banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija II https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=3867 |
Stranica 4 od 43 |
Autoru: | bubic [ 30 Apr 2003, 00:56 ] |
Tema posta: | |
SJECANJE Bili su blagosloveni svi casovi sto smo ih zajedno proveli, svi zajednicki hleba zalogaji; kroz mnoge mutne dane i jeseni ono prolece jos sjaji. Blagosloven bio je svaki pogled kojim si me kad obdario i svaki topli izraz tvoga lica, i roj svih onih prolaznih sitnica miloste punih. Nijednoj livadi nije toplota sunca bila toliko slatka koliko meni tada tvoja ljubav. I dan i noc i nedjelja cinila mi se kratka kad sam s tobom. Bila mi je uza te uvek topla dusa kao zemlja tek uzorana. Cini mi se da sam u ono doba bila lepa i srecna svakog dana. Bilo je sve kao u snu devojaka. Cini mi se da si se na mene uvek osmehivao da ni jedan dan s tobom nije ruzan ni prolazan bivao; da su neprimetno tekli casovi i kad se radi i kad se odmara. Prepun i sladak bio mi je zivot tada kao plod nara. Bilo je sve kao u snu devojaka. Kud god smo zajedno isli, zemlja nam je cvetala i rudila. I da se jos jednom rodim opet bih one dane zazudila. |
Autoru: | NIKMAN [ 30 Apr 2003, 18:12 ] |
Tema posta: | |
Hvala Vam svima, što ovaj topic održavate u životu |
Autoru: | bubic [ 30 Apr 2003, 22:10 ] |
Tema posta: | |
nikman,molim te napisi mi imena bar nekih autora cije si pjesme ovdje pisao/la volim poeziju,ali mnoge od ovih pjesama nisam nikada procitala... drago mi je da ipak ima ljudi koji vole da citaju poeziju... samo nastavi |
Autoru: | bubic [ 30 Apr 2003, 22:23 ] |
Tema posta: | |
SAMOCA Bilo bi mi suvisno da sretnem koga god: kao reka skrivena smeje se moja samoca i plavi se nada mnom nebesni svod. Ostavila sam za sobom zla i dobra vezana za radosti sveta. O,kako se sad smeje moja samoca u dva-tri malena cveta, sto usput radosna ih pobra. Suvisno bi mi bilo da sretnem koga god kad daljina ima snova belu draz i budi se nada mnom nebesni svod. Kao pod srebrom trepti na bregu raz ispod zagrejane magle i reka u daljini plavi se. O,kako je dobro sit ljudi i lutanja posaditi ovde svoja cutanja gde radosti,kao i osmesi vode od neba jedino zavise. I nasto bi mi da sretnem koga god kad srce moje cveta u samoci i kao zvezda treperi nebesni svod. O,da mi je lepotom neba tako moci napojiti svaki vode zedni kut i nad zeljama mojim imati vlasti; pa hodati dotle niz beli tudjinski put dok mi oci zauvek ne zaborave one sto u dalekom kraju borave i za kojima cveta u samoci kao cvet u suncu tuga moje strasti. I mislim zasto sam ikada srela koga god, jer ma s kim bio,covjek je uvek tuzno sam i vezuje nas samo nebesni svod. Usamljen je i onaj kome dusu dam, usamljena sam i ja i uzalud molim ocima malo duse u ljudi sto prolaze: sama sam i kad voli, i sam cu otici u smrt. O,covek je s covekom uvek tuzno sam, vezuje nas samo neba hram i zemlje tuzni vrt. DESANKA MAKSIMOVIC |
Autoru: | bla bla [ 04 Maj 2003, 23:47 ] |
Tema posta: | |
Srce puno rijeci, suze govore Nestali snovi ljube kao koprive Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja, kazes ... Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe Kilometri pricaju, najtuznije price Greske kao pijesak vjetar nosi u lice Tisina postaje moj jedini zvuk Kao prazna boca ostavljen na dnu, kazes Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe Cijeli svijet, stane na moj dlan Tonem dublje za jos jedan dan, Dublje za jos jedan dan Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda Zelje nam postaju glasnije od smijeha Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja, kazes Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe |
Autoru: | bla bla [ 04 Maj 2003, 23:49 ] |
Tema posta: | |
Srce puno rijeci, suze govore Nestali snovi ljube kao koprive Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja, kazes ... Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe Kilometri pricaju, najtuznije price Greske kao pijesak vjetar nosi u lice Tisina postaje moj jedini zvuk Kao prazna boca ostavljen na dnu, kazes Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe Cijeli svijet, stane na moj dlan Tonem dublje za jos jedan dan, Dublje za jos jedan dan Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda Zelje nam postaju glasnije od smijeha Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja, kazes Uvijek ovdje, blizu mene, postoji jos dio tebe |
Autoru: | bla bla [ 06 Maj 2003, 23:45 ] |
Tema posta: | |
Znao sam te voliti na samo jedan nacin Djecacki, idealisticki S cvijetom u ruci i srcem poput dalmatinskog nara Nisam znao kalkulirati Napamet uciti fraze i izigravati iskusnog muskarca Nisam si to smio dopustiti Jer za mene je poezija ljubavi bila nad-iskustvo Cijelo jedno zvjezdano nebo i jato golubova prevrtaca A ti si bila daleko odmakla Odvec daleko da shvatis Oprosti, jer Nisam te volio kao djevojku Kao splet najljepsih uvojaka u jesenjoj rapsodiji Ili kao duboki ocean tvoga crnog oka Ne Voljeh te kao pjesmu i planinu i mit i uzor Voljeh te prostrano i pjeskovito Rijecima neopisivo Nezaustavljivo Sve do vrha Bozjeg prijestolja i nazad Duboko Do dna u crnim virovima smrti i ocaja Uvijek jednako paleci signalne vatre srca Uvijek jednako razdiruci zivotno tkivo mog sna A ti si bila suvise budna da vidis Upoznah ostra sjeciva maceva I vidjeh vlastitu krv na plocnicima ceznje Slusah pjesmu sirena i muza I cutih zrake sunca jedinstva U opcoj promjenljivosti Moja je ljubav ostala jedinom konstantom A ti si se uvijek mijenjala U trenu tako bliska, a vec potom potpuni stranac Cinilo se da rastes No zapravo si samo starila Nikad se ne bismo razumjeli, draga Nikad se ne bismo prepoznali Cak i da smo htjeli I stoga su blagoslovljena moja pregnuca Pogledom u srediste ognja Sto skriva sve stranputice Bljeskom duha Danas Kada su sve do jedne umrle moje laste na putu k jugu Suhim usnama svjedocim da smisao si donijela mome bicu I kada vrijeme dodje da dogori moja svijeca Gledat cu zivot na izmaku u zrcalu tvoga oka I cutiti duboku zahvalnost Onome koji te je mojem putu upravio Da budes putokaz k svjetlu |
Autoru: | Sugarmamma [ 09 Maj 2003, 09:13 ] |
Tema posta: | |
Sada te srecem samo u snovima, jer labirinti moga uma jos su jedina mjesta po kojima zajedno sa mnom hodis. Ja cesto izgubim moj put i lutam bez cilja dok ponovo ne naletim na tragove tvojih koraka, skrivene vec iza iduceg coska. Groznicavo proganjam tvoju sjenku ali ona se vec gubi na jutarnjem suncu i ja proklinjem novi dan sto me lisava tvoje prisutnosti. |
Autoru: | bla bla [ 09 Maj 2003, 23:51 ] |
Tema posta: | |
Ti pises: kako se treba igrati i igrati, a meni kazes: -Sakupljaj te igracke! - Ti pises: kako treba mastati i mastati, a ne vidis od nosa ni bijele macke. Ti pises o nekoj slobodnoj slobodi, a meni: -Mir! Tisina! - vices. Ti pises kako sunce dan u setnju vodi, a vani najobicnija noc je, pjesnice. Ti pises o nekoj tamo sreci, o nekoj ljubavi, i nekom miru... A ja i nocas sam moram leci. Laku ti noc, pjesmo na papiru! Enes Kisevic |
Autoru: | bla bla [ 15 Maj 2003, 22:04 ] |
Tema posta: | |
Ono sve sto znas o meni To je stvarno tako malo U dvije rijeci sve bi stalo Kada pricala bi ti Ono sve sto znas o meni To i drugi ljudi znaju Sto mi ruku samo daju Il' na pozdrav mahnu tek Ne znam dal' taj dan ce doci Kad cemo sami ostati Kad cemo dugo pricati Jedno drugom sav, sav zivot svoj Jer ono sve sto znas o meni To je samo stara prica Ja sam jedan od mladica Koje vidjas svaki dan Ne znam dal' taj dan ce doci Kad cemo sami ostati Kad cemo dugo, dugo pricati Jedno drugom sav, sav zivot svoj Jer ono sve sto znas o meni To je samo stara prica Ja sam jedan od mladica Koje vidjas svaki dan Arsen Dedic |
Autoru: | bla bla [ 16 Maj 2003, 23:37 ] |
Tema posta: | |
Ljubavi moja mrtva a ipak ziva Nek u svom danu nedorecen gori Nek igra se pesnika dok pesmu ne stvori Pticom osvetljeni pevac koji u meni prebiva. O zlatni talog vremena prostori Puni sunca! Senko, gde se ta zemlja skriva Gde materija sva od zaborava otkriva Vatru u sebi i dan bez jutra u gori. Kako se zove pre nego se rodimo Spremni u tudjoj nadi i bezbolnom ognju sve to? Zdravo, o moguca zvezdo koju i ne slutimo, Il me zaboravi pesmo, jer zelja je moja kriva. Pod zemljom ce se nastaviti trajanje zapoceto. O sve sto prodje vecnost jedna biva. Branko Miljkovic |
Autoru: | bla bla [ 20 Maj 2003, 01:01 ] |
Tema posta: | |
Koja je to obala daleka Na kojoj se plavi cicak u magli pustinje Cudno prostranstvo u kome u znak oprostaja Njiha se trava na osticama duna Pod limunom je zemlja meka Po kojoj ne ostavlja traga ni sunce ni luna Stopalo gazi smireni prah zvezdanih stoleca Liskun nesreca Kosture davno potopljenih brodova Talog velikih dubina slama kostiju Snezni tepih snova Prasinu pokojnih podmorskih civilizacija Izglodanu plutu brodove minerala talog plima Ridji odblesak astralnih raspojasanih konstelacija Blato globigerina Ukus soli na silu uvukao se u srz moje ploti Veceras mi se ponovo prividja svetlost i jutro na Hardeloti Coveku i moru kad dodje cas da polezu Iz prostog razloga da umru Ne znam dal im se tada uvek pojavljuje pena na usnama Ili je to samo osmeh taj beli grc koji ivici umor od zivota Ali pogledaj usred morskih okreka na smiraju talasa To srce nasukano koje jos kuca ili je samo skoljka Ciji se oblik pukim slucajem poklapa sa ogromnom prazninom u meni Od one stvari iscupane iz mojih grudi Jer malocas nisam nasao cveca za tebe na cvetnom trgu Na plazi se desilo to jednog davnog dana A bila je secas li se i tvoja majka s nama Moja ljubav stavlja jednu malenkost Mali crni sedef u tvoje uvo Sav skupljeni bol sveta koji se uspeo zabeleziti Staru izgrebanu plocu sa koje igla iskace Ponor sumova zbog koga se tvoje oci jednom ili dvaput rasirise Zatim ti ostavljas sve to izmedju postanskih karata Na hotelski kamin Zaboravljajuci duboki bes okeanskih jadikovki Zbog gramofona koji svira neprestano THE MAN I LOVE Secas li se secas li se bilo je to jedno bezbojno leto Kao pesak i mi na vetru Hardelota To srce u meni to srce u tebi koje se povlaci po nasoj sobi Sa slonom od porculana i jastucetom od plavog velura za igle To srce u koje nisi verovao i pored pesme koju je nosilo u sebi Istina je da je potrebno vreme jednom srcu da da dokaza Jer nije dovoljno samo biti prisutnik borista A sto mu nije dobro ne dokazuje tim nista Slusaj slusaj jos nikad se nije ucutala Jadikovka sumorne skoljke Hardelota |
Autoru: | bla bla [ 21 Maj 2003, 23:22 ] |
Tema posta: | |
Ako ti jave: umro sam a bio sam ti drag, mozda ce i u tebi odjednom nesto posiveti. Na trepavicama magla. Na usni pepeljast trag. Da li si ikad razmisljao o tome sta znaci ziveti? Ko sneg u toplom dlanu u tebi detinjstvo kopni. Brige... Zar ima briga? Tuge... Zar ima tuga? Po merdevinama maste u mladost hrabro se popni. Tamo te ceka ona lepa, al lukava duga. I zivi! Sasvim zivi! Ne grickaj kao mis dane. Siroko zvaci vazduh. Prestizi vetar i ptice. Jer svaka vecnost je kratka. Odjednom nasmejani u ogledalu nekom dobiju zborano lice. Odjednom: na ponekom uglu vreba poneka suza. Nevolje na prstima stignu. Godine postanu sivlje. Odjednom svet, dok hodas sve vise ti je uzan i osmeh sve tisi i tisi i nekako iskrivljen. Zato zivi, al sasvim! I ja sam ziveo tako. Za pola veka samo stoleca sam obisao. Priznajem: pomalo luckast. Ponekad naopak. Al nikad nisam stajao. Vecno sam isao. Isao... Ispredi iz svoje aorte pozlacen konac trajanja i zasij naprsla mesta iz kojih drhte cudjenja. I nikad ne zamisljaj zivot kao uplasen oprostaj, vec kao stalni docek i stalni pocetak budjenja. 2. A onda, vec jednom ozbiljno razmisli sta znaci i umreti i gde to nestaje covek. Sta ga to zauvek iste. Nemoj ici na groblja. Nista neces razumeti. Groblja su najcrnji vasar i tuzno pozoriste. Igrajuci se nemira i svojih bezoblicja, zar nemas ponekad potrebu da malo krisom zadjes u nove slojeve razuma? U susedne buducnosti? Objasnicu ti to nekada ako me tamo nadjes. Znas sta cu ti uciniti: pokvaricu ti igracku koja se zove bol, ako se budes odvazio. Ne lazem te. Ja izmisljam ono sto mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni trazio. Upamti: stvarnost je stvarnija ako joj dodas nestvarnog. Prepoznaces me po cutanju. Vecni ne razgovaraju. Da bi nadmudrio mudrost, odneguj vestinu slusanja. Veliki odgovori sami sebe otvaraju. Posle bezbroj rodjenja i nekih sitnicavih smrti, kad jednom budes shvatio da sve to sto si disao ne znaci jedan zivot, stvarno naidji do mene da te dotaknem svetloscu i pretvorim u misao. I najdalja buducnost ima svoju buducnost, koja u sebi cuje svoje buducnosti glas. I nema praznih svetova. To, cega nismo svesni, nije nepostojanje, vec postojanje bez nas. 3. Ako ti jave: umro sam, evo sta ce to biti. Hiljade sarenih riba leprsace mi kroz oko. I zemlja ce me skriti. I korov ce me skriti. A ja cu za to vreme leteti negde visoko. Upamti: nema granica, vec samo trenutnih granica. Jedricu nad tobom u svitanja niz vetar klizav ko svila. Razgrtacu ti obzorja, obrise doba u povoju i prizore buducnosti lepotom nevidljivih krila. I kao necujno klatno zaljuljano u beskraju, visicu sam o sebi kao o zlatnom remenu. Prostor je brzina uma sto sama sebe odmotava. Lebdecu u mestu, a stizacu i nestajacu u vremenu. Odmoricu se od sporednog kao galakticka jata, koja su srasla pulsiranjem sto im u nedrima traje. Odmoricu se od sporednog kao ogromne sume, koje su srasle granama u guste zagrljaje. Odmoricu se od sporednog kao ogromne ptice, koje su srasle krilima i celo nebo oplele. Odmoricu se od sporednog kao ogromne ljubavi, koje su srasle usnama jos dok se nisu ni srele. Zar mislis da moja ruka, koleno, ili glava, mogu da postanu glina, koren breze i trava? Da neka malecka tajna, il neki treperav strah mogu da postanu sutra tisina, tama i prah? Znas, ja sam stvarno sa zvezda. Sav sam od svetlosti stvoren. Nista se u meni nece ugasiti ni skratiti. Samo cu, obicno tako, jedne slucajne zore svom nekom dalekom suncu zlatnih se ociju vratiti. Kaznjavan za sve sto pomislim, a kamoli sto pocinim, osumnjicen sam za neznost i proglasen sam krivim sto ljubav ne gasim mrznjama, vec novom, vecom ljubavlju i zivot ne gasim smrtima, vec necim drukcije zivim. Poslednji rubovi beskraja tek su pocetak beskrajnijeg. Ko traje dalje od trajnijeg ne zna za kratka znanja. Nikad se nemoj muciti pitanjem: kako preziveti, nego: kako ne umreti posle svih umiranja. 4. Ako ti jave: umro sam, ne brini. U svakom stolecu neko me slucajno pobrka sa umornima i starima. Nigde toliko ljudi kao u jednom coveku. Nigde toliko drukcijeg kao u istim stvarima. Proceprkas li prostore, iskopaces me iz vetra. Ima me u vodi. U kamenju. U svakom sutonu i zori. Biti ljudski visestruk, ne znaci biti rascovecen. Ja jesam deljiv sa svacim, ali ne i razoriv. A sva ta cudesna stanja i obnavljanja mene i nisu drugo do vrtlog jednolik, uporan, dug. Znas sta su prorocanstava? Kalupi ranijih zbivanja i zadihanost istog sto vija sebe ukrug. Pa sto bismo se oprastali? Cega da nam je zao? Ako ti jave: umro sam, ti znas - ja to ne umem. Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao. I osmeh jedini jezik koji na svetu razumem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nesto kao leprsav trag. Nemoj da budes tuzan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast, cudno drag. Nocu kad gledas u nebo, i ti namigni meni. To neka bude tajna. Uprkos danima sivim, kad vidis neku kometu da vidik zarumeni, upamti: to ja jos uvek sasav letim i zivim. Mika Antic |
Autoru: | bla bla [ 22 Maj 2003, 23:59 ] |
Tema posta: | |
Nisam vise tu S mesta se nisam pomerio Ali tu vise nisam Neka udju Neka pregledaju neka pretraze Vodenica u senci rebara Zrelu prazninu melje Opusci jevtinih snova U pepeljari se dime Nisam vise tu Privezan camac njise se Na crvenim talasima Par nedozrelih reci U oblacnom grlu visi Nisam vise tu S mesta se nisam pomerio Ali sam vec daleko Tesko da ce me stici Vasko Popa |
Autoru: | bla bla [ 26 Maj 2003, 23:45 ] |
Tema posta: | |
Ako umrem pre tebe - ne zuri da mi zatvoris oci; stavi mi prstenje srebrno i narukvice vitke, sakrij mi jednu svesku i komad olovke jer, ne zna se sta nas tamo ceka. Ako umres pre mene - u zivotu nasem, ko zna sta nas sve ceka! - priznacu ti najzad, samo ti si mi bio ostao; poljubicu duge prste s njihovom neznoscu tamnom i tvoje srce, koje mi je svetlelo u danima strmim. Posle toga cu biti spremna - sta bih radila ovde bez tebe; dusmani ce me pamtiti dugo i prijatelji ce me zaboraviti, opet ce svetleti ukrasene pozornice i spektakli na njima: zao mi je samo sto necu videti kraj... Ali cucemo zato kako semenka uzdise, kako jedan beli koren zemlju razmice, kako ga vode podzemne poje i neguju, kako poput deteta gleda i raduje se svetu; kako se ispravljaju stabiljke zivahne imena i godine da pokriju, i ljubav nasu da sakriju najzad od tudjih ociju. |
Autoru: | bla bla [ 28 Maj 2003, 22:15 ] |
Tema posta: | |
Ljubavi moja ne reci nista vise Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje Kao kamen dugo glacan izmedju dlanova mojih ruku Kao kamen hitar i kamen tezak I dubok svojim padom kroz nas zivot Dugim putovanjem i nista ne susrecuci do samo ponor Taj beskrajni put bez suma da trajanje I nespecavanje nikakve daleke vode radja uzas Nikakve povrsine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka Nista do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo Nista cak ni uzdah ni sinkopa zvuka I ukoliko vise pada i prolazi kroz tminu Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brza Nista do samo zahuktali teret Neprimetna pesma izgubljena Izbegla lepota poneta i sudarena Vec mozda ili ne Ne jos ne ljubav