banjalukaforum.com

Kako su se tvoje rijeci ovako oštro zabole u moje srce
i kao da neki plamen izbija iz svake od njih
osjecaš...prže me
Slomljeno obecanje...
provlaci se kroz sve one nježne trenutke provedene uz tebe
obesharbrujuce rijeci, siluete nekih davnih poljubaca

A ja...ma ne mogu da pobjegnem ni u svoje snove
ne mogu da sklonim tugu nekim mislima
Cudiš se...nemoj
moje misli cuvaju samo ono što smo rekli
samo ono što smo obecali
one znaju samo kako smo se voljeli

Kakva je ovo tuga nocas
bol, žudnja, bezlicnost..ne žele otici od mene
stežu me , boli...
Moje slomljeno obecanje...to je sve što mi je preostalo
i sjedim u polumraku...tražim tvoje ruke i osmjehujem se
Šta radiš sada...jesi li sretan...

Iscijedio si moje srce...moje tijelo...
Ja ovdje ...ti tamo negdje
toliko daleko da dišemo u razlicito vrijeme
više se ne sjecam zvuka tvoga srca
Htjela sam nas zauvijek

Slomljeno obecanje se ne zaboravlja
ne ...ne zaboravljam ni tvoje oci, ni mekane usne...
Ne zaboravljam ni datum, ni sastanke, ni mjesta
naše dodire, tihe korake, maštanja
Vjetar u lice , onaj koji me tjerao da zatvorim oci
da gubim razum u tvojim zagrljajima

Oh...kako bih voljela zaboraviti
sve one usamljene vikende
i da popusti bol kada odlazim svaki put
i suspregnute suze
i ono slomljeno obecanje

...I nestane svijet oko nas
Sve sumnje,
Ružne misli,
Nedoumice...
A ja?
Opet živim...

M.V.

Zaboravlja se, zaboravlja
ona sto je dugih noci
s tobom bdjela,
sto se s tobom probudila,
s tobom jela.

Zaboravlja se, zaboravlja
u trenutku tijelo ono,
usta neka
sto su tebi pripadali
od pocetka.

Zaboravlja se, zaboravlja
ova ruka sto me grije
zagrlit ce nekog stranca
ko' sto nikog nije prije.

Zaboravlja se, zaboravlja.
Jos si nocas bila sa mnom
topla, naga.
Preko svega snijeg ce pasti,
moja draga.

Zaboravlja se, zaboravlja.
Sto je sada ljubav tvoja
mlada, duga -
mala topla uspomena,
vjetar s juga.

Arsen Dedic

aj malo da stavljate imena autora, ha? nije tako losha ideja, jelde...

_________________

Evo ispravih

super, hajd' sad prethodnih 17 strana i to je to.

_________________

Sta prethodnih 17? Da je bar samo 17...
Da li si primetio da se ova tema zove "Ljubavna poezija 2"?
Imala bi danima sta da radim, a za vecinu i ne znam ko su autori.

Pobrala sam spokojno reci tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, neces otici u monahe,
kao sto zbog neceg kaza.
O, veruj mi, bice i drugih staza
kojima ces pobeci od mene ti.

Pomisli kako mene nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.

Ili poveruj jednog dana
kako mi dusa smeta
da imam duse,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja stkana
od nadopunjavanja zivota snom.

Pomisli sve sto ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
sto u meni jos pre rodjenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i ziva
strast da svoje i tudje radosti
pretvaram u bol.

Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za cim tvoja pesma zali,
bilo bi tek za dah casa,
pa vecnost celu opet ne bi znali
jedno o drugom;
unepovrat i nista ipak bi moralo
sve da utalasa.

Pomisli, izgubicemo se u noc
kao pesme tvoje odjek tuzni
u moj kraj;
i znaj, i san i covek
i bol i sreca prolazna da je;
i da nista nema toliku moc
da vecno traje.

Ili, kada gorku ovu
od mene dobijes vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.

I pomisli ponovo
kako mene nije ni bilo,
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.


Desanka Maksimovic

Kad me pitaš zašto te volim
I tvoje se lijepe obrve namršte
i osmjeh ti vidim na licu
kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
i u svakome oku po jednu pticu
ugledam odjednom bez ikakvog straha
kad me pitaš zašto te volim
ja pomislim na oceane tople i hladne
na sunce koje se rađa svakoga dana
i znam da sve to počinje
ovdje sa tvoga dlana
i volim te kažem
a ne znam ti reći
jer nisam još bio nadohvat sreći
kakvu si donijela sa sobom
i miču ti se usne
o kako slatko i kako toplo
ljubavi moja
kad me pitaš zašto te volim
ja kažem da volim
jer postojiš i brojiš sve dane
jer ti duša bremenita dobrotom
ljubavlju plane
i znam da te volim
jer boli kad te nema
jer srce je moje na tvome tijelu
moj je život tvoja najljepša priča
i kažem ti volim
u meni stanuješ i ne dam da odeš
kad me pitaš zašto te volim
pogledaj samo u moj pogled sneni
tu svi tvoji odgovori žive
uvijek ih možeš naći kad želiš
i kad kiša zamuti rijeke i oči
znaš ti moje milo
u moju ljubav samo ti ćeš moći.

Zeljko Krznaric

Uzasno se plasim.

- Cega se plasis?

- Da ces me poljubiti.

-Kako da te poljubim sa ovim koferima i kaputom u rukama?

- Plasim se, da ces ostaviti kofere na pod, kaput staviti na kofere i onda me poljubiti.

(Antoni De Melo)

Izmedu rijeci je i smisao o zeni,u meni
potkovan pod svijest u vremenu,bez ulaza;
stopala njena,odris bunila i sapata,u sjeni
sve je vremenom dobit srece,prolom poraza.

Kada bi znala,kada bi znao ja pustio bi te
da odletis,s krilima koja radam od inja u zore,
kada bi znao,kada bi znala da se rodis ponovo
da se sjetis,da i ja sam kap i okolo je duboko more.

O zeni u sebi,van sebe bez nje koliko dugo
nije ocaj da steze,vene umorne od sisanja gusenosti,
jedan,dva,milion beskraja si daleko,tugo,tugo
dok vrtim krug,od pocetka do kraja zbunjenosti.

Bez boje nekada bude,razmazana tinta na pogledu
upija poslednje nade nadanje,s vremenom modrila,
plesem,pleses posmatram u okrnjenom dvogledu
trazim te,trazim se gdje god da si me stavila.

Pod kozom je prostor,daleko stran onima sto znaju
da disem,koracam,upijam nesto pod istim kao i oni,
dok u razmaku,negdje urezanom tu,dole u pori
ja te malo vise od njih,cijenim ili mozda volim.

Nista ne ostaje u meni,daleko,daleko o zeni
s vremenom dok se odvaja u svitanja neka,
ponavljam u sebi,ponavljam kroz sve i tebi
tu te neko osjeca,pomalo za vjecnost ceka.

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

Nikad mi nije bilo jasno zašto na toliko mjesta piše malom kad ustvari stoji slepom. Pjesma je iz Kore, možda je neka druga verzija u pitanju, mada sumnjam...

_________________

...ne znam, znam za obe verzije...u stvari, vise se i ne zna koja je originalna...valjda je malom melodicnije...

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

ZAVJET



Ako bih mogao da Te povedem
Uz vodoskok svjetlucavih pomisli
U neprekidnom nizu,
Gdje za svaku kap želje postoji laguna
Beskrajnih opcija imaginacije
Pretočene u dražodvažnosti prvog koraka
Ka horizontu apsolutne slobode,
Gdje se zaista postoji
Osjećajem svemogućnosti i bezbrižnosti sna,
Da crpimo zlatni nektar izvora
Uobličeni u upijanje etera
Kao u svoju svrhu postojanja
Olakšani za supstancu svakog trena
Koji analogno prolazi
Kroz našu sveprožimajuću svijest...
Usudio bih se reći da Te volim.
Od sazviježđa svih mojih strahova i nada.

Ali, postoji suha, spora i tamna rijeka slatkog bola
Na čijim obalama prsti sumračne šminke,
Ledenice na usnama metvice
Šapatom usisavaju život kroz koprenu sumnje,
Nemirom i bijegom u požudu,
Gdje su ljubavnici neravnopravni protivnici
U igri vječnog požurivanja i posrtanja
Koja ostavlja ruine nedovršenih gradova,
Civilizacija, svjetova
Pred plimom
Koja uravnotežava nepokret materijalnog svemira
Sa osekom na tronu samotne,
Narcisoidne megalomanije...
Žalosni povici opomene pustinjački.
Spušteni kapci udovice
Na verandi obasjanoj mjesečinom.

No ipak ću reći Volim Te,
Ali hoće li time vjetar nagnati list
Da padne sa grane u vodu
I talasom uplaši ribu da pobjegne u dubinu
I skrije se od predatora
Kojem meso žrtve treba da prehrani okot
Što strepi svaki tren do roditeljskog povratka?
Na pola puta između žrtve i napadača,
Ima li pravo da se ispriječi drska čast
Moje čežnjive ruke?
Šta biva poslije razdora sa dušama neodlučnih, Nepoklonjenih, neupokojenih
Iščekivača savršenstva sa dijamantnim '' volim te''
U najpaučinastijoj riznici duše?
Kruženje materije u prirodi
Obesmišljava prirodu, materiju
Krug i srce onog ko se zaklinje,
Međutim,
Niko još nije dosegao vrh svoga uspinjanja,

A da odatle nije vidio ponor svoje propasti
I nije propao toliko duboko
Da zaboravi ljepotu pogleda sa visine.

