| banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
| Povratak tuge https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=14281 |
Stranica 1 od 4 |
| Autoru: | NIKMAN [ 13 Jun 2005, 09:15 ] |
| Tema posta: | Povratak tuge |
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati kad u nama bude vec mnogo jeseni i zima kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa i kad me mozda vise nece biti Da li ces ponekad zaplakati nocu kad te sjeti davna zaboravljena pjesma na sve ulice i restorane sva ona mjesta koja ces pamtiti po nasoj njeznosti i ljubavi u kristalnim prozorima plavim maglama Da li ces ponekad zaplakati u prvi sumrak novog proljeca u toj jedinoj preostaloj zraci razbijenog sunca kad osjetis jos jednom dodir moga dlana kad me vise mozda nece biti A sve ce biti kao prije i ona rijeka plava i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama u koje smo htjeli Da li ces me ipak zaboraviti u predahu dviju ljubavi a znas da nam usne od istog poljupca boluju i da nas ista tuga progoni stoljecima |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 13 Jun 2005, 09:16 ] |
| Tema posta: | Re |
Kad nemamo sto podijeliti na dan dugog putovanja osim velike ljubavi kao sto je nasa Kad imamo samo ljubav ti i ja , ljubavi moja od radosti blista svaki sat, svaki dan Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo da ispunimo obecanja vec samo ljubav i vjecno vjerovanje u nju Kad imamo samo ljubav da ostvarimo cuda i prekrijemo suncem ruznocu predgradja Kad imamo samo ljubav kao jedini razlog kao jedinu pjesmu kao jedini spas Kad imamo samo ljubav da siromahe i probisvjete odjenemo zorom u svilene ogrtace Kad poput bezazelenog trubadura nudimo samo ljubav u molitvi da bismo ublazili zemaljske nedace Kad imamo samo ljubav da poklonimo onima kojima je jedini smisao borbe trazenje svjetlosti Kad imamo samo ljubav da trasiramo put i pobijedimo sudbinu na svakom raskrscu Kad imamo samo ljubav za pregovore s topovima i nista osim pjesme da nadglasamo bubanj Tada cemo iako nemamo nista osim snage da volimo steci prijateljstvo cijeloga svijeta |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 13 Jun 2005, 09:29 ] |
| Tema posta: | |
Od tvojih osmijeha moj je zivot postao kao san od tvojih pogleda tama se rasipa u prekrasan dan, od tvojih dodira svaki kamen postaje cvijet od tvojih koraka moje srce jos jace udara. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 13 Jun 2005, 10:07 ] |
| Tema posta: | |
Koza mi od zvijezda Napravljena. Pale se svjetla duse Kad kao svitac Lutam Velikim svijetom Vracam se Ociju punih srece Kao dijete ili kao putnik Sa jabukom u ruci Tanke niti moga sna U kosi upletene Da ukrase lice I dopune ljepotu Smijeska Oci odaju tajne Sas vatre Bozanski govor tvoje pjesme Koza mi od zvijezda Napravljena i zajedno sa srcem TEBI poklonjena. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 13 Jun 2005, 16:42 ] |
| Tema posta: | |
Pokaži mi ljubav u pogledu iz te drskosti koja poziva na blud. Prilaziš na prstima preko sobe tiho kao umjetnost koja se širi u prostoru ljudskih mirisa. Zvijezde kao pijane zvijeri popadale su na daleke pustinje. Zbogom, kamenje drago , Zbogom, ugašeno more i sretno vam bilo do usamljenog boga. Stavljaš svoje tople prste na moja bedra dok osmijehom budiš uspavano proljeće. Toliko gorčine na usnama mojim toliko mekoće na usnama tvojim, dok mi daješ svoje tijelo kao uzdah uz čisto jutro. Volim tvoje godine , ljubav i bijes koji skrivaš u osmijehu. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 14 Jun 2005, 09:26 ] |
| Tema posta: | |
Naprosto se ne mogu odvojiti od papira i olovke pri samoj pomisli na tebe. Riječi cure. Želim da si sretna, zadovoljna, ispunjena samim dobrom. Želim ti uspjeh. Tvoji snovi i nisu tako daleko, Trebaš samo ispružiti ruku i dotaknuti mjesec. Ti znaš da možeš! Budi uvijek ono što jesi, Jer takvu te volim. Cijelu. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 14 Jun 2005, 10:12 ] |
| Tema posta: | |
Zagrli me, da bez starha sjatim misli u oči tvoje jasne, i zaspem ispod srca što mi kuca na jastuku tvoga krila toplog, izvadi sve oštrice iz moje duše nek jad isteče iz čemera sto jeca i umjesto suza nek se sunce glasi da u moje pjesme muzika poteče. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 14 Jun 2005, 16:46 ] |
| Tema posta: | |
Znaš li trenutak kad zemlja pjeva svoju šutnju i čas kad se vjetar pretvara u vihor? Znaš kad u letu s neba ptica pada i trenutak kad se čežnja već u bol pretvara? |
|
| Autoru: | Marita40 [ 15 Jun 2005, 11:00 ] |
| Tema posta: | ... |
Doris Dragović: GABRIJEL Takni me tilom, ka čistom svilom kad prođes ti, meni kroz san ne gledaj desno, ne ajde livo bojim se da te uzme dan lipo mi je, neda mi se budit bez tebe Bila je bila, bila svoja krila, u snu anđeo Gabriel, spustia na me, a ima je, ima tvoj lik, jubim te zauvik Probid mene, kad parti vrime, i kad me svi zaborave jer jubit druge, ja nemam čime, sve moje ode za tebe. Lipo mi je, neda mi se buditi za tebe Bila je bila, bila svoja krila, u snu andjeo Gabriel sputia na me, a ima je ima tvoj lik jubim te zauvik |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 15 Jun 2005, 11:53 ] |
| Tema posta: | |
Ja bih trebao biti dan u koji ulaziš Postelja na kojoj se odmaraš Čaša iz koje piješ More gdje se kupaš Česma iz koje točiš I stopa do stope nanizana na tvome hodu. Ja bih trebao biti dolina u koju gledaš Cvijet kojem se diviš Malena knjiga koju otvaraš I vatreno poglavlje koje čitaš Povijest vijekova kojom se napajaju tvoje misli I maleno ogledalo koga razbijaš Jer ti nije sreću donijelo. Ja bih trebala biti šljunak tvojih obala Kojima svijet prskaš ljutinom i nezadovoljstvom Vjetrovi kojima duvaš u času uzavrele žurbe Galama kojom se odmahuješ i bijeg kojim me ostavljaš Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pišeš Tvoja cipela izvrnuta negdje pod plaštem Tvoja čarapa lijepo obučena sa dugim cvijetnim milovanjem crte Tvoja ispušena cigareta. Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosiš sve blago svoje učenosti Tvoj mali oltar gdje moliš zvijezdu da ti ohrabri mozak Tvoja daleka gruda prema kojoj se upućuješ nepoznata. Ja bih trebao biti tvoje proljeće u koje si zaljubljena I na koje izljevaš pogled strastvenog čuvara Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka I rukama koje nose kruške posvećene. Ja bih trebao biti tvoja zima I snijeg i pahuljice leda I sve što se mrzne na tebi. Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon Tvoje vrijeme i tvoj sat na krvi. Ja to želim biti... |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 15 Jun 2005, 19:16 ] |
| Tema posta: | |
BLAŽENSTVO Kad oči rone u plašljive oči, A nikad neće stić duboko- I dok se nebom svjetlo toči, A njihova ljubav vječno mora Letjet visoko, Dok im se radosno duše stisle, Tako da isto misle Dok toči se zvjezdano svjetlo nebesko- Kakvo blaženstvo bit muško i žensko. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 16 Jun 2005, 10:20 ] |
| Tema posta: | |
Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo. Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje, dizale me tvoje riječi u svijetlo i bijelo nebo. Uzbuđenje. Tišina. Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv mi teče, odsutnost me tvoja boli. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 16 Jun 2005, 10:51 ] |
| Tema posta: | |
Uzimam te, poput sunca saljem ti potpis od suncanih zraka, poklanjam ti pogled obojan kao dubina modro-zelenog mora. To je ljubav, To sto osjecam, Taj trenutak, Taj otkucaj kad si kraj mene, Te tvoje rijeci koje ocajnicki upijam Poput suhe zemlje. Svaku kapljicu vjecnosti, Koju dijelim sa tobom i svako sjecanje. Sada lagano hodam, U tisini razbijam komadice ceznje za tobom. U svijetlosti, toplini sunca i mutnih oblaka, saljem ti poljubac za ovaj dan |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 16 Jun 2005, 15:31 ] |
| Tema posta: | |
Drhtaj. ni lagan ni čeznjiv ni bolan ni strasan ni treperav ni smiješan tek Drhtaj. Što me na istom raskršću... svaki put... kad ostanem bez dnevne porcije tvoje nježnosti... porazi... podsjeti da sam dijete... što se ne boji samo kad ga voliš... |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 16 Jun 2005, 20:03 ] |