Nista do samo nepodnosljivo odlaganje bez mere Smrvljavaju sigurnom uzasno podmetnutom Kamen ili srce stvar savrsena Jedna stvar dovrsena a ziva ipak Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica Kamen ipak kao svi kamenovi Na kraju krajeva koji se zamara od svega I zavrsava time da bude samo grob Cuj cuj Izgleda da preko ograde bunarske Nece preci krik udar ili lom Vec nejasno i uzvitlano neodredjeno zastraseno Svetlucanje bledih i cistih dubina Slicno prividjenjima u detinjskim pricama Boja nas samih mozda za poslednji put I kao da je sve bilo iznenadno sve sto jos moze biti Doslo da nadje objasnjenje jer je neko Koga nisu videli da je usao podigao zavesu prozora A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina Sad znam zasto sam rodjen na ovom svetu Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija U stvari sve je to samo leprsava varka Venac od sarene hartije za jedno vece u siromasnoj kuci Sad znam zasto sam rodjen I kamen silazi dalje izmedu nebuloza Sta li je gore sta li je dole u tome donjem nebu Sve sto sam kazao sve sto sam ucinio sve sto sam izgledao da sam Lisce lisce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku Evo ispred mene velike istine zime Svaki covek ima sudbinu varnice Svaki covek je samo Vidjeni cvet a sta sam vise nego svaki covek Moja gordost je da sam voleo Nista drugo A kamen se zariva bez kraja u prasinu u prasinu planete U sustini sam samo malo vina prosutog a vino Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro Nista drugo Rodjen sam bio za te reci koje rekoh Ljubavi moja |
Autoru: | bla bla [ 29 Maj 2003, 23:48 ] |
Tema posta: | |
Bila je mjesecina, snijeg i mi isli smo tihi i nesretni. Monogram nasih snova blistao je nama, ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama. Ja sam bio sam i ti si bila sama. Bili smo straza na mrtvackoj strazi, na pogrebu jedne tihe lazi. I tako smo stigli na kraj drvoreda. Tvoj parfem od gnjilih, uvelih rezeda... Rosa u staklu staklenog pogleda, Adieu, ma chere, jer tako zivjeti se ne da. Miroslav Krleza |
Autoru: | bla bla [ 02 Jun 2003, 00:05 ] |
Tema posta: | |
Otici cemo odavde bez uspomena na drhtavice trave blage na tugu i mesecinu po sumama na predeo usamljen sto se mraci. Otici cu odavde bez uspomena, mirisa sto ga koscu u rukavima donose s livade, tajne sto promakne pod trepavicama pokraj straza, zlatnika sto ga putnik preko granice krijumcari. Otici cu odavde bez uspomena. Na poslednjem samo zavijutku jos jednom cu se setiti tvojih ociju kao lepe kakve zemlje tudje. Desanka Maksimovic |
Autoru: | bla bla [ 03 Jun 2003, 23:20 ] |
Tema posta: | |
Da bih poceo pomenucu elemente Tvoj glas tvoje oci ruke usne Na zemlji sam a zasto bih i bio Da ti nisi na njoj takodje U kupatilu sam koje se istovetilo Sa morem slatke vode U onom kupatilu koje je plamen ljubavi Izdubio u nasim ocima A to kupatilo koje je plamen ljubavi U koje sam stupio Vrelinom tvojih ruku Ljupkoscu tvojih usana To prvo bilo je zivotno Kao neka rascvetana livada Nasa cutnja nase reci Svetlost koja odlazi Svetlost koja se na vraca Paul Eluard |
Autoru: | bla bla [ 04 Jun 2003, 22:33 ] |
Tema posta: | |
Ne gusi krik poljupcima pusti glas pusti glas u noc neka misle da radjamo se neka misle da umiremo udahni me svu me udahni popij do dna do dna dna zajedno cemo svuci tijela i smijat cemo se i smijat cemo se i plakati zajedno jos samo malo jos samo malo se drzi za moje ruke od svjetla Enes Kisevic |
Stranica 4 od 43 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |