A K O
Ako mozes priseban biti, dok svi oko tebe gube
Svoje glave, a zbog toga tebe optuzuju,
Ako mozes da vjerujes u sebe, kad svi ostali u tebe
Sumnjaju, a da ih razumijes u njihovoj sumnji,
Ako mozes strpljivo da cekas, a da se ne zamoris cekajuci
Niti da lazes, nemoj se baviti lazima,
Niti mrznjom, nemoj se prepustiti mrznji,
A trudi se da ne odajes utisak pretjerane dobrote,
I nemoj da govoris rijeci prepametne.
Ako mozes da sanjas, a da ti snovi ne gospodare,
Ako mozes da mislis, a da ti misli ne budu jedini cilj,
Ako mozes da se suocis sa Pobjedom i Propascu,
A da se postavis ovim nevjerama kao da su iste,
Ako mozes podnijeti da ti lupezi izopace istinu koju govoris
I sa njom da mame samo budale.
Ili pak, da gledas kako se stvari kojima si posvetio zivot ruse,
I tada da se sagnes da bi ih zahrdjalim orudjem ponovo gradio,
Ako mozes da stavis svoju dobit na kocku,
I da izgubis sve na ovakav nacin,
I tako da ponovo od samog pocetka pocnes
A da nikad ni rijec o svom gubitku ne progovoris.
Ako mozes da prisilis svoje srce, svoj um i svoju snagu,
Da ti sluze, kad su vec davno posustali,
I tako da se odrzavas, kada vise nema nicega u tebi,
Osim volje koja ti govori ”Drzi se !”
Ako mozes da se mijesas sa masom
A da svoje vrline ipak zadrzis,
Ili pak, da se kreces medju kraljevima
A da ne izgubis osnovne ljudske osobine,
Ako ne mogu da te ozlijede ni neprijatalji,
Pa ni najomiljeniji drugovi,
Ako su ti vazni svi ljudi,
A niko od pretjeranog znacaja,
Ako si u stanju da iskoristis svaki nepovratni trenutak,
U koracanju naprijed kroz ovaj zivot,
Tada ce Svijet i sve u njemu biti tvoje,
Sine moj, A sta vise bices Covjek!
|
Eto, sad vidis kako je 