Ja, pred Tobom moja ljubavi, moja propasti, i smrću,
Pretačem svoju sposobnost da volim u zakletvu:
Da nikada umrijeti neću




Goran Vukojević

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

9

Pahuljica si snežna
Tišinu oko mene
Što raspeva
Grana si mi rascvetana
Osmeh na usnama
Što mi zapali
Oluja si letnja
Krila što mi da
I polomi
Dunja si zrela
U srce što mi padne
Duboko

10

Ulice tvojih pogleda
Nemaju kraja
Laste iz tvojih zenica
Na jug se sele
Sa jasika u grudima tvojim
Lišće ne opada
Na nebu tvojih reči
Sunce ne zalazi

11

Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna

12
Prisutna si
U žiži moje samoće
Sa dve ruke
Kako bih svet zagrlio
Prisutna si
U prozoru moje suze
U dva oka
Kako bih svet udomio
Prisutna si
U svakoj mojoj pesmi
U jednom snu
Kako bih svet obogatio

13

Sijalicu dobru pališ
U tuzi mojoj smeđoj
Livadu mi prostireš
Na grudima svojim
Golubove okupljaš
U radosti mojoj
Bele
Cigaretu mojih briga
U srcu svome gasiš
U grozdu tamjanike
Na moje usne čekaš

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

Uh.. Kora...

***


1.


Dižemo ruke
Ulica se u nebo penje
Obaramo poglede
Krovovi u zemlju silaze

Iz svakog bola
Koji ne spominjemo
Po jedan kesten izraste

Iz svake nade
Koju gajimo
Po jedna zvezda nikne
I odmiče nedostižna pred nama

Čuješ li metak
Koji nam oko glave obleće
Čuješ li metak
Koji nam poljubac vreba

21.

Ruke tvoje plamsaju
Na ognjištu usrek moga lica

Ruke tvoje otvaraju mi dan
Ruke tvoje cvetaju

U dalekoj pustinji u meni
Gde još niko nije zakoračio

Ruke tvoje sanjaju u mojima
San svih ozvezdanih ruku na svetu


29.

Ovo su ti usne
Koje vraćam
Tvome vratu

Ovo mi je mesečina
Koju skidam
sa ramena tvojih

Izgubili smo se
U nepreglednim šumama
Našega sastanka

U dlanovima mojim
Zalaze i sviću
Jabučice tvoje

U grlu tvome
Pale se i gase
Zvezde moje plahe

Pronašli smo se
Na zlatnoj visoravni
Daleko u nama

_________________

...volimo istu poeziju...

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

E...treba mi pomoć...

Treba mi neka pjesma,ljubavna...al ono pravo posebna...i neobična...

Joj,ne znam kako objasniti...jednostavno da mu kažem koliko mi je stalo...

Pa eto...

Fala...

_________________
Plave krvi seljačke...

...pokusaj, djole je uvek aktuelan, a ima i muzika...



D-moll

Odlutas ponekad i sanjam sam
priznajem ne ide, ali pokusavam
i uvek dodje D-moll
spusti se ko lopov po zicama
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i tesko prodje sve to

Jedan D-moll me dobije
kako odes ti u sobi je
glupi D-moll uvek sazna kad je to
uhvati me cvrsto i ne popusta
lud je za tisinom, to ne propusta
vodi me u svoj plavicasti dom

Jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga
za D-moll

Ponekad te nema i sasvim sam
izmisljam nacin da malo smuvam dan
ali je lukav D-moll
pusti da se svetla svud priguse
saceka poslednje zvezde namiguse
vuce mi rukav, idemo

Plasi me on, gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi D-moll, za kim tugujem svu noc
uzme me u svoju tamnu kociju
nebo primi boju tvojih ociju
znam taj put, to je precica za bol
jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga za D-moll

Ostala je knjiga
sa par neprocitanih strana
i neke stvarcice od Herendi porcelana
jedan pulover u kom si bila
i ostala je ploca Best of Ry Cooder
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao zeljan
dok me bude, moja mila


...a ako ti je nesto romanticno na umu...


PROLECNA PESMA


Osecam veceras dok posmatram laste
i pupoljke rane
kao srce moje polagano raste
k'o vidik u lepe, nasmejane dane;

kako s mladim biljem postaje sve vece
i lako k'o krilo,
i kako mu celo jedno nebo srece
i pakao bola ne bi dosta bilo;

kako cezne za svim sto bi zivot mog'o
lepog da mu dade,
i da mu nicega ne bi bilo mnogo;
tako su velike ceznje mu i nade.
Osecam, da dosad sve je bilo sala
moga srca vrela;
da jos nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela.

Da ima u meni cela nezna plima
reci nereceni',
da bih srce mogla poklanajti svima
i da opet mnogo ostane ga meni.

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin