banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
NEljubavna poezija https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=6812 |
Stranica 5 od 7 |
Autoru: | _зока [ 27 Apr 2012, 22:46 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Lako je lagano umreti - Pablo Neruda Lagano umire onaj koji ne putuje, Onaj koji ne čita, Onaj koji ne sluša muziku, Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi. Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, Onaj koji ne prihvata pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja. Onaj koji ne menja rutinu, Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, I ne priča s onima koje ne poznaje. Lagano umire Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima. Lagano umire Onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan Svojim poslom ili svojom ljubavi, Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti Radi nesigurnosti, I koji ne ide za svojim snovima. Onaj koji sebi neće dozvoliti, Niti jednom u svom životu Da pobjegne od smislenih saveta... Živi danas. Reskiraj danas. Učini danas. Ne dozvoli sebi lagano umiranje. Ne zaboravi biti sretan! |
Autoru: | 800 [ 20 Maj 2012, 23:12 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Besmrtna pesma - Mika Antić Ako ti jave: umro sam a bio sam ti drag, mozda će i u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavicama magla. Na usni pepeljast trag. Da li si ikad razmišljao o tome šta znači živeti? Ko sneg u toplom dlanu u tebi detinjstvo kopni. Brige... Zar ima briga? Tuge... Zar ima tuga? Po merdevinama mašte u mladost hrabro se popni. Tamo te čeka ona lepa, al lukava duga. I živi! Sasvim živi! Ne grickaj kao miš dane. Široko žvaći vazduh. Prestiži vetar i ptice. Jer svaka večnost je kratka. Odjednom nasmejani u ogledalu nekom dobiju zborano lice. Odjednom: na ponekom uglu vreba poneka suza. Nevolje na prstima stignu. Godine postanu sivlje. Odjednom svet, dok hodaš sve više ti je uzan i osmeh sve tiši i tiši i nekako iskrivljen. Zato živi, al sasvim! I ja sam živeo tako. Za pola veka samo stoleća sam obišao. Priznajem: pomalo luckast. Ponekad naopak. Al nikad nisam stajao. Večno sam išao. Išao... Ispredi iz svoje aorte pozlaćen konac trajanja i zašij naprsla mesta iz kojih drhte čuđenja. I nikad ne zamišljaj život kao uplašen oproštaj, već kao stalni doček i stalni početak buđenja. 2. A onda, već jednom ozbiljno razmisli šta znači i umreti i gde to nestaje čovek. Šta ga to zauvek ište. Nemoj ići na groblja. Ništa nećeš razumeti. Groblja su najcrnji vašar i tužno pozorište. Igrajući se nemira i svojih bezobličja, zar nemaš ponekad potrebu da malo krišom zađeš u nove slojeve razuma? U susedne budućnosti? Objasniću ti to nekada ako me tamo nađeš. Znaš šta ću ti učiniti: pokvariću ti igračku koja se zove bol, ako se budes odvažio. Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio. Upamti: stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog. Prepoznaćeš me po ćutanju. Večni ne razgovaraju. Da bi nadmudrio mudrost, odneguj veštinu slušanja. Veliki odgovori sami sebe otvaraju. Posle bezbroj rođenja i nekih sitničavih smrti, kad jednom budeš shvatio da sve to što si disao ne znači jedan život, stvarno naiđi do mene da te dotaknem svetlošću i pretvorim u misao. I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas. I nema praznih svetova. To, čega nismo svesni, nije nepostojanje, već postojanje bez nas. 3. Ako ti jave: umro sam, evo šta će to biti. Hiljade šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vreme leteti negde visoko. Upamti: nema granica, već samo trenutnih granica. Jedriću nad tobom u svitanja niz vetar klizav ko svila. Razgrtaću ti obzorja, obrise doba u povoju i prizore budućnosti lepotom nevidljivih krila. I kao nečujno klatno zaljuljano u beskraju, visiću sam o sebi kao o zlatnom remenu. Prostor je brzina uma što sama sebe odmotava. Lebdeću u mestu, a stizaću i nestajaću u vremenu. Odmoriću se od sporednog kao galaktička jata, koja su srasla pulsiranjem što im u nedrima traje. Odmoriću se od sporednog kao ogromne šume, koje su srasle granama u guste zagrljaje. Odmoriću se od sporednog kao ogromne ptice, koje su srasle krilima i celo nebo oplele. Odmoriću se od sporednog kao ogromne ljubavi, koje su srasle usnama još dok se nisu ni srele. Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava, mogu da postanu glina, koren breze i trava? Da neka malecka tajna, il neki treperav strah mogu da postanu sutra tišina, tama i prah? Znas, ja sam stvarno sa zvezda. Sav sam od svetlosti stvoren. Nista se u meni neće ugasiti ni skratiti. Samo ću, obično tako, jedne slučajne zore svom nekom dalekom suncu zlatnih se očiju vratiti. Kažnjavan za sve što pomislim, a kamoli što počinim, osumnjičen sam za nežnost i proglašen sam krivim što ljubav ne gasim mržnjama, već novom, većom ljubavlju i život ne gasim smrtima, već nečim drukčije živim. Poslednji rubovi beskraja tek su pocetak beskrajnijeg. Ko traje dalje od trajnijeg ne zna za kratka znanja. Nikad se nemoj mučiti pitanjem: kako preživeti, nego: kako ne umreti posle svih umiranja. 4. Ako ti jave: umro sam, ne brini. U svakom stoleću neko me slučajno pobrka sa umornima i starima. Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku. Nigde toliko drukčijeg kao u istim stvarima. Pročeprkaš li prostore, iskopaćeš me iz vetra. Ima me u vodi. U kamenju. U svakom sutonu i zori. Biti ljudski višestruk, ne znači biti raščovečen. Ja jesam deljiv sa svačim, ali ne i razoriv. A sva ta čudesna stanja i obnavljanja mene i nisu drugo do vrtlog jednolik, uporan, dug. Znaš šta su proročanstava? Kalupi ranijih zbivanja i zadihanost istog što vija sebe ukrug. Pa što bismo se opraštali? Čega da nam je žao? Ako ti jave: umro sam, ti znaš - ja to ne umem. Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao. I osmeh jedini jezik koji na svetu razumem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. Nemoj da budeš tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast, čudno drag. Noću kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. To neka bude tajna. Uprkos danima sivim, kad vidiš neku kometu da vidik zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim i živim. |
Autoru: | Talija [ 21 Maj 2012, 09:13 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Moja i Rodova omiljena pjesma. |
Autoru: | Čiča iz Rogače [ 19 Avg 2012, 18:42 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Džo Frejzer srđan valjarević (1944–2011) Ja Džo Frejzer rekoh došlo je vreme da odjebem sve one sitne i slabe jer ja sam zver nemam konkurenta ne može bilo ko da bude sa mnom moraš se izboriti za stolicu pored mene moraš zaslužiti pivo kojim ćeš mi nazdraviti Džo Frejzer ne mogu više da se osvrćem ne mogu više da vučem one koji ne mogu sami ne mogu više iz sažaljenja ili iz nekog drugog razloga da primam bilo koga da hoda pored mene da mi se javlja na ulici ja Džo Frejzer vešt na malom prostoru koji ne govori istinu i ne drži do drugih nikome ne želi ništa posebno rekao sam za sebe Frejzeru ti si na vrhu i usamljen ne žali zbog toga ne izmišljaj patnju to ne postoji Frejzeru niko ne zna da si pobedio ti znaš da jesi Frejzeru lutko moja 82 puta su te nokautirali oni lošiji od tebe oni osrednji ali zato si tukao one važne onda kad je bilo najpotrebnije teško je biti šampion nikada nisi pokazao da ti je stalo do pobede a to drugima teško pada naročito kad dobiješ sve njih zajedno kroz jednu borbu Frejzeru zbog toga i nemaš prijatelja i podršku niko od njih nije dobio tu jednu najtežu odlučujuću. (odlomak iz zbirke pesama džo frejzer i 49 pesama) |
Autoru: | perhan99 [ 09 Okt 2012, 12:03 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
http://www.youtube.com/watch?v=I7xHD6rlbCg&feature=plcp |
Autoru: | Čiča iz Rogače [ 09 Okt 2012, 12:26 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
koje sranje |
Autoru: | nasmjeshiti luzer [ 09 Okt 2012, 13:03 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Ozbiljne greške Ozbiljne greške lekcije su teške. Teško se se uče, a još teže stvarno. Osjećaš kako vratićeš se tamo... Vrata se zatvaraju zauvijek uglavnom. |
Autoru: | Talija [ 09 Okt 2012, 20:32 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
spijo je napisao: :oops: koje sranje +1 |
Autoru: | Talija [ 09 Okt 2012, 20:34 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Nema više romantike Novembar je, sezona kiša ova jesen donosi sjećanja i tugu zagrli me, ne govori, ćuti pusti neku muziku tihu da svira za nas Nema više romantike, ostala je uspomena sjećanje na jednu davnu mladost nema više romantike, nema stare pjesme što se uz gitaru pjevala svu noć Nema više romantike, nestala je pošto svemu jednom mora doći kraj nema više tih ljubavi drugo vrijeme, znam, došlo je nestala je, nestala, romantika Novembar je, bulevari mokri neki novi ljubavnici nestaju u magli zagli me, ne govori, ćuti pusti neku muziku tihu da svira za nas |