| Tema posta: | |
Sve te vodilo k meni iz daljine iz mraka... sve te vodilo k meni vec od prvih koraka Mada nisi nista rekla ja sam znao, ja sam znao... istih kretnji i porijekla sve je isto, sve je kao Sve te vodilo k meni sve sto rode samoce... mala primorska mjesta isti pisci, iste ploce... Kad te baci kao ladu nocni val do moga praga... nije bilo tesko znati da mi moras biti draga... Da mi moras biti draga Sve te vodilo k meni tvoje oci i usta... tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva. Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni... i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni... Sve te vodilo k meni... Laka ti noć!! |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 17 Jun 2005, 09:43 ] |
| Tema posta: | |
Tko ti je stazu naznacio kojom ces ici nebom, zvijezdo? Tko li je pticu naucio kako da gradi svoje gnijezdo? Tko je kazao biljci: cvati, crvu da mora pokrov tkati i da se onda u nj obuce? Tko li mu za to niti suce? Zar je kazao netko pceli, koja livadom zuji, gleda, da li cvijet zuti ili bijeli u sebi kriju slatkog meda? Da si ti, draga, moje bice, da u tvom oku zivot svice, da mi je ljubav tvoja sve, to mi ne rece nitko, ne. Kao sto zvijezda nebom kruzi a livadom se pcela krece, kao sto nagon svakom pruzi da sazna pute svoje srece, i ja na tvoje grudi divne dodjoh da nadjem put sudbine, jer samo s tobom znam zivjeti i samo za te mogu mrijeti. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 18 Jun 2005, 09:37 ] |
| Tema posta: | |
Ko bijela pcela ,opita medom zujis u mojoj dusi i zavijas u laganim spiralama dima. Ja sam ocajnik ,rijec sam bez odjeka, onaj sto sve je izgubio i sto je imao sve. Poslednji vezu ,u tebi skripi moja poslednja ceznja. Ti si poslednja ruza moga pustog polja. O sutljivko moja! Sklopi duboke oci.Tamo trza noc. Ah,razodjeni tijelo drhtava kipa. Imas duboke oci u kojima noc siri svoje cvjetne ruke i ruzicne skute. Grudi ti nalice na dva bijela puza. Leptir sjene dodje da zaspi sred trbuha tvoga. O sutljivko moja! Evo samoce u kojoj nisi prisutna. Kisi.Vjetar morski tjera izgubljene galebove. Mokrim ulicama bosonoga voda hoda. Kao oboljelo ,lisce se tuzi na stablo. Pcelo bijela,odsutna,jos zujis u mojoj dusi . Ozivljujes u vremenu ,sutljiva i krotka. O sutljivko moja! |
|
| Autoru: | Marita40 [ 18 Jun 2005, 10:06 ] |
| Tema posta: | ... |
Samo sam htjela Ja sam samo htjela da te zastitim tugu i bol da ne osjetis da zivis sa srecom u sebi htjela sam da to u nama dijelimo sve dok san nas ne prevari Voljela sam te takvog srebrenog a volim te i dalje kao jednostavnog i kada sam kao slijepac koracala gradom govorila sam da, da , da tvojim usnama, zeljama nisam htjela da bjezim od ovog u meni Samo sam htjela da zivis sa ovim sto ti dajem, sto je tvoje da te time zastitim svojom njeznoscu i sklapanjem ruku da te obgrlim ljubavlju samo nisam htjela da te iko povrijedi a od svih ja to ucini. Oprosti!!! Autorica: Štefica |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 19 Jun 2005, 16:21 ] |
| Tema posta: | |
U ocaju strasti drhtim i premirem i ne ostavljam te bez zudnih pomisli. Nevicna krila sirim i podajem se nosenju struja. Slatke tegobe i Lizin smesak. Zacudjeno gledam na zivot kroz poluspustene trepavice, i - cekam. Hvala Mariti na predivnim stihovima iz kojih izvire ono najskrivenije u njenoj duši. |
|
| Autoru: | NIKMAN [ 20 Jun 2005, 05:55 ] |
| Tema posta: | |
Divno je,ljubavi,znati da si ovdje u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno,tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud,dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u sjeni. Uspravna,bit ces druga sto ce zivjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci od ovog biti i ne biti,u kojem se nalazimo nesto odaje i vodi na svjetlu zivota kao da je pecat sjene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja. |
|
| Stranica 1 od 4 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
| Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|