banjalukaforum.com
https://banjalukaforum.com/

NEljubavna poezija
https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=6812
Stranica 5 od 7

Autoru:  _зока [ 27 Apr 2012, 22:46 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Lako je lagano umreti - Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne čita,
Onaj koji ne sluša muziku,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne menja rutinu,
Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
I ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire
Onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobjegne od smislenih saveta...

Živi danas.
Reskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!

Autoru:  800 [ 20 Maj 2012, 23:12 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Besmrtna pesma - Mika Antić

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?

Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.

Jer svaka večnost je kratka.

Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.

Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!

I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...

Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.

I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.


2.

A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.

Šta ga to zauvek ište.

Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.

Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?

Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.

Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.

Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.

Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.

Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.

Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.

Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.

Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao

ne znači jedan život,

stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.

I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.

I nema praznih svetova.

To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.


3.

Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.

Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.

A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.

Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.

I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.

Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.

Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?

Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?

Znas, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.

Nista se u meni neće
ugasiti ni skratiti.

Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.

Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.

Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.

Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.

Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.


4.

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.

Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.

Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.

Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.

Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.

Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.

A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.

Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.

Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Nemoj da budeš tužan.

Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.

Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.

To neka bude tajna.

Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.

Autoru:  Talija [ 21 Maj 2012, 09:13 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Moja i Rodova omiljena pjesma. :wink:

Autoru:  Čiča iz Rogače [ 19 Avg 2012, 18:42 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Džo Frejzer srđan valjarević (1944–2011)
Ja Džo Frejzer
rekoh
došlo je vreme da odjebem
sve one sitne i slabe
jer ja sam zver
nemam konkurenta
ne može bilo ko da bude sa mnom
moraš se izboriti za stolicu pored mene
moraš zaslužiti pivo kojim ćeš mi nazdraviti
Džo Frejzer
ne mogu više da se osvrćem
ne mogu više da vučem one koji ne mogu sami
ne mogu više iz sažaljenja
ili iz nekog drugog razloga
da primam bilo koga da hoda pored mene
da mi se javlja na ulici
ja Džo Frejzer vešt na malom prostoru
koji ne govori istinu i ne drži do drugih
nikome ne želi ništa posebno
rekao sam za sebe
Frejzeru ti si na vrhu i usamljen
ne žali zbog toga
ne izmišljaj patnju to ne postoji
Frejzeru niko ne zna da si pobedio
ti znaš da jesi
Frejzeru lutko moja
82 puta su te nokautirali oni lošiji od tebe
oni osrednji
ali zato si tukao one važne
onda kad je bilo najpotrebnije
teško je biti šampion
nikada nisi pokazao da ti je stalo do pobede
a to drugima teško pada
naročito kad dobiješ sve njih zajedno
kroz jednu borbu
Frejzeru
zbog toga i nemaš prijatelja i podršku
niko od njih nije dobio tu jednu
najtežu odlučujuću.
(odlomak iz zbirke pesama džo frejzer i 49 pesama)


Slika

Autoru:  perhan99 [ 09 Okt 2012, 12:03 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

http://www.youtube.com/watch?v=I7xHD6rlbCg&feature=plcp

Autoru:  Čiča iz Rogače [ 09 Okt 2012, 12:26 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

:oops: koje sranje

Autoru:  nasmjeshiti luzer [ 09 Okt 2012, 13:03 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Ozbiljne greške

Ozbiljne greške lekcije su teške.
Teško se se uče, a još teže stvarno.
Osjećaš kako vratićeš se tamo...
Vrata se zatvaraju zauvijek uglavnom.

Autoru:  Talija [ 09 Okt 2012, 20:32 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

spijo je napisao:
:oops: koje sranje

+1
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Autoru:  Talija [ 09 Okt 2012, 20:34 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Nema više romantike

Novembar je, sezona kiša
ova jesen donosi sjećanja i tugu
zagrli me, ne govori, ćuti
pusti neku muziku tihu da svira za nas

Nema više romantike, ostala je uspomena
sjećanje na jednu davnu mladost
nema više romantike, nema stare pjesme
što se uz gitaru pjevala svu noć

Nema više romantike, nestala je pošto svemu
jednom mora doći kraj
nema više tih ljubavi
drugo vrijeme, znam, došlo je
nestala je, nestala, romantika

Novembar je, bulevari mokri
neki novi ljubavnici nestaju u magli
zagli me, ne govori, ćuti
pusti neku muziku tihu da svira za nas

Autoru:  Zgembo Adislić [ 09 Okt 2012, 20:46 ]
Tema posta:  Re: Re: NEljubavna poezija

Talija je napisao:
Novembar je, sezona kiša
Mozda u Trebinju, u centralnom Sibiru (Jakutija) je vec od oktobra sezona snijega. :P :P


Sent from my bespravno otuđeni (čitaj: ukradeni) Tapatalk 2 using stara narodna poslovica: "nisam toliko bogat da plaćam softver".

Autoru:  Čiča iz Rogače [ 09 Okt 2012, 20:59 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Kažeš: “Poći ću u neku drugu zemlju, poći ću do drugog
mora.
Naći će se drugi grad bolji od ovog.
Svaki moj napor je ovde proklet, osuđen;
i srce mi je - kao leš - pokopano.
Dokle će mi um ostati u ovoj tmini.
Kud god da skrenem pogled, kud god da pogledam,
crne ruševine svog života spazim, ovde,
gde sam proveo tolike godine, proćerdao ih i upropastio.”

Nove zemlje nećeš naći, nećeš pronaći druga mora.
Ovaj grad će te pratiti. Ulicama ćeš se kretati
istim. U istom ćeš susedstvu ostariti:
u istim ćeš kućama osedeti.
Uvek ćeš u ovaj grad stizati. Da nekud drugde odeš - ne
nadaj se -
nema za tebe broda, nema puta.
Kao što si svoj život ovde proćerdao, u ovom tako malom
kutu,
straćio si ga i na celoj kugli zemaljskoj.

Grad , Konstantin Kavafi /1910/

Autoru:  nasmjeshiti luzer [ 09 Okt 2012, 22:36 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Ova pjesma o Kusti je gora nego oni školski sastavi za Titu. Pročitao sam 1/4 i utekao glavom bez obzira.

Autoru:  bingolina [ 02 Nov 2012, 19:11 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Meni najdraza...

REFREN

Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi
Još najbliže stoje postojanoj sreći;
Da ne pitaš nikad, zašto jadi ovi,
A ne koji drugi, a ne koji treći.

Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan,
U ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
Kako malo treba da se bude sretan,
I sto puta manje da se večno pati.

I umri, da spaseš verovanje čisto,
Da si kad god stao pred istinom golom:
I da u životu nisi jedno isto
Jednom zvao srećom, a drugi put bolom.

Jovan Dučić

Autoru:  Evil_Dead [ 09 Nov 2012, 23:37 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Radni dan je krive leđa sebri
Jugovinu kasnu da koriste
Bez magle su usrani novembri
Ni vi ljudi ništa bolji niste

Što mi sada vedro nebo puca
Iznad glave kad sebe ne volim
Sija sunce al sve preko kurca
Kišu tamu ja bih da izmolim

Nosite se vi sunčeve zrake
Draži mi je od vas oblak sivi
Pružile ste te kljakave krake
Kao da ću život da preživim

E_D (09.11.2012.)

Autoru:  Tpojka [ 09 Nov 2012, 23:45 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Jača pjesma, mada ništa manje direktna, od nezahvalnog akronim-pseudonima.
Poenta zadnjeg stiha Slika

Autoru:  Evil_Dead [ 09 Nov 2012, 23:48 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Хвала...

Autoru:  shakal [ 10 Nov 2012, 12:17 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Bravo, bravo. Odlicna je. Kao neka crna verzija Jesenjina. :D

Autoru:  shakal [ 14 Nov 2012, 17:21 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Ја сам хтео да ти метем,
Ти си хтела да се љубиш,
Још си била дете...

Сад си порасла, гузица ти нарасла,
Више ми се не свиђаш...

Како је то тужно!




:lol: :lol:

Autoru:  cooltura [ 26 Nov 2012, 15:34 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

STABANJ

Pored stabnja, staroga bunara,suze lije Orahovka mlada.
Suze lije, bjelo lice mije,
dragi Boze,bolje da me nije.

Nema moga, voljenoga Muje,
otiso je vise doci nece,
drugoj curi podrezati cvijece (zelje).

Sta cu majko, ostadoh ti sama, drugog necu,
radije umrijecu.

Ne budali kceri moja mila, doce Mujo ,
voda ga odnila.

Djurdjev prodje, al Mujo
ne dodje ,
osta zelje i lijepa djevojka.


Wien,25.08.2008.god.
S. Jahic.

http://orahova.hostzi.com/za_dusu.html

Autoru:  Čiča iz Rogače [ 26 Nov 2012, 18:45 ]
Tema posta:  Re: NEljubavna poezija

Što kod krojača
u izlog
visu odela?
Što kod vulkanizera
pred kuću
visu gume?
Kad je reklama,
neka bude reklama.
Zašto, onda, pred školu
da ne visu učitelji?
Kad je, braćo, reklama,
treba da je reklama!

(Mika Antić)

Stranica 5 od 7 Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/