Нова Варош je napisao:
Волтрес, гио сконцетриши се, ако не можеш надимке похватати како мислиш вијећати са нама
Ако се избори ЕЛ моће се довести квалитетни играчи за можда нешто мање новца него што би се требало дати.
Sondri je napisao:
Za stil igre Radonjića, ne ogdovara divljak ne kecu... Njemu treba smiren organizator igre, koji je u stanju vrtiti pick dok ne prođe......
И доведе Печника који само флоутере баца, сличном прециножћу као и Тони Паркер.
Prvi plej kod Radonjića će uvijek biti igrač tipa Jovića, Markovića ili sličan. Drugi plej je logično trebao biti drugačijeg tipa, neki koji može sam da iskreira poene sa jedinice i da je solidan u šutu. Recimo igrač tipa Pulena, ali takvi su za Zvezdu prevelik luksuz da bi igrali drugog pleja. Volters je bio solidno rješenje, u smislu odnosa cijene i onoga što donosi, samo što se i on muči i sa realizacijom, ali ima trenutke kada odigra odlično. On je doveden da popuni rupu u rosteru, a u zabludi su oni koji misle da bi isto to mogao da odigra i Rebić recimo. Kada igra on, osnovna ideja je da se dobije sigurnost na prenosu lopte, a glavna igra, centralni pik, gotovo se i ne pokušava. Zato je često korišćen i Dženkins na poziciji jedan, jer je on odličan pik igrač, koji dobro prepoznaje momenat otvaranja visokog igrača i ima visok procenat realizacije šuteva sa poludistance, pogotovo sa kapice.
Kad igra Volters, sa druge strane, maksimalno se može pokušati pik en pop sa Bjelicom/Simonovićem. U ostalim situacijama lopta ide za Gudurića, koji preuzima ulogu kreatora u tim napadima. Kod njega je opet problem, selekcija napadačkih rješenja, jer mu je šut uvijek prva opcija. Generalno, fino je to uklopljeno, da niko ne iskače iz okvira onoga što može da uradi. Osnovni kvalitet Radonjića kao trenera i jeste to što odlično prepoznaje mogućnosti igrača i u skladu sa tim ih i koristi. Naravno da to ne funkcioniše uvijek, pita se nešto i protivnik odnosno odbrana, zato nisu rijetke ni situacije u kojima Lazić napada koš ulazom po čeonoj liniji, Gudurić i Simonović ispale nerezonske šuteve sa 7-8 metara, a Dangubić šutira duge dvojke iz driblinga. Mada ovo posljednje, bar mi se tako čini, nije posljedica neorganizovanog napada i neke improvizacije, već mi se čini da Radonjić ima prilično povjerenja u Dangubićev šut, i omogućava mu akcije, koje će on i završavati na taj način. Sa druge strane, sam Dangubić mi ne djeluje kao neko ko ima samopouzdanje srazmjerno trenerovom povjerenju u njega. Slično je mislim i sa Mitrovićem. Vjerovatno se na treningu vide stvari koje oni na utakmicama ne pokazuju ili ih pokazuju na momente...