banjalukaforum.com
https://banjalukaforum.com/

NEljubavna poezija
https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=6812
Stranica 1 od 7

Autoru:  Ipanema_ [ 24 Nov 2003, 22:39 ]
Tema posta:  NEljubavna poezija

Nirvana

Nocas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao zrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Nocas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Nocas me je pohodila sreca
Mrtvih dusa, i san mrtve ruze,
Nocas bila sva mrtva proleca:
I mirisi mrtvi svuda kruze.

Nocas je ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrcu zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve sto je postojalo ikad,
Svoju senku sve sto imadjose,
Sve sto vise javiti se nikad
Nikad nece - k meni dohodjase.

Tu su bili mrtvi oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika, bez srece, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, ko kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na buducnost, na prostor daleki,
Na ideje i sve misli nove.

Nocas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao zrtvi,
kao boji prolaznosti stvari.

\Vladislav Petkovic Dis

Slika

Inace kad smo radili ovu pjesmu u skoli ja sam bila blago-receno odusevljena :) dok vecina nije dijelila moje misljenje nazalost :(

Autoru:  Ipanema_ [ 26 Nov 2003, 20:53 ]
Tema posta: 

Pa zar samo citate ljubavnu poeziju? :(

Autoru:  Turbo Grom [ 26 Nov 2003, 21:09 ]
Tema posta: 

Kako moocno,
Nisam to vidjela prije :oops: skroz lijepo uradjeno

Autoru:  Harvester [ 26 Nov 2003, 23:41 ]
Tema posta: 

frxy je napisao:
Pa zar samo citate ljubavnu poeziju? :(


Ja ne čitam nijednu, tj. samo E.A. Poa :D

Autoru:  ajsmen [ 12 Dec 2003, 21:28 ]
Tema posta: 

kazem,
nemam srca da dijelim sa drugim,
svi su mi stranci
onokraj neprijateljskog mora

samo bol mi govori
da jaci si od mene

postujem, moram
nisam od onih
koji govore
dusom visih

opet novi dan
sumrak svih nadanja
krsim sva pravila
sopstvenog zaborava

znam da ne postoji sreca
srecnice, ne uvjeravaj me
nisam bolio istu
da bih mogao nadati se u zagrljaju

samo, svaka dusa
jednoj je, neznalacki
prijatelj,
znalacki protivnik
koji zeli
kap, sopstvenog
bivsta, naspram drugog

i gdje je tu covjek
gdje ljubav
sem kao vlas
na papiru
nistavnosti

Autoru:  ajsmen [ 17 Dec 2003, 00:05 ]
Tema posta: 

gorak je okus
sopstvenog neimanja

tjera te iznova
kao perpetum nepoznatog

svaki novi izdisaj i udisaj (ili je to samo laz)
je krotki gnijev ka ustaljenom pravcu

prasina mrznje
perut na kaputu tvorca
je jedini vid.

dovoljna je rijec
da smiri demone

a iznutra, kao kotao
beskonacnosti
iskrklja rijeci
da pocetak tek je
iskra buducnosti.

Autoru:  velvet.revolution [ 01 Jan 2004, 17:46 ]
Tema posta: 

joj nemam pojma, meni je recimo Nirvana bash nekako smorena... Mozda spava je vec bolja...

Autoru:  Ipanema_ [ 01 Jan 2004, 18:24 ]
Tema posta: 

Kod mene je upravo suprotno : )

SUNCE SVIH BEZ SNA

O tužna zvijezdo, sunce svih bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne sreće ti si znak!

Tako sja prošlost, svjetlost sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Zuri u tami Bol u sjaj tvoj blijed,
Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!

Autoru:  pilot babo [ 02 Jan 2004, 16:52 ]
Tema posta: 

Moja mama
Moja tata
Moja kuca
Moja seka
Spava se i spava
Spava se i sanja
A dva sprata niže
Smeje se i puši

Meseci pevaju
Ptice pevaju
Avioni pevaju
Pevaju se smeju

Juce je umro tata pas
I brat se udao
Tata pas se napio
I pevao

Divna je noc...

Autoru:  Pero_Bombas [ 24 Jun 2007, 21:52 ]
Tema posta: 

Odgovor Majakovskog na Jesenjinovu oprostajnu:

"Nas je planet radostima ubog nesto.
Treba otimati radost danima sto bjeze.
Na ovom svijetu umrijeti je lako.
Stvarati zivot daleko je teze."

