banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
Branko Miljkovic https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=28327 |
Stranica 1 od 2 |
Autoru: | gnusni_snjesko [ 02 Maj 2007, 02:53 ] |
Tema posta: | Branko Miljkovic |
"Nov naraštaj pesnika, koji se afirmiše u drugoj polovini 50-ih godina, došao je na pripremljen teren i vec na samom pocetku pokazao niz prednosti što su im omogucile brz prodor u književnost: znatnu književnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije, negovanost izraza, ovladanost raznim pesnickim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom naraštaju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimbolicka. Njoj pripada glavni pesnik ovog pokolenja Branko Miljkovic (1934-1961). On je prekratio život u dvadesetsedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od pocetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim (1957), Poreklo nade i Vatra i ništa (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama Smrcu protiv smrti (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Šcepanovicem (1934-1966). Pisao je takode eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetnicku disciplinu i samosvest. Miljkovic je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom" i da izražava "stanja uma", a ne duševna raspoloženja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski sistemi. Zato se vracao prvim grckim filosofima, narocito Heraklitu, dovodeci u vezu njihovo ucenje o praelementima s modernom filosofijom bica. U pesnickom izrazu težio je da spoji moderna istraživanja s klasicnim zahtevima, zalagao se za savršenstvo kao najveci ideal pesme, smatrao da "nema velike poezije bez stroge i odredene forme", bio vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u našoj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se motivima i simbolima iz naše narodne pesme." (Kratka istorija srpske književnosti, BIGZ, Beograd 1983.) Uzalud je budim Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta koju volim to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim uzalud uzalud uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova uzalud je budim jer njena usta neće moći da joj kažu uzalud je budim ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku |
Autoru: | Ipanema_ [ 02 Maj 2007, 07:58 ] |
Tema posta: | |
..ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen <3 |
Autoru: | gnusni_snjesko [ 02 Maj 2007, 13:10 ] |
Tema posta: | |
Ti, snu moj, moje tamno podne, sen zar svedok predela nestvarnih ja za svet od tople gline umešen! Kuda da odem posle ovog sna. |
Autoru: | velvet.revolution [ 02 Maj 2007, 18:53 ] |
Tema posta: | |
Verujem da bih mogao da govorim da izađem iz sebe s nadom na povratak, makar kroz pustinju do mesta gde gorim, makar kroz smrt do istinskih vrata. U pogrešnom rasporedu reči utešno vreme možda ću naći. Ili ću otkriti kako je besciljno ljubim ko kiša, kao vreme, ko onaj što menja reči a ne svet skroviti. Verujem, mada bez nade ući mora u noć, u zaborav kroz koji se prostirem, ta pesma bez zavičaja, ta ptica bez gora, da smrt svoju ne izdam, da živim dok umirem. Onaj ko peva ne zna je li to ljubav ili smrt. Kada miris pomeri cvet, gde je cvet, da l tamo gde miriše sa ruba sveta punog a praznog, il tamo gde mu je cvet? Svaka je pesma prazna i zvezdana, Ni bol ni ljubav ne može da je zameni. Ona je sve što mi osta od nepovratnog dana, Praznina što peva i mir moj rumeni. Pesmo prazna i zvezdana, tamo, tvoj cvet mi srce slaže, kroz krv šeta, ako ga uberem ostavlja me samog, ako ga napustim za leđima mi cveta. |
Autoru: | velvet.revolution [ 02 Maj 2007, 18:55 ] |
Tema posta: | |
Pohvala svetu Ne napuštaj me svete Ne idi naivna lasto Ne povredite zemlju Ne dirajte vazduh Ne učinite nikakvo zlo vodi Ne posvađajte me sa vatrom pustite me da koračam Prema sebi kao prema svome cilju Pustite me da govorim vodi Da govorim zemlji I ptici koja živi od vazduha Glas moj ispružen kao živac Pustite me da govorim Dok ima vatre u meni Možda ćemo jednom moći Da to što kažemo dodirnemo rukama Ne napuštaj me svete Ne idi naivna lasto |
Autoru: | gnusni_snjesko [ 02 Maj 2007, 22:00 ] |
Tema posta: | |
tebe sam cekao ![]() e, stavio sam Brankov citat na pocetak filma ![]() |
Autoru: | Bik [ 02 Maj 2007, 22:42 ] |
Tema posta: | |
tako ste emo... |
Autoru: | gnusni_snjesko [ 03 Maj 2007, 00:28 ] |
Tema posta: | |
pustam kosu... |
Autoru: | Bik [ 03 Maj 2007, 00:35 ] |
Tema posta: | |
evo ubio sam emoa... ![]() |
Autoru: | velvet.revolution [ 03 Maj 2007, 10:58 ] |
Tema posta: | |
shto si morao i ovu temu da pokvarish???:) tema je branko miljkovic. a ne EMO! gnusni:) kad cu ja vidjet taj film? trebao si mi poslat po zuletuu :** ajmo da cujemo jos neke pjesme koje se nekom svidjaju... super je branko...ali nekad ne mogu bash da ga skontam:) |
Autoru: | gnusni_snjesko [ 03 Maj 2007, 12:43 ] |
Tema posta: | |
na festivalu naravno ![]() |
Autoru: | WeeBoo [ 09 Maj 2007, 22:36 ] |
Tema posta: | |
naya je napisao: super je branko...ali nekad ne mogu bash da ga skontam:)
Ah,pa filozof bejashe,zar ne? Pa meni je Balada Ohridskim trubadurima (cini mi se da se tako zvase) jako dobra. ![]() Mudrosti, neiskusno svicu zore, Na obicne reci vise nemam pravo! Moje se srce gasi, oci gore. Pevajte, divni starci,dok nad glavom Rasprskavaju se zvezde kao metafore! Sto je visoko iscezne, sto je nisko istruli. Ptico, dovescu te do reci. Al vrati Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli. U tudjem smo srcu svoje srce culi. Isto je pevati i umirati. |
Autoru: | delegado cero [ 30 Maj 2007, 21:12 ] |
Tema posta: | |
WeeBoo je napisao: Pa meni je Balada Ohridskim trubadurima (cini mi se da se tako zvase) jako dobra.
![]() Mudrosti, neiskusno svicu zore, Na obicne reci vise nemam pravo! Moje se srce gasi, oci gore. Pevajte, divni starci,dok nad glavom Rasprskavaju se zvezde kao metafore! Sto je visoko iscezne, sto je nisko istruli. Ptico, dovescu te do reci. Al vrati Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli. U tudjem smo srcu svoje srce culi. Isto je pevati i umirati. zvaše se BALADA a posvećena je ohridskim trubadurima. samo ti si stavila (stavila si, je li tako, žensko si?) prvu strofu. evo ostatak. Sunce je reč koje ne ume da sija. Savest ne ume da peva, jer se boji Osetljive praznine. Kradljivci vizija, Orlovi, iznutra kljuju me. Ja stojim Prikovan za stenu koja ne postoji. Zvezdama smo potpisali prevaru Nevidljive noći, tim crnje. Upamti Taj pad u život ko dokaz tvom žaru. Kad mastilo sazre u krv, sve će znati Da isto je pevati i umirati. Mudrosti, jači će prvi posustati! Samo nitkovi znaju šta je poezija, Kradljivci vatre nimalo umiljati, Vezani za jarbol lađe koju prati Podvodna pesma javom opasnija. Onesvešćeno sunce u zrelom voću će znati Da zameni poljubac što pepeo odmara. Al niko posle nas neće imati Snagu koja se slavujima udvara Kad isto je pevati i umirati. Smrtonosan je život, al smrti odoleva. Jedna strašna bolest po meni će se zvati. Mnogo smo patili. I, evo, sad peva Pripitomljeni pakao. Nek srce ne okleva, Isto je pevati i umirati. Sad sam prekuco pjesmu i nikad više. ![]() |
Autoru: | Frieda [ 30 Maj 2007, 21:22 ] |
Tema posta: | |
Epitaf Ubi me prejaka reč |
Autoru: | Ipanema_ [ 30 Maj 2007, 21:25 ] |
Tema posta: | |
heh:) |
