banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 02 Avg 2025, 14:28

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 843 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 ... 43  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 10 Jun 2010, 16:01 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Maj 2010, 22:34
Postovi: 1834
Lokacija: Ovdje-ondje, tuda-svuda!
Popo:

HVALA PUNO!!!!

xD xD xD xD xD...

_________________
Najgora je napisao:
Smršaću kad umrem :D


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Jun 2010, 16:36 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Avg 2007, 21:47
Postovi: 3218
Ovu sam pjesmu napisao ja, prije 7 godina, objavljena je u mojoj knjizi.


LIMB SNA



Osluškujem srce majstora
Što me od kamena stvara,
Kako spava.
Kad bih samo mogao da zamislim da znam
Kako je tumarati žilom materije
U magli neizbježne smrtnosti,
Nikada više ne bih progovorio u tuđem snu.
Pitam se zašto svojim pepelom posipaju mora
Kad se u pepeo ne vraćaju
Nikad više.

U odsustvu volje osmijeh mi ispred razuma stražari
A na grudi mi kucaju molitve
Da ih pustim bez tereta u raj.
Svi bivaju spašeni.
No ne čudi se.

Znaš, već mi je dosta čekanja,.
Sa glavom u krilu i pogledom u nebo
Anđeo govori Mariji...
...i dokle će Mojsije pročišćavati grlo
na krovu nekog nebodera?
I sama znaš da ne postoje ptice koje umiru pjevajući,
Samo crn sabah u grlu neumivena jaganjca,
U polju jadnih jaglaca pod straćalim suncem
Što topi se po licima jadne djece,
I smrt daje dah životu
Uvijek samo za još jedan dan.
U saksiji spavam.
Baš zato što se živi samo jednom,
Ja ne znam kako najbolje da počnem.

Davno u nedogled,
Teško da je iko znao,
Pokušao sam ubiti savjest.
Često se sjetim njenih očiju, otvorenih usta,
Pod površinom mojih suza
Kako me doziva, u ledu.

(Znaš, oduvijek maštam o kućici u cvijeću
kojoj se vraćam iz hodočašća šizofreniji
gdje me čeka mek i siguran zagrljaj bez riječi.)

Ponekad molim, vrati nas na početak
Uđi u moj um i stvori iz humusa mojih nada
Vrt za sebe,
I pod drvetom tajne zatrpaj svoj davno iskopani grob
Zauvijek.
Sav ponos i sramota.
Sve je oprošteno.
Ali ne izdiži u meni kristalne tornjeve
Prejako protumačenom prijateljskom gestom.

Ne smijem izvući glogovinu iz srca,
I nisam siguran da neću trepnuti
Kad poželiš da mi dotakneš oko
Svojim poljupcem.
Sjetiš li se nekada u praznovjerju
Kako usijani od dodira vječnosti,
Palili smo sve što ostaje za nama?
No nošenog nadom u ljubav dviju paralela u beskraju,
Neko me je spasio.
Na ulici.
Ramenom o rame.
Stadoh.
Sav svijet je utonuo u oko mrtve ribe,
Oslijepljeno rogom jednoroga
Za kojim se razlijegao vapaj svijetom,
Gdje god smo prošli jedno bez drugoga,
I probudio boga iz groba.

Sad gledamo se.
Čitavo tijelo moli za pokretom u Id,
No duša ostaje zarobljena u snu
Da neprestano-istovremeno
Rađajući se i umirući
Bez riječi pokreta i daha
Za savršenijim koje kvari i dijeli
Treptajem i strahom kad zatvorim oči
Šta će biti kad otvorim ih ponovo,
...zauvijek, jedno u drugom
na oblaku od oreola sunca
vječno, samo gledamo
Božije lice.
Ma šta to bilo.
I ma šta bili mi.

Ali,
Samo me probudi.
Nema velikih očekivanja,
Sve što želim je
Biti shvaćen.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2010, 07:53 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Milan Rakic - Iskrena pesma

O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Sep 2010, 16:16 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Avg 2007, 21:47
Postovi: 3218
Izvinjavam se, nisam našao prevod na naš jezik, ali pjesma razbija, razbija...

FAREWELL (Česlav Miloš)

I speak to you, my son,
after years of silence. Verona is no more.
I crumbled its brickdust in my fingers. That is what remains
Of the great love of native cities.

I hear your laughter in the garden. And the mad spring's
scent comes toward me across the wet leaves.
Toward me, who, not believing in any saving power,
outlived the others and myself as well.

Do you know how it is when one wakes
at night suddenly and asks,
listening to the pounding heart: what more do you want,
insatiable? Spring, a nightingale is singing.

Children's laughter in the garden. A first clear star
above a foam of buds on the hills
and a light song returns to my lips
and I am young again, as before, in Verona.

To reject. To reject everything. That is not it.
It will neither resurrect the past nor return me to it.
Sleep, Romeo, Juliet, on your headrest of stone feathers.
I won't raise your bound hands from the ashes.
Let the cat visit the deserted cathedrals,
its pupil flashing on the altars. Let an owl
nest on the dead ogive.
In the white noon among the rubble, let the snake
warm itself on leaves of coltsfoot and in the silence
let him coil in lustrous circles around useless gold.
I won't return. I want to know what's left
after rejecting youth and spring,
after rejecting those red lips
from which heat seemed to flow
on sultry nights.

After songs and the scent of wine,
oaths and laments, diamond nights,
and the cry of gulls with the black sun
glaring behind them.

From life, from the apple cut by the flaming knife,
what grain will be saved.

My son, believe me, nothing remains.
Only adult toil,
the furrow of fate in the palm.
Only toil,
Nothing more.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 07 Sep 2010, 22:33 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40070
Lokacija: Месечева икра
ZNAT ĆEŠ

(Pablo Neruda)

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Sep 2010, 06:02 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Sep 2010, 18:32
Postovi: 41
Decembar

Decembra 90 i neke
volio sam samo tebe
Na vjencanje mislili smo
i na nase dijete.

Probudih se rano toga jutra
Na snijegu si meni napisala
Boze mili sto docekah sutra
Svaku rijec suza je brisala.

"Otisla sam ja sa drugom tvojim"
Suze pustam, kakvo li je lice moje
Sav se tresem i na snijegu stojim
"otisla sam djete nije tvoje ".

Iispod nule na ovaj tuzni dan
Nije nista sto je srcu mome
Dragi Boze zasto se probudih
I pozelih da je samo san.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Sep 2010, 12:35 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
PROLJEĆE


Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok sto baštom krivuda.

Uzviće se ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca sto ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!
A. Šantić

Slika

TI


Moje je srce u čađi i u garu
Napuštena i bijedna kuća stara,
Gdje samo gladni crv kapije šara
I paučina visi o duvaru...

Odletjele su ispod krova laste;
Tu sad jato kobnih ptica grne.
Po avliji se pletu travke crne,
I svakog dana novi pelen raste.

Nijemo i pusto... Kroz skrhana okna
Vjetrovi viju sa prašinom, dok na
Pragove gnjile povija se trnje.

Samo ti stojiš u dvorištu sama,
I kobne tice padaju kô tama
I s tvoje ruke crno zoblju zrnje.
A. Šantić

Slika

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Sep 2010, 11:48 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Jun 2010, 23:18
Postovi: 4738
Pesma nad pesmama (Novi zavjet, izvod)

Pođoh u vrt svoj, sestro moja nevesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem saće svoje i med svoj, pijem vino svoje i mleko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji!
Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragog mog, koji kuca: Otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noćnih kapi.
Svukla sam haljinu svoju, kako ću je obući. Oprala sam noge svoje, kako ću ih kaljati.
Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a šta je u meni ustrepta od njega.
Ja ustah da otvorim dragom svom, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteče smirna na držak od brave.
Otvorih dragom svom, ali dragog mog ne beše, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne nađoh; vikah ga, ali mi se ne odazva.
Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše preves moj s mene stražari po zidovima.
Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, ako nađete dragog mog, šta ćete mu kazati. Da sam bolna od ljubavi.
Šta je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najlepša među ženama. Šta je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ.
Dragi je moj beo i rumen, zastavnik između deset hiljada;
Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran;
Oči su mu kao u goluba na potocima vodenim, mlekom umivene, i stoje u obilju;
Obrazi su mu kao lehe mirisnog bilja, kao cveće mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka;
Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svetla slonova kost obložena safirima.
Gnjati su mu kao stupovi od mramora,
uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri.
Usta su mu slatka i sav je ljubak. Takav je moj dragi, takav je moj mili, kćeri jerusalimske.
Kuda otide dragi tvoj, najlepša među ženama. Kuda zamače dragi tvoj, da ga tražimo s tobom

Dragi moj siđe u vrt svoj, k lehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.
Ja sam dragog svog, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima.
Lepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.
Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.
Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.
Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka.
Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i devojaka bez broja;
Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Videše je devojke i nazvaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je.
Ko je ona što se vidi kao zora, lepa kao mesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama.
Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.
Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.
Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci. Kao čete vojničke.

Kako su lepe noge tvoje u obući, kćeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, delo ruku umetničkih.
Pupak ti je kao čaša okrugla, koji nije nikad bez pića; trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima;
Dve dojke tvoje kao dva blizanca srnčeta;
Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oči su ti kao jezera u Esevonu na vratima vatravimskim; nos ti je kao kula livanska koja gleda prema Damasku;
Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana.
Kako si lepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi.
Rekoh: Popeću se na palmu, dohvatiću grane njene; i biće dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvog kao jabuke;
I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragom mom i čini da govore usne onih koji spavaju.
Ja sam dragog svog, i njega je želja za mnom.
Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noćujemo u selima.
Ranićemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; onde ću ti dati ljubav svoju.
Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj.

_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Sep 2010, 15:12 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40070
Lokacija: Месечева икра
Lirski razgovor - Konstantin Galcinjski

-Reci kako me volis.
-Hocu.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis.

I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.
-A leti kako me volis?
-Kao srz leta , zna se.

-A da li me volis u jesenje dane.
-Cak i onda kad gubis kisobrane.

-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Sep 2010, 16:58 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Jun 2003, 22:56
Postovi: 8361
Lokacija: BL
Nikad ne vjeruj ženi koja ti recituje ljubavne stihove



Govorila si,
"čeznem da ti kažem najdublje reči
koje ti imam reći"
i dok sam se ja naivno ložio,
tebe ljubljaše neki drugi, il' treći.

Govorila si,
"ne, nemoj mi prići,
hoću iz daleka
da volim i želim oka tvoja dva."

A slutih,
neki te mamlaz iza ćoška čeka,
i prići će ti
kada već nisam ja.


Šaputala si,
"čekaj me i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo..."

I dok te čekah
po kišnoj noći,
u zanosu si se prepuštala drugom.

Govorila si,
"ko zna?
Ah, nitko, nitko ništa ne zna
Krhko je znanje."

Ja zbilja ne znadoh za onog drugog,
a ni za trećeg
(možda i četvrtog,
jedan više-manje).


Govorila si,
"kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči."

A ja sam se
kao dijete primao,
nesvjestan da su to oduvijek
bile samo riječi.

Odlučih da i ja tebi kažem koji stih,
meni je svejedno,
a znam
ti ne možeš bez njih.

Volio sam te; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek te ona sad ne brine više,
Što se mene tiče, nek te pukne grom.

Volio sam te ušima,
išao do kraja svijeta,
i našao rosu na travi.

Sada sam kao Hirošima,
uzalud sam te budio,
pokrila si se jastukom po glavi.

Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneći se, tih,
zbog toga i pišem ovaj glupavi stih,
al' kad ga ispišem, mogu đavoli da te nose.

Pišem ti - i stvarno ne znam bolje?
I šta ti više mogu reći?
Da ćutim ja sam prvo htio...

Dok čitaš ovo, ma gdje bila,
Da oprostim se s tobom želim
Ko prijatelj i sadrug mio...
Pa zbogom. Ma šta putem smelim
Tražio ti kroz strofe moje;
Da l' uspomene burne svoje,
Da 1' odmor što od truda leči,
Da 1' žive slike, jetke reči,
Il' pravopisne moje greške, -
Daj, bože, da bar jednu mrvu
Za maštanja, za radost prvu,
Za novinarske spletke teške
Nađeš nad mojim pognut slogom!
Raziđimo se s ovim. Zbogom!


Popo feat. Mighty Ra, Desa, Kole S, Goody, Paja, Sergio, Brankec, Pablo & Alex

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Sep 2010, 21:15 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Sep 2010, 18:32
Postovi: 41
TUGA


Danas na net-u slucajno sretoh starog druga;
Mjesto Srece obuze me TUGA

Pet godina mi se nismo culi a naj bolji prijatelji bili;
Gdje si druze gdje si brate mili

U Kanadi Gogi brate !
Tezak zivot i sve je na rate

Sve kroz pricu vidim nesto zeli reci;
Jesili se ozenio nadjel put ka svojoj sreci

Nisam druze rekoh mu sa bolom , i krenu mi suzica iz oka;
Sjet se druze zajedno smo bili, otisla je moja rijeka bez svog toka

Otisla je moja ljubav u Kanadu ;
Ako sretnes pozdravi mi Nadu

E moj Gogi slatki brate mili;
Ti znas naj bolji smo prijatelji bili

Sretoh Nadu dve hiljade pete ;
Ozenih ju i imamo dijete

Dragi Brate ako ti nesto znaci;
Tvoje ime Nada mu prikaci

Dragi Dule moj jedini druze;
Sta to pricas , sto mi ljubav uze

Nikada se ozeniti necu ;
Nek ste nasli bar vi svoju srecu

Svakim danom mi te Gogi spominjemo
i u nasem sinu mi tebe vidimo

Pisem s"Dulom suze same teku;
Oces Nadu pa prozbori neku

Nemoj Dule, sad ja pricam sa flasicom Vina
Pozdravi mi Nadu , poljubi mi SINA


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 18 Sep 2010, 14:09 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 09 Feb 2008, 17:40
Postovi: 7402
DUGA
napisao neko, a taj neko nisam ja

Zaslijepljen vedrinom što oči razgara, duša tvoja daleka polako se otvara.
I dok tako stoji gola i sasvim sama, utjehu je našla radujuć’ se bojama.
Da bi mogle da ispune srce, morala je da se stegne, smanji svoje sunce.
Tad bijahu svjetlost, vatra što sija, duši slijepoj, zalutaloj nikada milija.

Zaigra se sjaj, duša obradova, raširivši krila svoja opet I iznova.
Podižu se one iz pepela uvijek, težeć nečem svetom što umisli Čovjek.
Al žar njihova imaše tu čudnu moć, dopustivši da strašću boja zavlada i noć.
Uze ih pod svoje, ču se jak huk, od ljepota njenih osta samo prazan zvuk.

Šareni kistovi postadoše hladni, nezasite slike mrtve, pokreti nemarni.
Ostadoše pepeo ko što su I bile, ne saznavši nikad šta su izgubile.
Donijevši inspiraciju u nejake snove, krenuše hrabro u pobjede nove.

Krenu dalje, zaboravi Sunce, tražeć željno nove posrnule kupce.
Biše one ipak odveć lažnog sjaja, napustivši davno čak i vrata Raja.
Godine će proći uzimajuć’ svoje, shvati da nisu ni smjele biti tvoje.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Sep 2010, 14:02 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Avg 2007, 21:47
Postovi: 3218
KAD JE SVE VOLIM


Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.

Kada kupi psa pa ovaj
Hteo, ne hteo ubrzo
Počne da liči na nju.

Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca

Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne menja

Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima

Kad me na Rilkeove
Stihove pita
- A je l’ ti se sviđa
Moja nova tašna?

Kada usisava tepih u ’aljinčetu
I kada je uštinem otpozadi
A ona vrisne –
Jesi li normalan
Mogla sam tako da poginem ovde

Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira-tam

Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže – što si pokvaren,
Marš tamo!

Kada donese ćumur
Na poslužavniku
Evo, malo su mi
Izgorele kiflice – kaže

Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
Što lažeš, za one kiflice!

Kada mi kaže
Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K’o Pinokiju…

Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ

Kad izađe iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež

Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gađa
Korama od pomorandže

Kad mi kaže –
Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…

Jovan Nikolić

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Sep 2010, 10:57 
OffLine
Voajer
Voajer
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Sep 2010, 10:26
Postovi: 1
Ne znam da li je neko vec postavio. Ali evo za svaki slucaj, mada je mozda vecina zna.

Barbara

Sećaš li se Barbara
Padala je kiša neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si išla nasmejana
Pokisla ozarena očarana
Pod krupnim kapima kiše
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Sećaš li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Sećaš li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan čovek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrčala ka njemu po kiši
Pokisla ozarena očarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Sećaš li se Barbara
Ne ljuti se na mene što ti kažem TI
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa maker ga samo jednom video u životu
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa čak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu kišu tako blagu i tako srećnu
Na tvome licu srećnom
Nad tim gradom srećnim
Tu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I šta je sa tobom sada
Pod kišom od gvožđa
Vatre, čelika, krvi…
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je još živ
O, Barbara
Još uvek pada kiša nad Brestom
Kao što je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je porušeno
To su samo posmrtne kapi kiše
Užasne i očajne
A nije ni onaj potop više
Gvožđa, čelika, krvi…
Već prosto kiša iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ništa.

Žak Prever :love7:


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Sep 2010, 11:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Feb 2008, 22:10
Postovi: 4092
Lokacija: http://www.websudoku.com/?level=4
Milorad Pavić

POSLE SVEGA


Never more
Gavran



Ako bi mi opet kupila
Svesku praznih listova bez crta
Možda bih najzad mogao
Da ti napišem ljubavno pismo
Poslednje mesto prvog

*

Bio sam srećan, a nisam znao,
Bila si nesrećna, a nisi znala.
Kada smo shvatili bilo je kasno
Zauvek za mene, ali ne i za tebe
No ni to nisi znala

*

Kod „Ljubića“ smo jeli
Teletinu sa pečenim povrćem
Ti si sedela nesrećna i zdrava
A ja srećan i bolestan
U ogledalu iza tebe
Kola i ljudi što idu niz ulicu
Išli su uz ulicu

*

Za rođendan kupila si mi knjigu
Čitam je tvojim očima
I vrebam ono što bi se u njoj
Moglo tebi svideti
Za mene knjige više nema

*

Neki nas nepojamno mrze
Drugi nas mnogo vole
Ja sam navikao na to, ti ne
Ja računam samo one druge
Ti samo one prve

*

Ti si vidovita, bolje vidiš budućnost
Ja ne, ja bolje vidim prošlost
Ti samo misliš o prošlom
Ja samo maštam o budućnosti
Možda svak želi što nema

*

Jedna žena nam je prorekla
Budućnost neće ličiti na prošlost
Ja ne verujem u to proročanstvo
Na tvoj suncobran upisao sam
Sve lepe dane naše prošlosti
Sve crne dane naše prošlosti
Ti si upisala na moj kišobran
Ni ti ne veruješ u to proročanstvo

*

Jedan drevni čovek je napisao
Ne mogu živeti ni s tobom ni bez tebe
Kada sam to pročitao rekoh
Kako je stvar lepo rečena
Danas me boli uvo da li je stvar lepo rečena
Sad znam da je to istina

*

U mladosti telo je ispred duha
U starosti duh je ispred tela
Znam da sam u poslu i u ljubavi
Iskoristio trenutak
Kada su duh i telo bili ravnopravni
Sada je kako mora biti

*

Bila si mlada, lepa i talentovana
Bio sam srećan zbog tvog talenta
Bila si nesrećna zbog mog talenta
Od kojeg nije ostalo vremena za nas
A ja sam mislio da talenat nema godine

*

Govorio sam knjige su naša deca
Čim se osamostale prhnuće u svet
Čim to bi naša deca prhnuše u svet
Čim to bi naše knjige prhnuše u svet
Sad nam je kuća bez maltera što spaja

*

Jedan Rus kaže da se vreme
Zaustavlja u materiji a teče u energiji
Ja mislim da naše Sada, naš život
Nastaje na preseku večnosti i vremena
Ti kažeš da ćeš još samo četiri godine
Moći da nosiš lepe haljine

_________________
Glupa krava.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Okt 2010, 22:50 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek,
gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
... Kroz naše ruke i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.

O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

Antun Branko Šimić


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Okt 2010, 23:57 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Feb 2008, 22:10
Postovi: 4092
Lokacija: http://www.websudoku.com/?level=4
Divna, Leona. :)

_________________
Glupa krava.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Okt 2010, 21:15 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Mar 2005, 02:21
Postovi: 3752
Lokacija: Inward Path
OPOMENA

Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željen tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.


(Mirolslav Antić)

_________________
conquering the darkest places


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Okt 2010, 07:45 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
JEDNOSTAVNA PJESMA


Čitamo se bez riječi.
Bez straha do trenutka
...kada ostajemo sami.
Pričamo o ljubavi,o tajnama prirode,
o nama bivšima,otvaramo se riječima
kao knjige na stranicama
koje smo najčešće čitali.
Radujemo se radosti
što možemo razmjenjivati
riječi kao darove.
Malo li smo sami
postajemo drugi,
oni što stvarno jesmo i govorimo:
probudi me sutra ranije,
pričaj mi nešto obično,kao da će upravo kiša.
Volim onu u tebi
koju nikome ne pokazuješ.
(Pero Zubac)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Okt 2010, 10:28 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Senka ...
Miroslav Antic


Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš,
ma bili svetovi crni ili beli,
...ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.
Hocu da držis moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadješ hleba komadić beli,
pronadješ sunca komadić vreli,
pronadješ života komadic zreli.
Il' crknes, ako crći treba,
zbog svega sto smo najlepše hteli.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 843 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 ... 43  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs