banjalukaforum.com

Ove godine to bi
Bi do dana Nove godine ove godine
Do prvog januara ove godine
O recenice kao zarezana pisaljka iverje
Iverje moje vecne misli
Pocetku i ponovni pocetku poeme
Vecni pocetku tebe koja si vreme
Jer ja pocinjem da brojim od pocetka vreme
Ove godine na prvi dan u godini vec bese misli
Jalovih na crnici zemlji plodnoj
Ljubavi moja
O lepo moje zimsko sunce
Izduzene senke kao nered spavaca
U svim pravcima na livadi od Bozica
Na livadi uvek zelenoj
O lepoto umiruca o lepoto jos lepsa
Bas zato sto iscezavas
O lepoto moja lepa kao kraj godine
O ruzo zavrsetka godine
Rezite rezite stalno pisaljku moga umora
Jer nikad nije ucinila toliko lepima tako zelenima
Misli tako mlade
I ti kao neko veliko polje blitu mene koje dise
Pod divnim zimskim suncem izmedju opalog lisca
Ti na tebi sunce mlado zimsko sunce koje te miluje
Oh do samog kraja godine
Bicu ljubomoran na sunce i na tvoje misli
O gde si otislo usred opalog lisca
Lepo moje sunce divno zimsko sunce
Koje uzimas boju onog cega se dodirnes
Tako mlado zuto crno i zeleno
Moje sunce senke drveta i prostora

na kraju grada
u kraju dana
opet me bole tvoji topli pogledi
i nista ne znaci
nista ne vrijedi
ono sto govoris
jer samo je vazno ono
sto se u nasim rukama krije

i pamtis li nas od prije
od stoljeca u kojima smo
i bolje godine znali
od dana u kojima smo
tako puno jedno drugom dali
i ovo na kraju grada
u kraju dana
okupanog kisom i ogrnutog zimom
ja te ljubim svom njeznoscu svijeta
i s tobom maglim prozore
i sanjam zore
u kojima se budimo plavi i ljubavni
jer mi smo ipak neki ljubavnici davni
kojima se sudi ovom najtezom kaznom
koja nas boli jace
kad i tvoje kao i moje srce
umjesto da ljubi
u ponoc place

Nista mi nije oteto!
Osecam rastanka slast.
Ljubim vas i preko sviju
Vrsta izmedju nas.

Ne merim dar svoj nistavan.
Moj glas je prvi put tih.
Mladi Derzavine, sta vam
Treba moj nespretnih stih!

Za strasni uzlet vas krstim:
- Poleti, orlicu mlad!
Sunce si podneo drsko -
A neces moj pogled blag?

Nikad niko vam nije
Neznije poslao glas...
Ljubim vas i preko sviju
Godina izmedju nas.

Noć je u mojoj sobi
Mrak nam topi vrijeme
Modra sjeta pada mi na oči
Omamljen tobom pišem zadnji stih
Na ovoj ploči.

Nemir je moja sudbina
Ovo vrijeme usporava sate
Dodirujem ti zaspale oči
Čuvam tvoj san
Ti si zadnji stih na mojoj ploči

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noć
Tramvaj zvani čežnja
Noćni radio svira nešto lagano
Tiha gitara opet me nosi
Tebi u san....

Možda sanjaš nešto posebno
Neki film u kom smo zajedno
Sjetna, zastrašena djeca
Čuvari snova što još ne žele da se probude

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Dragocjeno trajanje




Voljena moja, nasim otkucajima tece ljubav
kao sto i njenim skladnim bicem tecemo mi
i svaka pomisao na odustajanje ili popustanje,
bila bi neprimjerena nasim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluzeno dio njene njezne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
nase obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjecaju.
Voljena moja, usli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjecanja,
ali na nasoj kozi mladost povremeno jos zamirise,
a u obrisima cekanja zlatni su dodiri sto dolaze
i s njima ce nasa strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepustamo pocetku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrizno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Nasa ljubav, voljena moja, nasa predivna ljubav.

Ceo nam je dan dug, i dosadan.
Do veceri, kad se, krisom, sastajemo.
Poljubac jedan, brz i negledan,
dosta nam je. Da se svetu nasmejemo.
Da odemo u noc, kao da smo krivi.
Lako, kao tica, koja kratko zivi.

Nas viti korak ne vezuje brak,
ni nevini zanos zagrljaja prvih.
Nego osmeh lak, kao cveta u mrak,
na usnicama sa dve tri kapi krvi.
Ruke nam ne drhte, od stara prstenja,
nego od zudi, straha i sazaljenja.

Ah, nije taj strah samo nas uzdah,
kad vidimo sumu, kako lako cveta.
Nego je to plah, isprekidan dah,
kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta.
U Slobodu, kud, nad nama, grane jezde.
U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde!

Uzese nam cast, ali svetli slast,
nebesna, kao ponos, na nasem licu!
Nasa je strast gurnula u propast:
lazi , zakone, novac, i porodicu.
Od ponizenja nam je klonula glava,
al nam se, u telu, prolece spasava!

Nas tuzan osmeh blagosilja greh;
zig onih koji ljube, na svetu celom.
Ceo nam je dan, dug i dosadan,
i prolazi u cutanju neveselom.
Tek uvece, slobodan ko u travi cvet,
ja te cekam. Na jednoj klupi. Razapet.

Da oci budu svetiljke u buri cela
da pogled nikad ne opustosi luka
da zenama ne utonem u tisinu lica,
ogrnucu ramena vetrom i lutacu
dok me ne raskomada daleka raskrsnica.

Pitao sam ruzu malu
Sta u tihoj noci sanja:
Da li danak, da li zoru,
Ili pjesmu milovanja.

