banjalukaforum.com

Polako suton prikrada se, slazi
U lisnu goru - u zavicaj mio;
Radja se mjesec i po dugoj stazi
Padaju sjenke, i san trepti ti'o.

Sumore breze, drsce list do lista,
Mrmori potok ispod vrba stari';
Odbleskom mekim dijamanta cista
Modru mu trsku zlatan crvic zâri.

Noseci snoplje preko niske brvi
Na drugu stranu potoka, u selo,
Seljanka hodi, mlada, puna krvi;
Lice joj mramor, mjesecina celo.

Gdje li je rasla ta ruza sto gori?
Visoko, tamo gdje se jelen krije,
Gdje vjetar tiho s jasikama zbori
I bistra voda iz kamena bije.

Odar su njezin siroki velenci
Od modrih trava. Tu, gdje ona sanja,
Potoci sume u dubokoj sjenci
I slavuj pjeva pod svodom od granja.

Nju plava jutra umivaju rosom,
A vjetar trepti i lako mirisnim
ceslja je krilom, i svilenom kosom
Vihori dugo pod brezama lisnim.

U vedre noci njen je pokrov mio
Od plava neba, mjesecine meke;
Njena su njedra vrt u kome ti'o
Pociva miris bagrema i smreke.

Ja za njom ginem! Njoj me dusa vodi!
O, daj mi ruku, ja cu s tobom poci
U goru, u tvoj zavicaj! O, hodi,
S tobom cu biti i dane i noci!

I tamo, gdje se vodopadi dime,
Ljubicu tebe svojim srcem zdravim.
I tvoje slatko govoriti ime
Nebu i suncu i gorama plavim!

Aleksa Santic

Snevah te, pa se prenuh
iz prvih slatkih sanja
kad vetri disu lako
sred zvezdanog treptanja;
snevah te pa se prenuh,
i ko dobrih krila,
doleteh - ne znam kako -
pod prozor tebi, mila!


Zrak se ne leluja
vrh tihe tamne reke, -
miris campak- cveta
nesta ko sanje neke;
na srcu slavuja
poj izdahnu lako, -
o, ljubavi moja,
i ja cu na tvom tako!


Pridigni mi telo!
Nestajem! ginem! mrem!
Zgrij blede usne moje
ljubavnim poljupcem!
Ledno mi bledo celo,
srce mi bije glasno, -
o, privi ga na svoje,
da tu prepukne strasno!

Govori se da dolazi vrijeme studeni,
praznine i samoce, stize vjetar obilazeci
dvostruku sumu i gusta kisa
dira svojim hladnim jezikom
celo zemlje. Budi tu, pored mene,
kao moja ruka, otvorena, da bih tobom primio
ono sto me ocekuje. Dati i uzeti,
ista rijec u koju ulazi ljubav
kao u postelju.
Kome pripada covjek ako ne tebi, njeznosti,
kome ljubav ako ne onima
koji podizu lomacu na kojoj gori jos uvijek
srce zemlje?
Kao da nisam rodjen, kao da sam vec umro
skriven u nekoj ruzi, u snu koji drugi sanja,
u groznici bilja, u vodi ili zraku
koji ces ti udahnuti prije nego odes.
Govori se da stize vrijeme studeni,
ali sudbina sviju samo je moja sudbina,
a bol sviju ne postaje veca. Smrt za sve
samo je smrt za mene i stoga hocu da postojim
da bi postojalo sve sto vidim:
mravi sa svojim primjerom koga se plasim,
zvonjava, hljeb, miris zene,
nago voce bez posljedica, neka znanost,
nesreca, bol ili zvuk trube u blatu,
da bi postojao svijet, historija ili poljubac
i ti, konacno, moja ljubavi, moje promuklo
zvono, moje podrucje ogradjeno zicom
uz koju se uspinje
talas neba.
Govori se da stize studen, vrijeme praznine,
ali ja ne ocekujem nista, jer ono sto dolazi
ja vec imam boreci se, da bih pao jednoga dana
tisi nego dok sam govorio
rijeci koje jedino ti nisi cula.
Tako se rusi stablo drvosjeca.
Tako pada sjekira.
Tako snijeg koji cekam!

Zvonimir Golob

Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.

No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.

Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.

A.S.Puskin

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen, za ovo tijelo u dusi.
Ko cvijet sto se lomi pod teskom glavom
i mene ce tvoja ljepota da skrsi.

Enes Kisevic

Osobiti pogled zavodljive zene
Sto po nama klizi kao bijela zraka
Koju luna salje, nemarna i laka.
Na jezero medju uzdrhtale sjene,

U ruci igraca posljednji cekini,
strastveni poljubac tanke Adeline,
Muzika sto takvim uzbudjenjem sine
Ko da cujes ljudski vapaj u daljini.

Sve to nije ravno
Slasti sto je dajes u opojnom grcu
Pokvarenu srcu pobozna pjesnika!

Tocis mu nadanje, besmrtnost i mladost!
I divnu oholost, tu prosjacku radost.
Koja s bogovima izravna bijednika.

Charles Baudelaire

Mi smo se suvise sretali na raskrscima neznanim
Mada smo razlicitim putevima koracali
Tinjalo nebo vecernje u siprazima zvezdanim
I uvek oblaci zdralova sa prolecem se vracali.

Mi smo se suvise sretali a reci rekli nismo
I u leta kovrdzava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za casak zastali smo
Pa onda prosli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kisama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se duzili i raskrsca su zudela
Za nesto kratko u susretu sto se toliko volelo.

U zime snezne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo cekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskrscu necu te videti vise
Pruzices nekome dlanove, prestace putovanja
I pod krov neki svratices da se sklonis od kise.

Spusticu tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otici nabranih vedja
Jer meni zivot prestaje ako sidjem sa staza
I pred necijim vratima skinem torbu sa ledja.

Mika Antic

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reci
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi

Ž.Krznaric

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

ZA PORTRET

Ko mali kustravko je ziva,
Ko leptir sred krinovih kruna;
I prazna rec, znacenjem siva,
U ustima njenim je puna.

Al duga joj ljubav ne prija:
Od navike dusa joj trne,
I kliznuce ona, ko zmija,
Ko ptica ce mala da prne.

Te vedje ce, kao od sale -
I radost, i tugu da stvore.
U oku joj - neba se pale,
U dusi joj - crni se more!

Cas iskrenost sva biti ume,
Cas evo skroz lazljivog stvora!
I ne moze da se razume,
No zato se voleti mora.

Ljermontov

Kada si ti otisla jedan se svijet
zamijenio drugim, jedna je luka
napustila brod, jedan brod svoga kapetana,
i sve bijase samo jod i rana,
kad si ti otisla.

Gdje su sada zvijezde bez neba,
bez mora svoga, gdje su ptice bez krletke,
gdje tvoje prazne oci bez moje duse
i stotine drugih stvari toliko vaznih za mene,
kada si ti otisla.

Sada te trazim izvan ovih prostora
koji poznaju srecu, i izvan onih
u kojima se otvaraju caske leptira.
Pada crna kisa od smole i straha
na tvoju vlaznu zemlju, sada,
kada si ti otisla.

Kada si ti otisla, tvoja pjesma, tvoj glas
odjekuje, odjekuje kao stup ognja
zariven duboko u moju krv,
u moje grlo, i ne govorim nego vicem:
bez mene ti ne postojis!

Ovo mutno lisce, ova sjena jeseni,
ovaj oblik bola koji se mijenja
i ne napusta me, sto ce mi
pamcenje ili ruka, ili gorke usne,
kad ni tebe vise nema,
kad si ti otisla.

Zvonimir Golob

Tuga je znak da me ne vidis, ne cujes, ne osjecas.
Tuga je znak da si otisla od mene, da me gledas izdaleka,
ceznjivo i nemocno.
Porusit cu zid koji si podigla izmedju nas,
daljinu koju si prostrla medju nama ponistit cu.
Naprosto cu ugoditi sebi preko reda,
nista vise.

Vesna Krmpotic

MIRNA PESMA

U zenice me neprestano gleda:
Sta trazi u mojim ocima ta zena
Sjaj magijski nekog sunca koje seda -
Jednu drugu zenu i druga vremena.

Jer zaljubljen pogled zene dobro vidi
U ocima nasim, kroz sivu dubinu,
Sve tragove kojim neprijatelj minu,
I njegov sen kao tamni sen na hridi.

Dugo sja na oku tugom vecno mladom
Lik zene sto ga je ocarala jednom;
Zato jedna zena zna kad prodje kradom
Pogled za odbeglom i za nedoglednom.

Od proslosti je dusa napravljena;
Slike su po cvecu zrak sunca od juce;
Od svacega je pala neka sena;
I usahle reke i sad negde huce.

A nase ljubavi sto su davno pale,
Kao pobijena jata na po puta,
Jos zive zivotom svog prvog minuta
U ocima sto su nekad rasplakale.

Jovan Ducic

Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, boleciv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapcem zaljubljene rijeci.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit cu",
a u duši vazda ista pustoš zraci;
ako dirneš strast u covjekovu bicu,
istine, bez sumnje, nikad neceš naci.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvacene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražec neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad necu da te ljubomorom gušim,
nikad necu tebe grditi ni kleti.

Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

S. Jesenjin

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

POZNANSTVO

Kada je poznah, nebo bese mutno,
Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem;
Jesenje vode sumile zloslutno,
I sve ocajno zurilo za mrenjem.

I mladost moja nije vise znala
Za dane strasti i trzanja njina;
U moju dusu njena sen je pala,
Bleda i hladna, kao mesecina.

Glas njezin bese ko muzika tuge:
I zato misljah, u slusanju mnogom,
Samo na proslost, na jeseni duge,
Na hladna neba, i na tuzna zbogom.

Poljubac njezin bese tih i ledan,
Mramorni poljub; a kosa joj plava
Odisala je setan miris jedan
Bokora ruza koji docvetava.

I mnogo puta, u jutra, bez moci,
Prenem se kao iz olovnih uza;
Ja ne znam sto sam snevao te noci,
Ali mi oci mutne, pune suza.

Jovan Ducic

MALA PESMA O PRVOM POLJUPCU

U jutro zeleno
hteo bih da sam srce.
Srce.
U kasno popodne
hteo bih da sam slavuj.
Slavuj.
(Duso,
odeni se u boju narandze.
Duso,
odeni se u boju ljubavi.)
U jutro zivo
hteo bih da sam ja.
Srce.
A s' veceri
hteo bih da sam tvoj glas.
Slavuj.
(Duso,
odeni se u boju narandze.
Duso,
odeni se u boju ljubavi.)

Federico Garcia Lorca

SUMNJA RASTAVLJENIH LJUBAVNIKA

Hoce li nas i jedna poslije blizina
zbliziti tako ko ova daljina?
Necemo li tada, jedno uz drugo
nedostajati jedno drugom

Vise i bolnije nego sada?

Mozda smo najsretniji upravo danas;
daljina, mozda, radi za nas,
blizina, mozda, izdat ce nas -

I mozda:

koje li srece plakati tako
kao sto placemo u ovaj cas.

Vesna Krmpotic

Od nase ljubavi i srece,
Gle, zvijezde su veceras vece;

A sum sto dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom draga,
Nestati htio ja bez traga.

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Bas lepo Frxy...
Vec sam pomislila da sam sama ovdje...

Jurim kao sto u hladu sumskom juri bizam
koji je pomahnitao od svoje sopstvene vonje.
Noc je kao u polovini maja, vetric poduhuje
s juga.
Idem i gubim svoj put; trazim sto ne mogu
postici, a postizem sto ne trazim.

Iz moga srca izvire i igra slika moje sopstve-
ne ceznje.
Svetla pojava se rasplinjuje.
Pokusavam da je zadrzim, ali mi izmice i
zavodi me.
Trazim sto ne mogu postici, a postizem sto
ne trazim.

Rabindranath Tagore

AMULETI

1.

Cekam te, srce moje,
nadglasan tisinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako tesko
i ceznja tako stvarna?

2.
Nema vise
zamrzlih ptica
na granama
sto se otkrivaju,
ni slucajnih prostora,
ni zalosti
u srcu koje te pronalazi.

3.
Okus narance u toplom svitanju,
tamo iza dobrote sto dijeli
kolijevku od prasnog
spomenika ljubavi.

4.
Ono sto ostaje na kraju
to je uvijek gorcina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.

5.
Volim darivanja
jer me napustaju
nalik sljunku
i pijesku sa obala.

Ja sam onaj drugi
a ti vec pretvaras
ruke u ruke
odsutne zauvijek.

Zvonimir Golob