Proslo 5 godina i upuco se i on .

Autoru:  Bik [ 25 Jun 2007, 01:08 ]
Tema posta: 

Imapanema, imas pivu za disa!
Evo jos od njega...

Ovo je najtuznija pjesma koju sam ikad procitao. On je na ratistu i non stop je brinuo za porodicu i blabla evo sta je napisao. (kao svojoj zeni)

MEĐU SVOJIMA

U mom srcu ponoć. U njoj katkad tinja
Mis'o da još živiš, moj predele mladi.
Moja lepa zvezda, majka i robinja,
Bože! šta li danas u Srbiji radi?

Kod vas je proleće. Došle su vam laste.
Oživele vode, đurđevak i ruže.
I miriše zemlja, koja stalno raste
U grob i tišinu, moj daleki druže.

Jedno tvoje veče. Ideš kući sporo
Ulicama straha, i duša ti jeca.
Tvoje gladne oči, moja divna zoro,
Hrani ljubav majke: "Neka žive deca."

Ulaziš u sobu. Suze već te guše.
A dva naša cveta iz četiri rata
U tvome su krilu, obraze ti suše:
"Mama, zašto plačeš? Je l' pisao tata?"

U velike patnje, nevino pitanje
Dubi dublju ranu: plač ti trese grudi...
Napolju je vidno, kao pred svitanje.
K'o da će se dići grobovi i ljudi.

Skupila si suze u kose detinje.
Sve vas gledam sada kraj gozbe sirote.
Lice ti se vedri: to duša svetinje
Ljubi tvoje čelo, moj sjajni živote.


A ovo jedna od najjacih...

TAMNICA

To je onaj život gde sam pao i ja
s nevinih daljina, sa očima zvezda
I sa suzom mojom što nesvesno sija
I žali, k'o tica oborena gnezda.
To je onaj život, gde sam pao i ja

Sa nimalo znanja i bez moje volje,
Nepoznat govoru i nevolji ružnoj.
I ja plakah tada. Ne beše mi bolje.
I ostadoh tako u kolevci tužnoj
Sa nimalo znanja i bez moje volje.

I ne znadoh da mi krv struji i teče,
I da nosim oblik što se mirno menja;
I da nosim oblik, san lepote, veče
I tišinu blagu k'o dah otkrovenja.
I ne znadoh da mi krv struji i teče,

I da beže zvezde iz mojih očiju,
Da se stvara nebo i svod ovaj sada
I prostor, trajanje za red stvari sviju,
I da moja glava rađa sav svet jada,
I da beže zvezde iz mojih očiju.

Al' begaju zvezde; ostavljaju boje
Mesta i daljine i viziju jave;
I sad tako žive kao biće moje,
Nevino vezane za san moje glave.
Al' begaju zvezde, ostavljaju boje.

Pri beganju zvezda zemlja je ostala
Za hod mojih nogu i za život reči:
I tako je snaga u meni postala,
Snaga koja boli, snaga koja leči.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala.

I tu zemlju danas poznao sam i ja
Sa nevinim srcem, al' bez mojih zvezda,
I sa suzom mojom, što mi i sad sija
I žali, k'o tica oborena gnezda.
I tu zemlju danas poznao sam i ja.

Kao stara tajna ja počeh ja živim,
Zakovan za zemlju što životu služi,
Da okrećem oči daljinama sivim.
Dok mi venac snova moju glavu kruži.
Kao stara tajna počeh ja da živim.

Da osećam sebe u pogledu trava
I noći, i voda; i da slušam biće
I duh moj u svemu kako moćno spava
K'o jedina pesma, jedino otkriće;
Da osećam sebe u pogledu trava

I očiju što ih vidi moja snaga,
Očiju što zovu kao glas tišina,
Kao govor šuma, kao divna draga
Izgubljenih snova, zaspalih visina
I očiju što ih vidi moja snaga.


Dakle jebeno savrseno...

Autoru:  bla bla [ 25 Jun 2007, 23:55 ]
Tema posta: 

UTOPLJENE DUSE


Još jednom samo o da mi je dići
Ispod života svet umrlih nada;
Još jednom samo o da mi je ići
Prostorom snova pod vidikom jada.

Potajna slabost i žudnja ka sreći,
Skrivene misli u boji ljubavi,
Njen pogled nekad sve što znade reći,
Još jednom samo da je da se javi.

U harmoniji svetlosti i tame,
Lik duše trajno gde se od nas krije,
Gde svesti nema već ideje same,
Otkud bol sleće, da osećaj svije.

U meni o njoj, o lepoti, cveću,
I o mladosti - o još jednom samo,
Da mi je da se moje misli kreću,
Da mi je da sam još jedanput tamo.

Da mi je da sam u predelima onim,
Gde su mi mladost, san i uspomene,
Kod negda svojih da je da se sklonim
S lepotom njenom što ko miris vene.

Il da je groblja, senki, vetra, zvuka
I igre mrtvih, avetinja kolo,
Da je bolova, sećanja, jauka -
Znamenja, da sam nekad i ja vol'o.

Al' nije. Ja znam svi ti dani stari,
I želje, njena tuga i lepota,
I nežne veze osmeha i čari
Nemaju više za mene života.

Nemaju više života ni za nju
Sva njena ljubav i moja stradanja:
Dremeži suton i noću i danju.
Nama se spava. Nama se ne sanja.

Gube se redom, trunu pod životom
Aleje bola i podneblja plava,
I moja lira sa njenom lepotom,
Tugom i srećom… Da je da se spava.

I samo katkad, al' to retko biva,
Nju kada vidim posred ovih zala,
Prilazi meni neka magla siva,
Nagovest bleda dalekih obala.

Gledeći dugo taj magleni veo,
Kamo se dani moji razasuše,
Širi se pokrov velik, prostran, beo,
Pod kojim leže utopljene duše.


Vladislav Petkovic – Dis

Autoru:  Pero_Bombas [ 11 Jul 2007, 19:49 ]
Tema posta: 

Prekucavao sam ovo iz zbirke, molim vas, cijenite moj trud... :P
Evo jedna od Nerudinih neljubavnih...


***

Tumačim neke stvari

Pitat ćete : A gdje su jorgovani?
Gdje je metafizika zastrta makovima?
I kiša što je prečesto udarala
po njegovim riječima ispunjajući ih
šupljinama i pticama?

Evo, sve ću vam ispričati što mi se desilo.

Živio sam u jednoj četvrti
Madrida, sa zvonima,
sa satovima i drvećem.

Odande se vidjelo
sujo lice Kastilje
kao ocean od kože.
Moju kuću su zvali
kućom cvijeća, jer posvuda su
cvali geraniji: bijaše to
lijepa kuća
puna pasa i mališana.
Raule, sjećaš li se?
Sjećaš li se, Rafaele?
Federico, sjećaš li se
pod zemljom,
sjećaš li se moje kuće s balkonima gdje je
lipanjska svjetlost potapala cvijeća u tvoja usta?
Brate, brate!

Posvuda
snažni glasovi, sol trgovina,
gomile treptava kruha,
tržnice moje četvrti Arguelles sa spomenikom
poput blijede tintarnice među oslićima,
ulje je dolazili u žlice:
duboko pulsiranje
nogu i ruku ispunjalo je ulice,
metre, litre, živi
sadržaj života,
naslaganu ribu
građu krovova s hladnom solju u kojoj se
strijela umara,
uzbudljivu i finu bjelokost krumpira,
rajčice kojih se ukus osjeća do mora.
I jednog jutra sve je to gorjelo,
i jednog jutra lomače
provaljivahu iz zemlje
gutajući živa bića,
i otada oganj,
barut otada,
i otada krv.
Razbojnici s avionima i crnim Arapinima,
razbojnici s prstenjem i kneginjama,
razbornici sa crnim fratrima i njihovim blagoslovom,
stizahu zrakom da ubijaju djecu,
i ulicama je tekla krv djece,
tekla je jednostavno kao dječja krv.

Šakali koje bi i šakal prezreo,
kamenje koje bi i suha češljuga ispljunula
kad bi ga zagrizla,
riđovke koje bi i same riđovke omrznule.

Pred vama sam vidio krv Španjolske
kako se propinje
da bi vas potopila u jednom jedinom valu
gordosti i noževa.

Generali,
izdajnici:
pogledajte moju kuću,
pogledajte porušenu Španjolsku:
ali iz svake kuće izlazi goruća kovina
umjesto cvijeća,
ali iz svake rupe u Španjolskoj
izlazi Španjolska,
ali iz svakog mrtvog djeteta izlazi puška s očima,
ali iz svakog zločina izlaze meci
koji će kadli tadli pronaći
skrovište vašeg srca.

Pitat ćete : zašto nam njegova poezija
ne govori o snu i lišću,
ili o velikim vulkanima njegove domovine?

Dođite da vidite krv po ulicama,
dođite da vidite
krv po ulicama,
dođite da vidite krv
po ulicama!

Autoru:  NebeskaKrila [ 11 Jul 2007, 22:52 ]
Tema posta: 

Svaka cast Nerudi, dobro receno.

Steta sto ne naucimo.

Autoru:  Block out [ 12 Jul 2007, 00:37 ]
Tema posta: 

SRETENJE

Brod ti tone ispred luke
jos iz vode vire ruke.
Meris zivot svoj na sate
i to hoce da ti skrate.
Sati prolaze,
ko dim kroz vetar lete
pa se razbiju u dane.

Osmeh cudan, oci lude,
vazduh mirise na ljude.
Oni tuzno trose dane,
vreme nikako da stane.
Dani prolaze,
ko list po vodi plove
dok ne potonu u secanje.

Kraj je zimskog sna
i java pocinje.
Nit se budis, niti spavas,
plasis se.
Kraj je zimskog sna,
a java ne obecava.

Kao da ceo svet spava.

Ispod tebe gola stena
ali tvoje senke nema.
Sve je jasno kao dan
a dan je umoran i tmuran,
jer je isto ko i juce,
samo godina je promenila ime.

Probij zakljucana vrata,
skini okove sa vrata,
shvati to ko ispit vere
i okreni propelere,
barem probaj,
stvarno nemas sta da izgubis
na ivici, dok klizis.

Kraj je zimskog sna...

Autoru:  Block out [ 12 Jul 2007, 00:39 ]
Tema posta: 

GUSARI

Svetlost na mom dlanu,
potreban je lek za slobodan minut.
Kreni-stani,
idemo natrag na put.
Leprsaju kose, vetar nam krade sesire.

I nizvodno, pa gde stignemo.
Obaveze stalno prekidaju bajku.
Necu vise da znam koliko je sati kod nas.
Otvori flasu s vinom i pozeli nam srecu.

Polako, ne juri,
imam u glavi vrlo precizan plan.
Podigni casu, zazmuri,
Ovo je samo prvi obican dan.

I mozda niko nece ni znati,
i mozda nikog necemo sresti.
I mozda niko nece ni zvati,
upomoc.
Dolazi noc.

A noc blaga, smiruje vetar,
srebrne vile nam masu sa neba.
Umor, pocetak velikog sna.
Kapetan vezuje brod.

I niko ovde nece da nas trazi.
I ako zelim bicu pijan do smrti.
Nema pravila i zakon ne vazi,
trcim u krug, a sve se igra, sve me vrti.

Srecan sam, to je cudesan dar.
Hiljadu zvukova, a ni z od zla.
Jos samo korak i savladacu strah,
sve je proslo, sve je iznad nas.

Autoru:  Pero_Bombas [ 12 Jul 2007, 10:42 ]
Tema posta: 

Opet Neruda...

***

Uvrijeđene zemlje

Krajevi potopljeni
u beskonačnim mukama i beskrajnoj
tišini, udarani od pčela
i hridina iskorjenjenih,
zemljo, koja umjesto žita i djeteline
nosiš tragove sasušene krvi i zločina:
bujna Galicijo, čista poput kiše,
zauvijek zasoljena suzama:
Estremaduro, na čijoj uzvišenoj obali
neba i aluminija, crn kao rupa
taneta, izdan, ranjen i porušen,
počiva Badahos, bez sjećanja,
među svojim mrtvim sinovima,
gledajući u nebo koje pamti:
Malago, smrću preorana
i progonjena nad ponorima
sve dok nisu izbezumljene majke
svoju novorođenčad počele o kamenje razbijati.
Pomama, krilo crnine
i smrt i srdžba,
sve dok suze, stopljene sa žalošću,
sve dok riječi i nesvjestica i ljutina
ne postadoše samo hrpa kostiju na putu
i kamen prašinom prekriven.

O, koliko koliko grobova,
koliko muka, koliko
životinjske jurnjave po ovoj planeti!
Ništa, ni sama pobjeda
neće izbrisati strahovit otvor krvi:
ništa, ni more, ni korak
pijeska i vremena, ni geranij
koji na grobu izgara.

Autoru:  NebeskaKrila [ 14 Jul 2007, 13:11 ]
Tema posta: 

Krila


Leteti, leteti, leteti visoko,
Neznanom prostoru kao starom drugu,
Vitlati se kao omadjijan soko,
I umreti, sjajan, u suncanom krugu.

Cuti samo zamah svoj u prostorima -
Muziku svog krila! I na samom kraju,
Svoj trag izgubiti i cilj medju svima,
Isceznuvsi tako u nebu i sjaju.

Da mi zedj osjete kobnu i sve visu
Oci sto su tude dugo svetlost pile,
Kao vir dve ovce sa runom od svile,
Kao krv dve nocne sablasti sto sisu.

Da ne pamtim nisko rodjenje pod mrakom;
Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
Da sam kao kopljem prozet svakim zrakom,
Tu gde gore vecne podnevi bez sene.

I strasna raskrsca sunaca, i puti
Kud oluj svetlosti neprekidno ide,
Kroz nemi predeo gde vlada i cuti
Bog koji ubija oci kad ga vide.

Da samo s visina za ponore znadnem,
Bacivsi u prostor konce svojih zila;
I letim vecito, i letim dok padnem
Samo pod teretom ozarenih krila.


Jovan Ducic

Autoru:  Pero_Bombas [ 24 Jul 2007, 10:42 ]
Tema posta: 

Zavet

Kada umrem - smrt će skoro doći,
Još tren koji pa će zakucati
I na moga života tamnicu,
Te rastočit železne okove
Što mi dušu od postanka stežu,
I spasti je ropstva večitoga, -
Nemojte mi ruke prekrštati,
Jer mi živom behu savezane.

Nemojte me u crkvu nositi,
Jer kad god sam u Boga molio
Da me spase nevolje očajne,
On se svagda molbi oglušio.
Već me pravo groblju ponesite,
Kopajte mi raku preduboku,
Da me mrtva ne ogreje sunce,
Jer moj život studena je zima, -
Nek mi bude od zemljice toplo.

Čelo glave krst mi ne stavljajte,
Jer sam bio raspet za života,
Već naval'te gomilu kamenja,
Nek se diže do neba visoko.
Pa kad dođe čas Strašnoga Suda,
I kad mrtvi počnu ustajati,
Neka tada sve groblje oživi;
kamen nek mi pritisne grobnicu -
Samo da se ja dići ne mogu.

Ne sejte mi iznad groba cveće,
Rumen-ružu, mirisni bosiljak,
Već po grobu pelen zasadite,
Gorki pelen i oštru ostrugu:
Kad je ceo život pelen bio,
Našto će mi posle smrti ruža?

Ne sejte mi iznad groba cveće,
Rumen-ružu, mirisni bosiljak;
Jer kad grane prvo premaleće,
Iz ruže će poniknut ostruga,
Iz bosiljka pelen procvatiti:
Pelen će vam gorke suze mamit,
A ostruga srce razdirati,
Što mi niste zavet ispunili!


Velimir Rajić

Autoru:  Pero_Bombas [ 30 Jul 2007, 18:04 ]
Tema posta: 

ЧИМ СЕ ПОКЛОПАЦ СПУСТИ

Лагали су они који су рекли
да после смрти ничег нема,
као и они што збораху о спасењу:
чим се поклопац спусти
зачује се звиждук
и почињу да те буботају с десна
и да те гуше с лева.

После те навезу на сиво море
да пловиш ил пливаш по мемли,
пустош је очајна испод купола,
изговараш имена која си увежбао
на часу веронауке, ил у болести,
ал одјека нема, нико за њих не зна!
Схваташ, ни спаситељи,
нит ико са земље
до овог бездна није стигао.

Осим тебе.
Ни то баш није морало да буде.
Док пливаш без предаха
разна светла на леђа ти се свале,
па те струје носе кроз собе
где су само боје које не разумеш,
а промиче време.

Сад без оченаша смишљаш нову веру
но ништа твој напор не вреди,
не ради се о милости ни о греху –
одговор се крије једино у значењу боја
о којима ти појма немаш.
Каква брука!
Промашаји у животу су ситница
прома овом како си сад сметен
иако си све платио за свој пролаз.
Шта ће се збити с тобом
који ни а не умеш да кажеш на том путу?
Стојиш усред смрти као кретен!

Миодраг Павловић

Stranica 1 od 7 Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/