jebat...ako znaš,a nisi bezobrazan,opet je teže...ali ovako,uvijek će svakome bit tvrd orah....o toj razlici u mentalitetu mi je baš opširno pričao jedan naš najpoznatiji banjalučki mamager...kaže da je 1000 puta spokojniji kad negdje proda argentinca,borca do zadnje kapi krvi,nego brazilca koji skoro bez izuzetka osjeti kurcobolju čim uzme milione
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
. to je i zadnji put da sam skupljao. Paket 7km 
