Руjа je napisao:
kao što su: graditeljstvo (direk, japija, kapija, ćeramida, odžak), pokućstvo (sanduk, merdevine, ćilim, furuna), odeća i obuća (čarape, čizme, šalvare, papuče), jela i pića (sarma, burek, pilav, ćevapčići, čaj, rakija, kafa, baklava, tulumba), posuđe (ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir). Ogroman je broj raznih reči i izraza vezanih za ljude, međuljudske odnose i apstraktne pojmove kao što su: dušmanin, ortak, ortakluk, javašluk, komšiluk, baksuzluk, sevdah, dert, jogunica, inat, sokak, ćorsokak). Pojedine reči su poprimile znatno drukčije značenje od izvornog – jatak (izvorno znači „krevet”, „postelja”), kod nas ima značenje onoga ko pomaže i skriva hajduke i odmetnike; sijaset (izvorno „politika”), u srpskom jeziku često u upotrebi u značenju „mnogo”, „veliki broj” („sijaset stvari”).
Za mnoge reči danas nemamo adekvatnih srpskih ekvivalenata i ne osećamo ih stranim: jastuk, jorgan, kafa, kafana, kašika, rakija, čarapa, para, boja, pekmez, kajmak, sarma, čardak, kapija, baksuz, kula, komšija... Turcizmi su se u velikom broju slučajeva pokazali kao osnova za izvođenje novih reči shodno prirodi i pravilima srpskog jezika. Niko ne nosi „smećarac”, već isključivo „đubretarac” (đubre je turska reč!).
bezobrazluk jе интересантан... словенска реч (имамао чак на руском "безобразие") + турски наставак -лук.
Ja osobno za boldirane nisam nikada čuo i ne znam što znače.
A čini mi se i po mome društvu da nove generacije sve manje znaju turskih riječi.
Naravno, koriste mnoge riječi za koje i ne znaju da su turcizmi. Koristiti će ih i dalje jer nemaju zamjene. Ali za mnoge kao što su npr. ove boldirane i ne znaju što znače i ne koriste se. Ne koriste ih ni moji roditelji.
A za bezobrazluk, pa može biti da je slovenskog podrijetla. Ali meni korijen riječi liči na općeslavensko podrijetlo. Bez obraza, bez obraznik.