Ne znam....meni licno jedino ljubav prema fudbalskoj reprezentaciji Srbije ne opada ni za miligram,a za sve ostalo se pomalo hladim,vjerovatno zbog njihove pretjerane zelje za uvlacenje u dupe nasim neprijateljima,zbog politike "ko nas bre zavadi",zbog podanickog odnosa prema EU olosu,zbog toga sto imaju vece simpatije za Sarajevo (koje ih btw,ocima ne moze gledati i mrzi ih kao pse...) nego Banjaluku... Sarajevo ih podsjeca kako se nekad "lepo zivelo",top lista nadrealista,belo dugme,merlin,dok im je banjaluka,eto onako....
Sve je to uticalo da sam se i ja debelo ohladio....Nekad sam se lozio na sve evropske utakmice srpskih klubova,navijao za Obilic,Borac Cacak,a sad,ruzno zvuci,ali vise sam pratio utakmice Maccabi-Zeljeznicar,Siroki-Olimpija,Sarajevo-sparta nego recimo Rad-Olimpiakos Volos...jos malo popratim derbi,evropske debakle Zvezde i Partizana i to je to.....
Ali kazem,fudbalska reprezentacija Srbije ima u mom srcu jos uvijek nesmanjenu ljubav,i vjerovatno ce je imati uvijek,cim je ni protok vremena,ni sve navedene stvari nisu okrnjile....znaci,ne Djokovic,ne odbojkasi,vaterpolisti i sl,za njih navijam dok traje mec,ali cim se zavrsi ja to zaboravim,dok za fudbalere drhtim danima prije vaznog meca,a i nakon meca me to raspolozenje drzi nekoliko dana...recimo,bio sam kao lud pred utakmicu sa BiH 2005,odlucujucu za odlazak u Njemacku,i kad smo to dobili onim golom Kezmana,ja sam se bukvalno osjecao kao da sam skinuo ogroman teret sa ledja koji me danima pritiskao!!!Smijesno,ali bas tako je bilo,osjecao sam kao neki fizicki teret,a nakon utakmice sam bio lagan kao ptica nekoliko dana...
A prije onih meceva sa Hrvatima 1999 je bilo jos gore,tad nisam osjecao teret,tad sam bio kao lud i tesko sam se koncentrisao na bilo sta drugo tih dana,ali da ne sirim sad u nedogled....
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
