Ovo je sjajno.
| banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
| Rijeci... iz duse... za tebe https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=22160 |
Stranica 1 od 1 |
| Autoru: | Zvjezdana kap [ 13 Avg 2006, 15:44 ] |
| Tema posta: | Rijeci... iz duse... za tebe |
I... ponekad... padaju zvjezdane kapi... i ja imam potrebu... da ih zaledim, da ih gledam... kad pozelim. S'vremenom... S'vremenom naucis... da su istinski prijatelji zbrojani, i... da onaj ko se ne bori za njih, ranije ili kasnije... vidjece se okruzen laznim prijateljima. S'vremenom naucis... da izvinjava bilo ko..., ali oprostiti... samo je od velikih dusa. S'vremenom naucis... da ako si povrijedio jednog prijatelja, i... jako, najvjerovatnije... prijateljstvo nikad vise nece biti isto. S'vremenom ces da shvatis... da svako iskustvo zivljeno sa svakom osobom je... neponovljivo. S'vremenom shvatis... da ustvari... ono najbolje... nije bila buducnost, nego momenat koji si bio zivio... bas... u tom trenutku. Ali... na zalost... samo sa vremenom naucimo. -Brdski ludjak- |
|
| Autoru: | Pero_Bombas [ 13 Avg 2006, 18:50 ] |
| Tema posta: | |
U bezidejnoj noci, rusi se sve.... Kad shvatas previse stvari odjednom, a ne zelis to.... Kad si gori od nekog ko zeli da se ubije, i ubije ono u sebi, al' ne ide... Kad cekas da jutro promjeni nesto, a noc ubija sve ljudsko u nama i kad pocinjes da razmisljas o postupcima, greskama i cinjenicama koje su tu kao zelja koju ti Bog nije odobrio... Kad shvatis da si na raskrscu i ne mozes nazad, a naprijed ne znas.... Kad trebas da pokazes snagu u trenutku kad je najmanje imas... Kad shvatis da puta nema vec se on za tobom radja, a jos uvijek ne znas kako naprijed.... I kad shvatis da te slabi ono sto te ne ubije, daveci se u sopstvenim sokovima.... I kad konacno shvatis da je to tek pocetak kraja, ili kako neki kazu - zivota... |
|
| Autoru: | NebeskaKrila [ 15 Avg 2006, 01:16 ] |
| Tema posta: | |
Ne znam naslov... ni da li postoji, ali bih sljedece stihove nazvala "Himna covjecanstva". I vi... ljudi... koje ime bi im dali? Najljepsi dan... danas Najveca prepreka... strah Najlakse... pogrijesiti Najveca greska... napustiti se Korijen sveg zla... sebicnost Najljepsa obmana... rad Najveci poraz... besnaznost Najbolji ucitelji... djeca Prva potreba... komunicirati se Ono sto te cini sretnijim... biti koristan drugima Najvece cudo... smrt Najlosija mana... losa volja Najopasnija osoba... lazljiva Najnizi osjecaj... mrznja Najljepsi poklon... oprostaj Najpotrbnije... dom Najbrza staza... ispravan put Najzahvalniji utisak... unutrasnji mir Najjaca zastita... osmjeh Najbolje sredstvo... optimizam Najvece zadovoljstvo... odradjena obaveza Najjaca snaga... vjera Najpotrebnije osobe... roditelji Najljepsa stvar na svijetu... ljubav -Majka Tereza od Kalkute- |
|
| Autoru: | Frieda [ 15 Avg 2006, 06:22 ] |
| Tema posta: | |
Ovo je sjajno.
|
|
| Autoru: | Zvjezdana kap [ 19 Avg 2006, 00:12 ] |
| Tema posta: | |
I... ponekad samu sebe zapitam:"I ljudi... kad dodju... zasto se odluce da dodju?" Dosla sam... Dosla sam da posijem... da posijem s'tobom noc sensacijama i snovima. Dosla sam... da podijelim samoce i zelje. Dosla sam... da pricam i da slusam, vise volim slusati nego pricati. Dosla sam... da dam i da primim. Dosla sam... da volim i budem voljena. Dosla sam... da pomognem i trazim pomoc. Dosla sam... da se pridruzim i da trazim drustvo. Dosla sam... da me upoznas i da te upoznam. Dosla sam... da cekam s'tobom da se stvari poboljsaju i da se svijet promjeni. Dosla sam... skoro spremna na sve, vidjeces to, vidjeces to kad prodju dani. Dosla sam. - Brdski ludjak- |
|
| Autoru: | dilajla [ 21 Avg 2006, 12:05 ] |
| Tema posta: | |
Ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci, neka to bude u trenu kada se san sa javom u iscekivanju spaja, alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci. Ostavicu otvorena vrata sluteci da ces bilo kad stici i korake osluskivati kako odzvanjaju u lavirintu beskraja, ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci. Kada te ugledao budem, cutacu cu, govorice ti moje oci, ako zazelimo narusiti magiju trenutka koji nas razdvaja, alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci. Docekacu te s' vijencom plamenog lisca carobne moci, upletenih godina zrelih nanizanih na djerdan od sjecanja, ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci. Dahom cu te svoje dushe dodirnuti i za vise od toga cu snage smoci. Poklonicu ti zaborav u nezaboravu sto nas od svega izdvaja, samo alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci. Ogrnucu te toplinom kasnoga ljeta vjerujuci da nikada nece proci, i cuvacu te od ledene jeze koja samo nevoljene osvaja. Ako jednoga dana ponovo dodjes u moje srebrne noci, alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci. brdska dilajla |
|
| Autoru: | zLo_krme [ 21 Avg 2006, 13:07 ] |
| Tema posta: | |
"Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći, ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati. Tako se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju šali. Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi ti mogla to učiniti. Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći, ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi što imam za te, ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol. Čeznem da sjedim mirno pored tebe, ali se ne usuđujem; jer bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima. Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk. Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju Čine da je bol vječito svjež..." |
|
| Autoru: | Hari_Haler [ 21 Avg 2006, 18:07 ] |
| Tema posta: | |
Evo da malo razbijemo patetiku... POEZIJA sjedim ovdje na kraju jos jednog majskog dana nogu opet pruzenih na fotelju, uz muziku Dream Theater mozgam o jedinstvenoj kratkokosoj plavusi koju sam danas vidio negdje, desna ruka mi nesto ceprka ispod donjeg dijela trenerke dok napolju gusta magla steze grad, moje srce je u brdima sto bi rekao Bil Sajoran, stavio sam neku lovu na pobjedu Osasune protiv Valensije i cekam da vidim da li ce se ova prognoza obistiniti ili ne, ujedno osjecam u stomaku neko cudno vrtlozenje, kao da se unutra zbiva neka mala pobuna digestivnog trakta, izgleda da je onaj topli sendvic sto sam ga malocas pojeo u Zlatnim Zitima bio prilicno bakterioloski neispravan. naravno, trebalo bi manje da se hranim na kioscima i sa nogu. trebalo bi znam, da dopustim nekoj sofisticiranoj dami da useta u moj zivot skupa sa svojim pudinzima i kremovima i svojim kompotima i ostalim slatkim skrivenim djakonijama... dobro, pokusacu probleme sa varenjem da zatomim sa nekoliko sukcesivnih boca piva, bilo kako bilo, još jedno knjizevno vece u biblioteci grada je iza nas. priznajem, te knjizevne veceri postaju sve tmurnije, kao neko nebo nagomilano oblacima, sve se u meni cijepa dok gledam te spisateljske hobiste i entuzijaste sto se smjenjuju ispred tebe ubijedjeni da su upravo oni skontali dobitnu formulu stvaranja. sve je to u redu, cijenim njihov ulozeni trud, ali cinjenica je da su svi veliki pisci (Hemingvej, Selin, Kinaski, Fante, Hamsun itd.) mrtvi i vecina danas zivih samo su zalutali u knjizevnost, bez sansi za iskupljenje. drago mi je sto sam na vrijeme shvatio da sam i ja jedan od tih primjera zalutalih u knjizevnost, tako da sam odavno prestao da pisem sve izuzev povremeno haiku i ostale najkrace forme cisto zezanja radi, svoje uhljebljenje i intelektualnu satisfakciju danas trazim u nekim probitacnijim i manje kompleksnim disciplinama... ne zelim nijednu negativnu rijec da izgovorim na racun vecerasnjeg dogadjanja u bibl. grada prije svega iz dubokog postovanja prema Zoki K., ipak tim citanjima kao da nedostaje neka neophodna zivost, knjizevne veceri najvise me mislim podsjecaju na neke izolovane oaze malodusnih dokolicara, samo se naokolo posadimo u te stolice i onda zurimo jedni u druge kao roboti, simulakrumi, lutke, ili iznosimo neke teoreme koje stoje skroz izvan konteksta ovog svijeta koji nas okruzuje. ili sjednes iza nekog glavonje i onda svo vrijeme piljis u njegove ruzicaste usne resice. ili ako se pojavi neka zgodna zenska u publici oko tebe, onda u potaji ocijukas sa njom dok se iz usta aktuelnog citaca prema tebi valjaju stihovane stihije prenemaganja, vulgarnosti, patriotizma, tastine. ili odlutas u neko svoje sanjarenje, totalno nevezano za priliku i mjesto na kojem se nalazis, recimo provalis na nekom stolu bocu domace mucenice i onda, izolovan od svega, mozgas najkracu trajektoriju kako da do nje stignes. sve u svemu, u tim poetskim vecerima uglavnom smo zauzeti drugim stvarima i u sustini, veoma malo poezije tu ima veoma veoma malo. naravno, kao i svi drugi volio bih i sam da poezija bude u nasim zivotima vise zastupljena to bi sigurno umanjilo prisutnu tenziju u nasim sjebanim glavama kao i broj samoubistava delirijum tremensa razvoda fatalnih ishoda saobracajnih nesreca bolesti ovisnosti gej brakova itd. ali to je nemoguce - poezija ce uvijek ostati skenjana i degradirana i sirota neshvacena jadna... X.X. |
|
| Autoru: | Pero_Bombas [ 21 Avg 2006, 19:38 ] |
| Tema posta: | |
Hari, sreco, to nam je trebalo! 
|
|
| Autoru: | dilajla [ 28 Avg 2006, 16:15 ] |
| Tema posta: | |
U krajnjem kutu svoje dnevne sobe, gdje ne može doprijeti nepozvani pogled, na dnu svojih prepunih vitrina, kriješ slatku fasciklu s natpisom "intima", međ' slikama tebi dragih lica, gdje čuvaš svoje spomene i pisma, sve u formi poezije, stiha, nalazi se i moja ljubav tiha. To su pjesme nikad objavljene, napisane zbog voljene žene, al datumi na njima su stari, već odavno nema novih stvari, jer umjesto poetskih visina, iz mene izlazi samo tuga i gorčina, i misao što se reći ne smije, Ko te kara nek ti piše pjesme! Htio bih da budem gospodin, i izbjegnem reakcije bjesne, ali reć' ću k'o pravi primitivac, Ko te kara nek ti piše pjesme! Znam da slušaš moje nove ploče, sa njima se branim od samoće, i ubacim nešto da te štrecne, Ko te kara nek ti piše pjesme! PS. Ova pjesma nije tebi posvecena, al da malo razbijem melahoniju. 
|
|
| Autoru: | dilajla [ 31 Avg 2006, 13:26 ] |
| Tema posta: | |
Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima i zalascima sunca. Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama i šetnjama na mjesečini. Premalo sam se opijao vinom prijateljstva mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja. Premalo sam vremena odvajao za ljubav kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme. Drugi put bih znao neuporedivo više da uživam u životu. Drugi put bih znao. Toliko o testosteronskoj ljubomori
|
|
| Autoru: | Zvjezdana kap [ 01 Sep 2006, 16:54 ] |
| Tema posta: | |
Snovi... Tvoj san... slutnja... ponovnog susreta Tvoj san... Moj san... trcanje... ponovnom susretu Moj san... I ti,... sanjas li? |
|
| Autoru: | Zvjezdana kap [ 02 Sep 2006, 12:36 ] |
| Tema posta: | |
... snovi... Tvoj san... nemiri... u tvojim grudima... skrivene zelje... proslost... prozivaju mene... ti im se prepustas... saznajemo... sve se je promjenilo... osim... nas Tvoj san... Moj san... prvi... u jednom vracanju za svim... sto smo zvali "nasim" ma jedna zehra... tu je i bila...i dve...i tri... i... pusti me... da sanjam... da sve je kao nekad Moj san... |
|
| Autoru: | NebeskaKrila [ 04 Sep 2006, 01:20 ] |
| Tema posta: | PROFETA - Prijateljstvo |
I jedan mladic rece: "Pricaj nam o prijateljstvu". I on odgovori: "Vas drug je odgovor na vase potrebe. On je polje koje zasijavate s'ljubavlju i kosite sa zahvalnoscu. On je vas sto i vatra vaseg doma. Jer mu se priblizavate s'vasom gladju, i trazite ga zedni mira. Kad vas prijatelj vam ispolji svoju misao, nebojte se "ne" u vasoj glavi, niti zadrzavajte "da". I kad on ostane u tisini, da vase srce ne prestaje da slusa njegovo srce. Jer u prijateljstvu, sva misljenja, sve zelje, sve nade rode se i podijele sa uzitkom i bez mimohoda. Kad se udaljite od vaseg prijatelja, ne osjecajte bol. Jer ono sto najvise volite od njega mozda je jasnije u njegovom odsustvu, isto kao sto je planina jasnija sa ravnoga za onog ko zeli da se popne na nju. I nemojte da dozvolite da ima u prijateljstvu drugog interesa osim onog koji vas vodi produbljenju duha. Jer ljubav koja ne trazi vise od otkrica svoje licne misterije nije ljubav, vec jedna zabacena mreza koja samo nakupi beskorisno ribarenje. Da najbolje od vas bude za vaseg prijatelja. Ako mora da zna tok vase plime, neka isto zna vasu oseku. Jer, koji bi prijatelj bio onaj kojeg bi trebali traziti da ubijete vase sate? Trazite ga da zivite sate. Jer postoji da napuni vasu potrebu, ne vasu prazninu. I ucinite da u slatkosti prijateljstva bude smjeha i uzitaka podijeljenih. Jer u rosi malih stvari, srce nalazi svoje svitanje i osvjezi se." - Gibran Halil Gibran- P.S. Kazes da si kratak sa vremenom. Prevod je pao... samo zbog tebe. |
|
| Autoru: | VeLiKi [ 07 Sep 2006, 18:48 ] |
| Tema posta: | |
aj da i ja zakacim jednu svoju: SAM Vece je došlo, grad je sam Duša mi srmdi dok čekam dan Misli mi mira sekund ne daju Stalno me samo tebi vraćaju Pamet mi lebdi dok te gledam Prema tebi ipak misli tjeram Opet me potpuno pogrešno gledaš Znaj da mi ti pakleno trebaš Dok sa sobom borim se sam Opet o tebi ja razmišljam Sve to ja opet unaprijed znam Tebi ipak pokloniću dan Sve me boli i srce me štipa Kad me za tebe prijatelj pita Odgovor tražim, tresem se sav U sebi vrištim: UMIREM SAM!!! Ovlaš me dirneš, srce mi skoči A suze tjeraš na moje oči Od mog si duha stvorila roba Koji ti uljepšava godišnja doba Pred tobom ovdje ponizno klečim Epilog loš borim se da spriječim Dok me oči tvoje odozgo gledaju U srce mi ranjeno šiljke tjeraju Od jednom tu si, ja gledam te Grliš me, ljubiš, ja želim te Stvarnost me stiže, budim se Da dođem sebi svojski trudim se Ta okrutna igra jave i sna Opet me bolno sabija do dna Rana me svijetlost istog dočeka Duha slomljenog do konačnog počinka Tvoje me oči u snu progone Tu nikada neće biti promjene Koliko god zaborav tražio Ja ga ipak nisam našao Srce mi stane kad te se sjetim Mislima odmah tebi poletim Moj mozak se tada uključi naglo "Šta ti je bilo? Saberi se budalo!" "Ona je samo riba u moru! Uzela je tvoje srce na foru!!" Ali ipak su moje noći kratke Dok me o tebi stižu misli slatke.... |
|
| Stranica 1 od 1 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
| Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|