Biljeska o piscu
Ime mu je Hari Haler. Ima krupne, zastrasene i zbunjene smedje/zelene oci, razbarusenu crnu kosu, visok je metar i osamdeset sedam, nosi obucu u poodmakloj fazi raspadanja, broj 44, u njegovoj bradi jos uvijek ne mozes pronaci sijede, stanuje u gornjem dijelu fatamorgane zvane Srpsko Sarajevo. Nije imao ozbiljnu vezu sa djevojkom vec duzi niz godina. U grlu nosi neke zarazne gljivice koje nikako ne uspijeva da eliminise, shto znaci da niko normalan nece pozeliti da se ljubi sa njim ni u narednim godinama. U pripovjetkama jako cesto navodi imena svojih uzora. A uzori su mu sve neki inostrani pisci za koje niko ziv nikad nije cuo : neki Konselik, neki Bukovski. Ja prvi put u svom zivotu cujem za to prezime : Konselik. Citate li vi Bukovskog ? Ko je, dodjavola, taj Bukovski ? Neki trgovac nekretninama ?…
No, vratimo se na tipa. Na naseg pisca. Ime mu je Hari Haler. Danas je to ruina od covjeka, medjutim juce bijase lijep momak. Zgodan momak. Stasit i privlacan momak. Ode na polaganje ispita, a oko njega se razlijezu njezni sapati: "Oh, ko je ovaj lijep i zgodan, stasit i privlacan momak ?..." Prije nego sto se poceo profesionalno drogirati…
Dalje... Tip umnogome skrnavi ugled koji je srpska knjizevnost godinama mukotrpno sticala na svim meridijanima; a s obzirom na visinu kvaliteta proze koju kuca, nije ni cudo shto ne uspijeva od nje da prezivi. Ali, tip za svaku stvar ima posebnu misao : "Problem sa nekim piscima ogleda se u podatku da nikada nisu bili prinudjeni da zive na pastetama i sunki". U pokusaju da pobjegne od sumorne svakodnevice konzumirajuci vece kolicine narkotika, tip je ostao bez buducnosti, bez para i korice hljeba, pa sad racuna da bi moguci izvor koristi mogao stici od vjernih citalaca. Cak ide toliko daleko da je u nekoj svojoj prici objavio kako ce u jednoj od narednih pjesama ostaviti broj svog ziro - racuna i zamoliti citaoce da na njega, s vremena na vrijeme, uplacuju skromnije novcane iznose, koji bi mu, eto, omogucili da sve do trenutka smrti na tudj racun ljencari i dzabalebari u sjenci palmovog lisca.
Nigdje ga, naravno, ne stampaju, pa se tip neprestano vajka i zali na izdavace : "Oni su me sasvim nepotrebno bacili na samu marginu knjizevnog izdavalastva", tip tvrdi. Zato se, kako kaze, vise okrenuo drugacijoj inicijativi : objavljivanju svojih storija putem nekih servera na Internetu. Tako da tip polako pocinje da ulazi u nase domove, nenajavljen i jedva primjetan, kao prasina ili prokleti komarci, posto salje te pripovjetke iznova i iznova. Prijavis se na neki aktuelan i vazan sajt - recimo na ovaj - i doceka te more njegove - pod znacima navoda - proze.
Tip nije normalan. Obican je folirant. I izuzetno je dvolican : pripovjetke su mu navodno ispunjene tugom, bolom i ljubavnim razocaranjima, a ovdje ga cesto mozes vidjeti u chatu kako pod dejstvom alkohola zenskim korisnicima dijeli laskave epitete pune svakojakih ruzicastih cvjetova : "Ah, shto si mi slatka, poput porcelanske cinijice pune cajnih kolutica!", i tako to. Patetican je do bola. Misli da je duhovit, a, u stvari, dosadan je kao hemoroid. Njegovi fazoni su izlizani kao i odjeca koju nosi... Zato se svi klonite tipa i shto vise ga izbjegavajte.
Da vas jos jedanput podsjetim - ime mu je Hari Haler. Tip je ocito zesca pizda : non - stop kuka i jauce o tome koliko je ovaj svijet zapravo los. Cesto daje izjave u stilu : "Ovo covjecanstvo je definitivno najveci stvaralacki promasaj Boga" ; ili : "Jebes planetu na kojoj Riki Martin dominira muzickom scenom a nafte mrlje nemilosrdno prozdiru okeane", itd. Kao da mi to ne znamo. Ni u ljubav tip ne vjeruje. "Ljubav je nesto kao sjenka lavlje kandze nad srcem male antilope", voli tip da kaze. I da ga vidis samo kako bjezi od svih svojih zivotnih odgovornosti. Kao djavo od krsta. Kao mis od macke. Kao drakula od arome bijelog luka. Kao tigar iz kaveza.
24 ljeta je nabio u dupe, a i dalje ne zna da upravlja automobilima. Ne zna da ukuca jebeni ekser. Nije nikakav covjek - domacin. Das mu, recimo, cekic u ruke, a on izvodi zapazanje : "O, vidi, vidi - dodatno sredstvo u borbi protiv komaraca". Tog covjeka nikad nemojte zvati da vam lijepi zidne tapete. Ovo vam predlazem iz iskustva. Tip je umoran, umoran, umoran, sjeban, besmislen, u carapama koje svaki cas grickaju misevi. Cita knjige koje na njega ostvaruju poguban uticaj. "Ti suvise malo zivis, ali zato suvise mnogo citas...", rekla mu je neka dama, prije nego shto ce mu zauvijek okrenuti ledja. Ali, tip se ne obazire na dobronamjerne savjete : juce je dovrsio Stivena Kinga i sada se vratio na dobrog starog Onorea de Balzaka. De Balzak moze prilicno da rastuzi tipa i nije rijedak slucaj vidjeti ga kako pusta i poneku suzu nad njegovim djelima. Ponekad, kad ga obuzme neka druga sfera interesovanja, nista ne cita mjesecima, ali jednom je, pomenimo to, za manje od tri dana smazao cjelokupna sabrana djela Hermana Hesea, samo da bi ostavio shto povoljniji utisak kod neke cure sa kojom je trebalo da se spandja, a koja je u H.H.- a gledala sa divljenjem, kao u mosti Svetog Save. Ovaj trud je urodio plodom, a tip i cura stigli su cak i do jednog viseg stadijuma, necu vam odati kojeg. I tako, tip ne trazi nista narocito, samo da mu, kada dodje vrijeme Strashnog Suda, bogovi postede oci.
Tip dosta rijetko izlazi, narocito u posljednje vrijeme, a kada to i uradi, druzi se sa narkomanima i propalitetima poput njega ili se sakrije u neku birtiju i napije do besvjesti... Ne sjeca se Doli Bel. Ne ide u ribolov. Neces ga pronaci ni na sirem spisku kosarkaske reprezentacije SCG. Kada mu pokucas na vrata, on se skrije u neki mracni kutak sobe i pravi se kao da nije tu.
Jednom se smuvo sa svojom skolskom drugaricom atraktivnog izgleda, kcerkom profesora njemackog na fakultetu, shto mnogi koji ga dovoljno dobro poznaju smatraju njegovim najvecim zivotnim dostignucem. Drugi to smatraju obicnom studentskom avanturom. Treci to smatraju fenomenom. I sam tip stvar smatra fenomenom. Tip na sljedeci nacin tumaci ovaj slucaj : "Mozda je nasla neku eleganciju u mom njemackom koju mnoge druge djevojke odbijaju da vide...".
Cesto ga mozes naci kako sjedi u svojoj fotelji, sa flasom piva u ruci, i tuguje za izgubljenom mladoscu, za svim tim stracenim godinama lakog zivljenja. Ponekad zaliva svoje cvijece, fikus i filadendron. Ponekad sanjari za svoju dusu. Ponekad obilazi neistrazene sfere duha. Dok ponekad nista narocito ne radi, vec jednostavno sjedi i cini ti se kao da ceka nesto. Upitas li ga: "Sta cekas?", - kazace ti : "Cekam da zazvoni telefon". Ovo zvuchi pomalo paradoksalno, posto tip nikad ne odgovara na zvonjene svog mobilnog telefona. Tip je veoma rijetko dostupan. To znachi da se samo folira kad kaze da ceka da zazvoni telefon.
Ponekad se skemba negdje i ne pojavljuje se i po vise od mjesec dana. Tada znas da je njegovo stvaralastvo uslo u jos jednu jalovu fazu. E, tada citaoci mogu mirno da odahnu. Medjutim, tip se uporno i uporno vraca pisanju. Zbog toga bi tipu trebalo zabraniti pristup mrezi. A ako to nije moguce, onda mu isjeci telefonske kablove. Ili mu izvaditi modem iz kucista. Ili mu ubaciti kompjuterski virus koji bi mu poremetio sva tekuca sistemska podesavanja. Ili mu poslati gremline i patuljke da mu, u potaji, negdje oko cetiri casa po ponoci, kad tip spava ( nakon sto je uredno otpratio pornic na satelitskoj), ispreturaju sve pasuse i redove i slova... Smislicemo vec nesto. Nesto da ga se zauvijek otarasimo…
I jos jedna stvar : ne zaboravite - tip kuca u dva segmenta. Obuhvatio je, kao shto rekosmo, osim pripovjetke, i pjesmu. Sta da vam kazem... tip nikad nece uci u antologiju novije srpske poezije, to je sve shto znam. A shto nikoga nimalo ne zabrinjava. A ponajmanje tipa…
I za sam kraj, izdiktirajmo nasim citaocima sadrzaj tipovog frizidera. Cetiri flase piva marke "Jelen", plus nesto votke sa limunom. Pola cajne kobasice. Margarin "Dobro Jutro". Litar mlijeka sa smanjenim procentom masnoce, koje se preporucuje trudnicama i dojiljama. Pileci parizer, pogodan za spravljanje sendvica. Pakovanje vakumirane slanine. Nenacet jogurt. Jedna jetrena pasteta.Tubica senfa. Kesica kecapa. Jos jedna jetrena jebena pasteta…
To je sve.
|