Tužan dan za Sevilju i fudbal
Sevilja je u sredu izgledala tužno. Hiljade ljudi okupilo se oko stadiona Sevilje da bi odali poslednju poštu Antoniju Puerti, igraču tog kluba koji je umro tri dana pošto se srušio na terenu tokom prvenstvene utakmice. Telo 22-godišnjeg igrača doneto je na stadion posle ponoći, gde se tokom večeri okupilo oko 10.000 navijača. Kovčeg je bio umotan u zastave Sevilje i Španije. Navijači su ga dočekali spontanim aplauzom i skandiranjem „Puerta amigo, Sevilla esta contigo" (Puerta prijatelju, Sevilja je uz tebe). Kovčeg sa telom mladog fudbalera iz kapele su izneli njegovi saigrači, skrhani bolom.
Igrači i predsednik kluba Hose Marija del Nido stajali su u tišini uz navijače i ostali su uz porodicu igrača do pet ujutru. Puertina devojka treba da se porodi u oktobru.
Puertini saigrači došli su na stadion direktno sa aerodroma, pošto su doputovali iz Atine, gde je trebalo da igraju protiv AEK-a u revanšu trećeg kola kvalifikacija za Ligu šampiona. Taj meč odložen je zbog tragičnog događaja.
Navijači Sevilje palili su sveće i ostavljali suvenire na kapijama stadiona, a ljudi su stajali u dugačkim redovima da odaju poštu talentovanom mladom reprezentativcu.
Mnogi navijači Betisa, „večitog” gradskog rivala Sevilje, došli su da odaju počast Puerti, koji je rođen u radničkoj gradskoj četvrti Trijana.
Na sahranu Puerte u četvrtak doći će i najviši predstavnici drugih španskih klubova, među kojima čelnik Barselone Đoan Laporta, kapiten španske fudbalske reprezentacije Karles Pujol, predsednik i sportski direktor Reala Ramon Kalderon i Peđa Mijatović sa igračima Raulom, Gutijem, Saviolom...
Poruke saučešća dolazile su iz klubova širom Španije i Evrope, a italijanski Milan, rival Sevilje u evropskom Superkupu, objavio je da je spreman da se utakmica zakazana za petak odloži.
Real Madrid je otkazao pripremnu utakmicu protiv Sportinga iz Lisabona, dok je Barselona objavila da će 10 odsto novaca od ulaznica u utakmici protiv Intera dati na istraživanje kardiovaskularnih bolesti.
Puerta je sa Seviljom osvojio dva uzastopna Kupa UEFA i španski Kup Kralja. On se srušio u 35. minutu utakmice sa Hetafeom u subotu.
Iako je bio u stanju da hodajući napusti teren, u svlačionici se ponovo srušio i morala je da mu se uradi reanimacija pre nego što je prevezen u bolnicu.
Bio je lečen u odeljenju intenzivne nege, ali nije uspeo da se oporavi od posledica produženih prestanka rada srca.
Lekarski stručnjaci navode da je kolaps izazvan slabošću desne srčane komore, što može da izazove aritmiju. Oni su rekli da je izuzetno teško otkriti taj problem i da je malo verovatno da će se pojaviti na ispitivanjima, iako se igrač dva puta ranije onesvešćivao.
Kada nogometašu stane srce
Sport je sinonim snage, sklada i ljepote, no ponekad nepoštivanje zdravstvenih normi, neprecizno izvedeni pregledi i neznanje u sportaša dovedu do tragedije. Priličan je broj poznatih profesionalnih nogometaša skončao život zbog bavljenja sportom kojemu nasilje nije svrha.
U Italiji je najpoznatiji slučaj igrača Perugije, Renata Curija, koji se 30. listopada 1977. na utakmici s Juventusom srušio na travnjak početkom drugog poluvremena od srčanog udara. Autopsija je otkrila srčanu manu, koja međutim nije bila zabilježena na prethodnim liječničkim pregledima. Perugijin stadion danas nosi Curijevo ime.
U novije je vrijeme najslavnija žrtva nogometnih napora ili nedovoljno temeljitih pregleda Kamerunac Marc-Vivien Foé. Ovaj je vezni igrač Manchester Cityja pretrpio srčani udar 26. lipnja 2003. na utakmici Kupa konfederacija protiv Kolumbije u Lyonu. Onesvijestio se tijekom drugog poluvremena i preminuo sat kasnije, unatoč intenzivnoj njezi i pokušajima reanimacije. Specijalisti su tek naknadno utvrdili da je imao urođeno preveliku lijevu klijetku.
Samo pola godine kasnije standardni mađarski reprezentativac Miklos Feher potpuno se neočekivano srušio na terenu pri kraju utakmice njegove Benfice kod Vitorije u Guimaraesu, par trenutaka nakon što mu je pokazan žuti karton. Prvi koji je "Mikiju" priskočio u pomoć bio je Tomo Šokota, a ubrzo je prebačen u najbližu bolnicu. Ni u njegovom slučaju pokušaji oživljavanja nisu imali uspjeha. Napadač s 25 nastupa u reprezentaciji otišao je na drugi svijet sa samo 24 godine, a Benficini ga navijači nikad nisu zaboravili.
U listopadu iste godine na terenu je umro Brazilac Serginho, branič Sao Caetana, pet minuta nakon početka drugog poluvremena utakmice sa Sao Paulom. Čim je kolabirao, klupski mu je liječnik pritrčao i ne osjetivši mu puls pristupio davanju umjetnog disanja, dok mu je maser davao srčanu masažu. Nije bilo učinka i Serginho je ubrzo proglašen mrtvim.
1973. Pedro Berruezo iz Seville trpi srčani udar 7. siječnja na utakmici protiv Pontevedrea i umire na travnjaku. Dva tjedna ranije također mu je bilo pozlilo, ali bez neposrednih posljedica.
1977. Michel Soulier iz Namur Sportsa dobiva snažan udarac loptom u prsa tijekom ligaške utakmice protiv Anderlechta; udarac je izazvao srčani udar i umire u bolnici. Danas se po njemu zove Namurov stadion.
1982. Brazilac Carlos Alberto Barbosa (26) umire od srčanog udara na utakmici brazilskog prvenstva.
1983. Victor Trossero (29), centarfor River Platea, umire od srčanog udara u svlačionici poslije utakmice s Rosarijem.
1985. Jock Stein, škotski izbornik, gubi život od infakrta 10. rujna na utakmici s Walesom u Glasgowu.
1986. Vratar Malage Jose Antonio Gallardo (25) prima udarac u glavu na utakmici s Celtom. Isprva se dobro oporavio, ali je 17 dana kasnije pao u komu i umro za tjedan dana.
1989. Nigerijski reprezentativac Samuel Okwaraji (24), prethodno Dinamov igrač, umire 10 minuta nakon kvalifikacijske utakmice za Mundial protiv Angole.
1990. Vagner (25), brazilski branič, trpi kobnu ozljedu kičme na utakmici Parana Cluba i Campo Muraa 7. travnja te izdiše tjedan kasnije.
1995. Indonezijski as Mistar (25) pogiba u bizarnom incidentu. Prilikom treninga na teren upada krdo svinja i gazi ga na smrt. Na pogrebu ga ispraća 50.000 poklonika.
2000. Rumunj Catalin Hildan (31) pada kao pokošen tijekom utakmice svog Dinama iz Bukurešta. Sjeverna tribina Dinamova stadiona nazvana je po njemu.
2001. Dva trećeligaška igrača iz Gvatemale pogibaju od udara groma. Imali su kopačke s aluminijskim čepovima, koji su privukli struju.
2001. Vratar moskovskog CSKA, Sergej Perhun (23) umire 28. kolovoza od moždanog endema poslije 10 dana kome. Bio je pretrpio težak udarac glavom u glavu na utakmici ruske lige.
2003. Jose Roberto Rodas, paragvajski sudac, izdiše od srčanog udara na utakmici Guaranija i Asunciona u veljači.
2003. Max (21), stoper Botafoga iz Ribeirao Preta, umire isti dan kad i Foe u Lyonu, također od infarkta.
Uspomene na Ramljaka i Herjavca i danas žive
Pogibije nogometaša i nogometnih djelatnika izvan terena također nisu neuobičajene.
1978. Veliki Dinamov branič Mladen Ramljak pogiba 14. rujna u prometnoj nesreći. Bio je osvajač Kupa velesajamskih gradova 1967. s Dinamom i Kupa UEFA 1974. s Feyenoordom. Pionirski nogometni turnir nosi njegovo ime.
1985. Vrlo popularan Partizanov centarfor Dragan Mance (23) udara autom u rasvjetni stup i ostaje na mjestu mrtav. Bio je naglo skrenuo kako bi izbjegao djevojčicu koja je pretrčavala cestu.
1989. U razmaku od nekoliko dana u kasno ljeto smrtno stradavaju dvije legende - Poljak Kazimierz Deyna i Talijan Gaetano Scirea, obojica u prometnim nesrećama. Ironijom sudbine, Scirea pogiba u Poljskoj, Deyna u SAD.
1994. Kolumbijski reprezentativac Andres Escobar upucan je par dana nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u SAD, gdje je Kolumbija ispala zbog njegovog autogola protiv domaćina. Misli se da ga je ludi navijač ubio zbog autogola, no postoje i teorije o mafijaški motiviranom ubojstvu.
2001. Hrvatski nogomet trpi težak udarac 20. srpnja kad Anđelko Herjavec gubi život u sudaru u blizini Zadra.
2002. Nogometaš Osijeka Danijel Popović pogiba u prometnoj nesreći.
2003. Nogometaš Varteksa Silvester Sabolčki također gubi život u automobilskoj nesreći.
|