A ruza se isto trze,
Kao da je vjetric krenu:
"Sanjam, sanjam, rajsko milje...
Slatki miris - kosu njenu".

Kad me umor savlada,
okrenem se tebi
i šutim.

Ležim tako,
dok tvoj obris
iz sazvijezdja ne dodje.
Tada, moje sjecanje,
preraste u misao
i otkrijem,
da si poput , morske pjene,
preplasena.

Cutim te,
a ti , smirena,
u meni snivas.


http://p199.ezboard.com/fdadicinkutak50316frm40

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Vidio sam te negdje po Europama
a nisam ni znao da postojiš
tvoj osmijeh je bio nalik
onim praskozorjima
koja su se spuštala niz lice
tvoj dah je bio vjetar u krošnjama
a nisam znao da to dišeš
dok ja mjerim pogledima sve daljine
u kojima su nestajali prijatelji
ispijali smo čaše za tebe
a nisam znao ni da postojiš
moje molitve su čudno završavale
početnim slovima tvog srca
a nitko mi nije govorio da živiš i dišeš
da hodaš drugim stranama ulica
dok te nisu oblaci donijeli
i spustili kraj mene
da te konačno vidim.

Brodovi i -
oni u luke se slise.
Vozovi - na stanicu teraju i oni.
A mene ka tebi nesto tim vise -
jer volim -
vuce i goni.
Puskinov vitez u podrum se skriva,
cicija u svome novcu da uziva.
Tako ti se vracam
ja, draga, predano
Moje je to srce,
s divljenjem ga gledam.
i gar
sa sebe spira, brije se i mije.
Tako i ja,
tebi vracajuci se,
zar
ne odlazim kuci,
zar nije?!
Konacnoj se vracamo meti.
Smrtne zemaljsko narucju veze
Tako
tek sto rastanemo se
ja i ti,
nepokolebljivo ti
tezim.

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

voda pada u tvoje oci boje meda
ja sam decak iz vode
imam trag pod levom miskom
na tvoje usne boje meda
spusticu kap svoje vode
pusticu glas iz grla


tvoje usne na meni
tvoje ruke na meni
i guram noz medju zube
i menjam oblika kao vidra
nosim sablju oko bedra
skupljam znoj sa cela
na tvoje usne boje mesa
spusticu kap svoje vode vode

milan mladenovic

_________________

Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jedno dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.

Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reći:
potrebno mi je primirje
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleči.

Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.

U noći dubokoj
kad srce strepi
sjeti se mene anđele lijepi.

Prolazi mladost zatim i život
tiho se gasi vatreni plam
teško je naći iskrenu ljubav
zato je bolje živjeti sam.

Teški su moji sati
kad suza oko kvasi
a srce mora da gubi
ono što žarko ljubi.

Sve moje ljubavi
suviše kratko traju
ili ja neznam da volim
ili to druge bolje znaju.





Euridice

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Udji u moje oci
pre nego sto ih sklopim
da te pod trepavicama cuvam.

Mirišu li to vaši parfemi
vaše godine koje ste prosipale jastucima
spretni prsti
i ranjivi vratovi
eto došlo je vrijeme da popijemo koju
da popričamo
i uozbiljimo se
jer ovo što smo ostavljali na zagrebačkim ulicama
sve je to nestalo u crnilu
u mokrim korama breza, kestena i platana
ruže su prestale mirisati
a da li ste znale
da će jednom netko i vas opisati
da ćete svojim sadašnjim i budućim muževima
mene pod usnama tajiti
mirišu li to sapuni
ostavljeni na rubu kade
vaše upravo oprane kose
jer zapravo
najviše sam vas volio gole i bose
rastrgane u strasti
jer vani ste ipak bile dame
nikad nisam znao
koje je najbolje godišnje doba za reći zbogom
i sve sam tužne stvari ostavljao vama
da ih same riješite
želeći da poslije mene manje griješite
jer teško mi je sada
kad osjetim mirise vaših parfema
pomiješane u zgusnutom zraku iznad Zagreba
u jeseni koja će zasigurno biti kišna.

istinski

kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati

ali nema smisla

mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas

znam da je nemoguce

i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te

grad spava
a snijeg pada

volim te

Zeljko Krznaric

(1944)

_________________
let's hAck the ForuM and taKe oveR the wooorld

Grizemo te ponoćne sate
i konačno tijelo uz tijelo
usne na usnama
a zima u Zagrebu
nalik je na neke zime
u kojima sam šaptao tvoje ime
zamišljao godinu tvoga rođenja
i vježbao početnicu tuge.
A onda ciklame na Dolcu
mirisi svježe kave
i takve se godišnjice obično
skromno slave u krugu prijatelja
grizemo te ponoćne sate
i dva dana razmaka
od tebe do mene
dva dana rastanka
kao ledena kora pretanka
da se hoda po njoj
dok te ljubim Zagreb ne spava
u izlogu ruža
ista kao na tvom stolu
oči su te prepune
vrijeme je da te uberem
i da usta osladim s tobom.

O koliko puta kad pred tobom
osetim: da želim
da ostavim za sobom
moje tužne misli
u očima ti bistrim, neveselim...

O koliko puta
kad nam nad posteljom sat ućuti,
i na tvom pobledelom licu
od milja
primetim dosadu lutalicu...

O koliko puta tad ustajem sam,
poguren i crn pa se zagledam
kroz mutan prozor u proplanke daleke.

I osetim da mi nije dosta ljubav nevesela.
Razočaran od tvog umornog tela,
radoznalo milujem bludne i meke
velike oči bilja.