Autoru: | Zgembo Adislić [ 09 Okt 2012, 20:46 ] |
Tema posta: | Re: Re: NEljubavna poezija |
Talija je napisao: Novembar je, sezona kiša Mozda u Trebinju, u centralnom Sibiru (Jakutija) je vec od oktobra sezona snijega. Sent from my bespravno otuđeni (čitaj: ukradeni) Tapatalk 2 using stara narodna poslovica: "nisam toliko bogat da plaćam softver". |
Autoru: | Čiča iz Rogače [ 09 Okt 2012, 20:59 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Kažeš: “Poći ću u neku drugu zemlju, poći ću do drugog mora. Naći će se drugi grad bolji od ovog. Svaki moj napor je ovde proklet, osuđen; i srce mi je - kao leš - pokopano. Dokle će mi um ostati u ovoj tmini. Kud god da skrenem pogled, kud god da pogledam, crne ruševine svog života spazim, ovde, gde sam proveo tolike godine, proćerdao ih i upropastio.” Nove zemlje nećeš naći, nećeš pronaći druga mora. Ovaj grad će te pratiti. Ulicama ćeš se kretati istim. U istom ćeš susedstvu ostariti: u istim ćeš kućama osedeti. Uvek ćeš u ovaj grad stizati. Da nekud drugde odeš - ne nadaj se - nema za tebe broda, nema puta. Kao što si svoj život ovde proćerdao, u ovom tako malom kutu, straćio si ga i na celoj kugli zemaljskoj. Grad , Konstantin Kavafi /1910/ |
Autoru: | nasmjeshiti luzer [ 09 Okt 2012, 22:36 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Ova pjesma o Kusti je gora nego oni školski sastavi za Titu. Pročitao sam 1/4 i utekao glavom bez obzira. |
Autoru: | bingolina [ 02 Nov 2012, 19:11 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Meni najdraza... REFREN Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi Još najbliže stoje postojanoj sreći; Da ne pitaš nikad, zašto jadi ovi, A ne koji drugi, a ne koji treći. Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan, U ljubavi samo ti ćeš jasno znati: Kako malo treba da se bude sretan, I sto puta manje da se večno pati. I umri, da spaseš verovanje čisto, Da si kad god stao pred istinom golom: I da u životu nisi jedno isto Jednom zvao srećom, a drugi put bolom. Jovan Dučić |
Autoru: | Evil_Dead [ 09 Nov 2012, 23:37 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Radni dan je krive leđa sebri Jugovinu kasnu da koriste Bez magle su usrani novembri Ni vi ljudi ništa bolji niste Što mi sada vedro nebo puca Iznad glave kad sebe ne volim Sija sunce al sve preko kurca Kišu tamu ja bih da izmolim Nosite se vi sunčeve zrake Draži mi je od vas oblak sivi Pružile ste te kljakave krake Kao da ću život da preživim E_D (09.11.2012.) |
Autoru: | Tpojka [ 09 Nov 2012, 23:45 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Jača pjesma, mada ništa manje direktna, od nezahvalnog akronim-pseudonima. Poenta zadnjeg stiha |
Autoru: | Evil_Dead [ 09 Nov 2012, 23:48 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Хвала... |
Autoru: | shakal [ 10 Nov 2012, 12:17 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Bravo, bravo. Odlicna je. Kao neka crna verzija Jesenjina. |
Autoru: | shakal [ 14 Nov 2012, 17:21 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Ја сам хтео да ти метем, Ти си хтела да се љубиш, Још си била дете... Сад си порасла, гузица ти нарасла, Више ми се не свиђаш... Како је то тужно! |
Autoru: | cooltura [ 26 Nov 2012, 15:34 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
STABANJ Pored stabnja, staroga bunara,suze lije Orahovka mlada. Suze lije, bjelo lice mije, dragi Boze,bolje da me nije. Nema moga, voljenoga Muje, otiso je vise doci nece, drugoj curi podrezati cvijece (zelje). Sta cu majko, ostadoh ti sama, drugog necu, radije umrijecu. Ne budali kceri moja mila, doce Mujo , voda ga odnila. Djurdjev prodje, al Mujo ne dodje , osta zelje i lijepa djevojka. Wien,25.08.2008.god. S. Jahic. http://orahova.hostzi.com/za_dusu.html |
Autoru: | Čiča iz Rogače [ 26 Nov 2012, 18:45 ] |
Tema posta: | Re: NEljubavna poezija |
Što kod krojača u izlog visu odela? Što kod vulkanizera pred kuću visu gume? Kad je reklama, neka bude reklama. Zašto, onda, pred školu da ne visu učitelji? Kad je, braćo, reklama, treba da je reklama! (Mika Antić) |
Stranica 5 od 7 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |