Idemo ispocetka.
U dogovoru sa moderatorom ovog (pod)foruma (Najgorom) prethodna tema pod istim nazivom je izbrisana zbog niza poruka koje nisu imale veze sa tematikumom i koja je, zbog tih postova, otisla u off topic. Sa moderatorima je dogovoreno da ce se sa ove teme bristai svi postovi koji ne budu imali veze sa samom temom i koji budu imali provokatorski prizvuk.
Sveti Georgije ubiva azdahu
Predstavom "SVeti Georigije ubiva azdahu", koju je, prema drami Dusana Kovacevica, rezirao Dusan Petrovic, otvorena je nova sezona u Narodnom pozoristu Republike Srpske. U predstavi glumi cijeli muski ansambl NPRS i nekoliko glumica, medju kojima treba izdvojiti izvrsnu Nikolinu Djordjevic (nekada Jelisavac), koja je prije dva dana proglasena za najbolju glumicu ove pozorisne kuce.
Sama predstava je dobra, najbolja koju sam gledao do sada. Zato sam sinoc otisao da je pogledam i po drugi put
I jos mi se vise svidjela.
Prica prati ljubavni, demonski trougao - Djordja Dzandara, njegovu zenu Katarinu i njenog ljubavnika Gavrila Vukovica, bogalja bez jedne ruke. S druge strane nalazi se grupa osakacenih muskaraca, koji predstavljju Srbiju toga vremena. U potrazi za svojim zivotom i nekim polu samoostvarenjem, bogalji se uplicu u sve sto ih se ne tice. Tako nastaje i glavi problem u radnji - bogalji, zeljni ljubavi, ali i puni mrznje prema zdravima, spavaju sa zenama normalnih i za rat sposobnih mladica.
I dok se cijelo selo muci sa bogaljima, Djordje, mozda i najveci bogalj u predstavi, ali u dusi, vodi licni rat - pokusava i zenu i sebe da otrgne iz zagrljaja njenog ljubavnika. Ali, ona se ne da i ne zeli da odlazi. Ipak, njegova dobrota je slama i ona se vraca s njim u dom.
Ali, rat je na vratima i Djordje, kao i vecina sposobnih i zdravih momaka iz sela odlaze na bojiste. Ni tamo ne prestaju da ih proganjaju demoni njihovog licnog zivota, jer su saznali da im bogalji sada i u kuce ulaze i spavaju sa zenama. Izludjeli, vojnici pisu dopis, u kojem zahtijevaju da bogalji dodju u rovove. Oni i dolaze i tada stize prava tragedija (da bas ne ispripovijedam sve...
)
Nekoliko stvari:
- Tika Stanic i Nikolina Djordjevic su odigrali...uzasno dobro! Morate pogledati tu glumu... Preobrazaji njihovih likova su docarani do surove realnosti kakvu i oni sami predstavljaju.
- simbolika, koja stalno plijeni, je, mozda i najveca odlika ove predstave: gotovo svi likovi predstavljaju neki dio jednog naroda: Ninko Belotic, bez noge, simbol je dusevno osakacenog i moralno porazenog vojnika i covjeka, koji ne trazi nista vise do mira. Ali, taj mir mu se nikako ne pruza; ucitelj Micun je simbol srpskih vladara i Vlade, jednodimenzionalnih i kratkorocnih stavova, koji ne vide dalje od svoga nose, pa samim tim ne vide i svoju propast; Krivi Luka, vodenicar, ovaplocenje je iscasenosti dobijene rodjenjem i koja se nikako ne moze "saprati"...
Djordje Dzandar je simbol preobrazaja covjeka gonjenog ljubavlju. Njegova licna borba pretvorice ga u tragicara predstave. Katarinu i Gavrilovu zenu isto tako...
I taman kada se misli da je spas tu negdje, u medjeprostoru, da lezi tamo gdje nema zivota, a gdje jos uvijek nije zavladala smrt - i ta nada gasne. Istina - vojnicima se poslije tragedija ukazuje na nebu Sveti Georgije koji ubiva azdahu i koji simbolise sve sveto u ljudima i njihov izvor ka "homo religiosusu", a samim tim i prastanju i oslobadjanju. Ali, poslije epifanicnog dozivljaja, nad scenu se nadvija veliki krst, koji lijeze na sve zivote kao na grob. Koji ih sahranjuje.
No, da sacekamo i druga misljenja
i 
, a bice i 
i ovo 
, svi ima da se 
