Tracak svjetlosti je zalutao
u moj kavez...
Obasjava prasnjavi pod,
mene...
tebe...
Budim se, zmirkam,
trazim te...
Gledam te,
gledas me
drsko, izazovno...
Gubim se u dubinama
tvojih ociju...
Zelim da ti pridjem,
da te dotaknem...
Krecem naprijed,
teturam, padam,
hipnotisan bljestavilom...
Prisao sam...
Osjecam toplinu,
pruzam ruku,
hvatam prazninu...
Izmices mi, penjes se,
lebdis u visinama,
nedostizna...
Strahom sasjecen
padam na koljena...
Placem, vicem,
preklinjem, jecam...
Boginjo ljubavi
nemoj da ides,
spusti se dole.
Ispuni me cijelog,
udahni mi smisao,
daj mi Sutra...
Odlazis polako na
pokretnoj traci svjetlosti,
nemilosrdna, nadmena,
sigurna u sebe...
Ostajem sam, nepokretan,
kao kamen, mrtav lezim...
Razocaran jos jednom,
cekam
tracak svjetlosti, novi...
|