Autoru: | delegado cero [ 30 Maj 2007, 21:37 ] |
Tema posta: | |
Frieda je napisao: Epitaf
Ubi me prejaka reč ti se baš potrudila da otkucaš jednu pjesmu, a? ![]() evo i ja ču. na narednoj stranici stoji CVET Evo cveta dovoljno smelog da miriše Na praznom mestu i u uspomeni |
Autoru: | Frieda [ 30 Maj 2007, 21:42 ] |
Tema posta: | |
Pesma Varka prodre u reč Vatra dostojna proleća ![]() Trudim se, nema sta... samo copy-paste. ![]() |
Autoru: | Pero_Bombas [ 30 Maj 2007, 21:45 ] |
Tema posta: | |
PESMA ZA MOJ 27. RODJENDAN Vise mi nisu potrebne reci, treba mi vrema; Vreme je da sunce kaze koliko je sati; Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme; Ko lose zivi zar moze jasno zapevati! Verovao sam u san i u nepogodu, U dve noci bio zaljubljen nocu, Dok jug i sever u istome plodu Sazrevaju i cvokocu. Sanjajuci ja sam sve praznike prespavao! I grom je pripitomljen pevao u staklu. Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo, A poljupcu je mesto u paklu. I hlebovi se pod zemljom skoluju; Ja bih se zeleo na strani zla tuci; Pa ipak, po milosti istorije, Povracajuci i ja cu u raj uci. Za prijatelje proglasio sam hulje, Zaljubljen u sve sto peva i skodi. Dok mi zvezde kolena ne nazulje Molicu se poboznoj vodi. |
Autoru: | delegado cero [ 30 Maj 2007, 21:49 ] |
Tema posta: | |
e nisi fer, ja prekucavam iz PRAVE knjige. ![]() a ti pronašla na netu pa kopi pejst. bla. Jugoslavija Evo kako je počela u dan svoje nužnosti Sve što nema vatre u sebi sagori Što sagori postaje noć Što ne izgori rađa dan Treba zapaliti sve što može da gori Treba srušiti sve srušivo, sve što nije večno Treba u svemu i posle svega pronaći nadu Revolucijo, ono što ostane je čovek Ono što prođe je prošlost Prošlost koja ne prođe je budućnost i budnost Svaka stvar svaki čovek je detalj tvoje nade Eto tako je počela u dan svoje nužnosti Obala jednome Moru Zvezda na Poluostrvu Rt Dobre Volje Oivičena beskrajem Savetuje plodovima ljubav i razum U fabrikama ljudi konzerviraju sunce Koje se javlja na najrazličitije načine U plodu i kamenu podjednako Prvi put slatko drugi put vrelo Sada ima sve što je njeno Na jugu More na severu oblake Na istoku trešnje na zapadu maslinjake I sazvežđa nad Fruškom, zvezdane strofe najlepše U kamenu i na vodi: Grozd je uspomena na njihov raspored Ima svoju budućnost i njenu prošlost Ima svoj put i njegovu istinu Savetuje plodovima ljubav i razum Obala jednome Moru Zvezda na Poluostrvu Rt Dobre Volje Oivičena beskrajem Tuđa presahlost bi joj izvore otrovala Tuđe pustinje klevetaju njeno sunce i zemlju A ona bez milosti prema onome što je stvarno Ali ne i istinito, ne prestaje da se bori Srce njenih gradova je belo sunce svih ljudi Ona uči gradove da budu braća Velikome Gradu Koji venčava Šumadiju i Zagorje Međusobno i sa budućnošću Istraživači pod zemljom, u smrti, vojnici i rudari Istraživači u vazduhu, pevači i ikari Istraživači pod vodom, pesnici nesvesnoga Tražite, nađite, pretražite sva blaga, sve mogućnosti i sva imena svom Jugu Koji savetuje plodovima ljubav i razum. |
Autoru: | Frieda [ 30 Maj 2007, 21:55 ] |
Tema posta: | |
Sad sam procitala da je Slavica preminula. ![]() Evo, ovo je za nju: Feniks Smrću izmenjena kamen otvara Prazno polje doziva glasom umiri mora Jedina ptica što samu sebe stvara Iz pepela zlih vesti i praznih dogovora. Ona je računanje inspirisano zvezdama Sjaj koji ruku srce i um spaja Ona je cvet što procveta al utaja Predelu ime. Peva iz neznana. Jedina ume da pepeo pobedi I da iz vatre iznese svoj glas Obećana u odgovoru na pakao leti Sama u sebi čeka svoj čas. |
Stranica 1 od 2 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |