banjalukaforum.com

Oblaci

Podigni glavu iznad svega
Iznad blata i korova
Ti to možeš
Ti to zaslužuješ

Gore iznad oblaka
Istih oni koji su u mrak
Zaodjenuli grad u kojem
Bijaše suđeno da se sretnemo
Tamo gore je vedro nebo
Boje tvojih očiju

Gore je i sunce
Njegova toplina teško dopire do tla
Gdje nas je kažu sve više
Sve više samih, sve više tužnih
Sunce će ti obasjati lice
Lice najljepše koje znam
Ti to možeš
Ti to zaslužuješ

Bach

_________________
Soulmate

Još zadrhtim…

Još zadrhtim kao list na vjetru
dok prolazim tvojom ulicom.
Prazan i tih tvoj mali je dom.

Još zadrhtim kao list na vjetru
dok prolazim tvojom ulicom.
Još pamtim tvoj lik, u duši mi lom.

Sve naše slike
u srcu čuvam, čvrsto stisnute.
Od svijeta skrivam ih
ko školjka bijelo biserje.

A ti,
mirno snivaš na brijegu gore,
pod ledenim kamenom
i čuvaš me u snu.
Ne daš mi da klonem,
ne daš mi da odem
jer moje mjesto pod suncem, oduvijek je bilo tu.
U zelenom raju na sivom kamenu, u morskom beskraju.

Sve naše slike
u srcu čuvam, čvrsto stisnute.
Od svijeta skrivam ih
ko školjka bijelo biserje.

Nensi Buble

_________________
Soulmate

Izmedju mene i tebe

Između mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila naša čežnja,
u njeg se smjestila naša ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelić najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god težio i htio,
nikada me nećeš dosegnuti.

Između mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio naš život,
u njeg se smjestila naša sudbina.

Tako smo slični ti i ja, a opet tako beskrajno drukčiji.
Usprotivilo nam se čudnovato prostranstvo neodređenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeći.

Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Između nas je more beskraja -
ne veće, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ne znaš?
To je more ljubavi i ono će nas zauvijek spajati.

A.P.Kezele

_________________
Soulmate

Želim ti odvažnosti jutarnjega sunca,
koje izlazi svakoga jutra iznova,
unatoč svoj bijedi svijeta.
Kad padne noć,
poneki ljudi više ne mogu vjerovati u sunce.
Njima nedostaje malo strpljenja
pričekati dok ne dođe jutro.

_________________
Soulmate

OBIČNE STVARI

Ponekad mi se čini da sam umoran,
umoran od života,
od tolikih stvari kojih nema,
jer tebe nema.

Ponekad mi se čini da je tamno
i hladno oko mene
i da samo ti čuvaš nešto
nalik toplini.

Toliko sam zbunjen i ne razlikujem više
šećer od soli, smijem se kad ne treba.
Čudnovato je kako čovjek može biti
bespomoćan, ako je ostavljen.

Neki dan hodao sam ulicom,
ali nisam stigao kamo sam pošao.
Pozdravljao sam nepoznate ljude
i govorio gluposti kojih se stidim.

Ponekad mi se čini da te nalazim
pošto sam izgubio
gotovo sve što je bilo važno,
mislim, za mene.
To su obične stvari, ali ne one,
te običe stvari,
ja živim s njima svakog dana
i one me nalaze.

Mogu da budem neobrijan i bez kravate,
i da šutim satima, kao drvo.
O čemu? Ne znam. Djetinjaste misli
o ljubavi. I o tome da me ti voliš.

To će proći, znam. Uvijek prolazi;
rekao je prijatelj, i zaplakao.
I on ima svoju nevolju, jednako običnu,
ni on ne razlikuje šećer od soli.

Zvonko Golub

_________________
Soulmate

NE DOZVOLI…

To što se smeješ, to je zato jer sam ti ja osmeh poslala.

To što se raduješ sunčanom danu, to je zato jer sam ja molila sunce da te obasja.

To što uživaš u šetnji pored reke, to je zato jer sam joj ja šapnula da bude tu za tebe.

A kad si umoran, to je zato što mi ne dozvoljavaš da te odmorim.

Kada si tužan, to je zato što te nema u mojim mislima.

Kada si nesrećan, to je zato što ne daš da te srećnim učinim.

Ne dozvoli da ostaneš bez smeha, sunca i reke.

Ne dozvoli… jer onda si ostao bez mene.

Milisent

_________________
Soulmate

KRAJ SVETA

I… čovek koji je pokušao da smesti
istoriju Balkana i najnovija događanja
u Bosni
u oko svog foto-aparata
kao i žena koja je rodila sedmo dete
u Mitrovici, žive u tužnom svetu
i groznom neznanju prigušenom
religijama, u kome Muhamed,
Alah, Hrist i Internet vladaju
podjednakom brzinom i smelošću
kao da su svu sumnju
u bezobzirni Slučaj sveta
prepustili sofistima
a ovi, pak, žure da stignu na mesto
gde se cilj otvara kao lepeza
i zatvara dosta rano
poput zagrebačke samoposluge…
Pikaso je, pak, voleo ljubav
i zato dugo uzmicao smrti,
sve brige svakodnevne tautologije
smeštao je na stomak ženi,
naravno, na crtežu,
u sam pupak sveta.

Nina Živančević

_________________
Soulmate

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=84gRvoFfbvo[/youtube]

_________________
Soulmate

Usne
Mika Antić

Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti šapat šapatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.

Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pčela od vetra s pčelom od mleka.

Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mlađe i slađe.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje.

..kako da dođem u snove tvoje
kako da te uspavam milo moje
kako da legneš na moju ruku
o kako nam srca tuku
miran i sunčan dan
da te probudi meki dlan
daleke ruke koja te voli
o dal' će moći ikad da preboli.

n/A

_________________
Soulmate

Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni .....

Indija
Bhartrihari (7. Stoljeće)

_________________
Soulmate

Vec naglas su te brezama recitovala moja predvecerja.
Vec nista u mom zivotu nije bilo vazno tako kao ti.
Vec sve oko mene je bilo samo dio opsteg mita o tebi.
Vec nijedan drvored kojim si prosla nije se zvao prosto drvored.
Vec sve je znalo da ces doci.
S nebom plocnici vec su se u zivot kladili da si tu negdje.
Buducnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Buducnost je vec oponasala tvoje pokrete i tvoj hod.

_________________
Viva Elena, Viva Nicolae!

SANJAM KAKO HODAS PORED MENE

.....ali kad te ugledam
ja prelazim na drugu stranu, protivnu
gdje me nećeš prepoznati
među prolaznicima mnogim
pred tobom ja se skrivam
za uglove ulične, iza širokih stabala
a u noći, sanjam
kako hodaš pored mene

D. Cesarić

_________________
Soulmate

Posalji mi poljubac na kapima kise ..
Neka se njezno spuste na moje usne
I dozvole da ih upijem ..
ja cu znati da si to Ti...
posalji mi dodir na krilima vetra ..
neka se zaplete u moju kosu i poigra
nestasnim pramenovima ..
ja cu znati da si to Ti...
Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda..
neka zabljesne u mojim ocima ..
I nikad se ne ugasi ..
Ja cu znati da si to Ti ..

n/A

_________________
Soulmate

Čekanje


Ispisati ću nebo ljubavlju, ljubljeno moje
i napokon ti reći gdje se to vjetrovi rađaju,
gdje obale mora mirisnim školjkama izranjaju,
pa doći u tebe mojom ravnicom
i svako granje isplesti u kosi,
započeti pogled u struku klasja,
sa usana osmjehom cvijeta osvanuti
i zagrljenu nahraniti svojim tijelom.

Da, jedina moja, ovjekovječiti te kretnjom
i kao izmišljeno sunce uroniti u tvoju pučinu ,
vrstom noćnih kristala u sjaj pretočiti,
zakloniti u dah svoga jedinog smisla,
nacrtati u obrazima vječnog svemira
i velikim drhtajima uzdaha preplaviti,
započeti s tobom svoj željeni dolazak,
uzeti te u obrisu sebe muškarca i utonuti.

Ljubavi moja, ja to sve hoću i sve to mogu.
Ali što ako dođem i pokrenem svijet?
Pa u praskozorje ustanem iz zemlje,
zazelenim se tvojim blagim rukama,
uđem u tvoja ramena i tijelo ti optočim,
zaiskrim osmjehom i u pogledu ostanem,
udahnem te i mirisom opijem,
zaustavim nas i od vremena otkinem.

Što ljubavi, što ako se uplašiš i ne pristaneš?
Što ako nas prokletstvo vjetrova rastavi
i blještavilo našeg sadašnjeg mira zaslijepi?
Kako ćemo zvijezde ponovno beskraju vratiti?
Kako umiriti svitanje koje nam je sklono
i uzdignuti se ponovno ljepotom misli?
Kako ćemo rijeci pogledati u valove,
i dotaknuti krošnje s kojima smo srasli?

Oprosti mi sva moja nemirna čekanja, oprosti,
jer nikada nisam ovako beskonačno zaplovio
kao što sada u tvojim dubinama blaženstvo osjećam.
Oduvijek sam se uspinjao sivim nebesima,
u kojima mjesto za sebe ne bih pronalazio,
već jedva primjećen, čekao red na blagostanja
koja su drugi nezasluženo uživali,
dok sam ja u tom stajanju, umorom ostario.


Zal Kopp

_________________
Soulmate

_________________
Soulmate

Treba znati

Smješiti se dalje, da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kada pred nama samo stoje prazni sati
u tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sačuvati ponos, onaj što preosta,
i uprkos svemu prijatelji moji,
zauvijek otići, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom, koja sve ti uze,
kad već ništa nemaš, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otići tiho kao sjena.
I usnama treba reći da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gnjiju,
te posljednje riječi onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
ušutkati srce što već umrlo je,
sačuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao.
Trebalo je znati,
suviše te volim, ja to nisam znao.

Charles Aznavour

_________________
Soulmate

Prvi gutljaj jutra

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.


Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp

_________________
Soulmate

Moj zaljubljeni pogled

Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama
i ritam moga golog disanja preuzela srcem,
pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.

Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,
strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš
i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.

Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,
stalno se uzdižem dodirima požude u tebi
i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.

Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje
gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,
darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.

A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,
tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,
prema izvoru blaženstva, prstima vodim.

Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,
i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,
najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.

Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,
već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem
i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.

Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,
kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,
kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.

Nestajem kao kap između titranja i tišine,
i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.

Kao nijedan zrak, uzlijećem s tvojih obrisa,
kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,
kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi rađa.

Zal Kopp

_________________
Soulmate

Ciklus nježnih ljubavnih pjesama sa poantom

(from "Memoires of an old Man-Bat")

1

Noć nije bila odveć odmakla,
dapače, biješe sasvim mlada.
Ja, raspet izmeđ raja i pakla
letio sam iznad nekog velegrada.

U trenutku kad su me krila
počela peći od silnog klepeta,
strašna sjenka grad je prekrila,
srce mi obuze mješavina straha i trepeta.

Sletio sam malo bliže tlu
da provjerim zemaljska zbivanja.
Ah, da znadoh da se zlu
bližim, bilo bi više skrivanja.

U trenu i mene tama skroz pokri,
u glavi poče da mi se muti,
dlanovi začas postaše mokri,
sekundi trajaše ko minuti.

Dalje se sjećam kao kroz maglu.
Još danas pitam, java il pričin?
Zašto sam bio oh, takav panglu?
Zašto ne nastavih dalje da pičim...

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...