Ostavila si samo rijecima da se borim za tvoju ljubav.
Da imam mogucnost da te pogledam, ne bih morao potrositi sto rijeci, da mi dozvolis da te dodirnem, ni sa hiljadu rijeci to ne mogu, kada bih te poljubio deset hiljada rijeci to ne bi postiglo.
Ali ja imam samo rijeci.
Rijeci koje ti ismejavas, izvrces, pravis se da ih ne razumes.
Dala si mi najvecu nemoc, a uzela najvecu moc. Moc da ti odlucujes.
Moc da tvoja rijec uvek bude zadnja!
Moc da odlucis kada smem da se javim i pojavim.
Tacno je, moc da ti odlucujes sam ti ja dao, ali vrati mi je. Daj deo toga i meni. Pristani da o necemu i moja rijec bude zadnja.
Pitaj i mene nekada kako cemo postupiti zajedno u nekoj situaciji.
Dao sam ti moc nadamnom, ali ti nisam zabranio da je podelis samnom.
Trazis od mene da te sputam u tvojim divljanjima.
Pa zar muskarac moze sputavati zenu koju voli? Zar joj moze reci ne? Zar sme odbiti njen predlog? Zar moze imati smelosti da uradi suprotno od onoga sto ona ocekuje?
Nekom kome je stalo do zene, zena je bog, ali bog koji ne misli samo na sebe. Bog koji se nece nikada stideti sebe i svojih postupaka, jer onda ne bi vise bio bog. Bog ljubavi i bog zadovoljstva. Jer u pravoj ljubavi i zadovoljstvu, kao sto nema srama, nema ni stida. Tu svako od ta dva bica nije vise samostalnost, vec jedinka spojena ljubavlju koja dise jednim dahom, osecaju jednim srcem i misle jednom glavom. A ko ce dati glavu, ko srce, a ko udahnuti dah nije ni bitno, jer sa davanje i uzimanje ispreplice iz sekunde u sekundu, a svaka sekunda je vjecnost i nezaboravnost za ta dva tijela, koja zive jednim zivotom u jednom klupku, koje se zove ljubav. Zivotom ljubavi zive i s ljubavlju se hrane i opiijaju.
Tu um i iskustvo ne sluzi nicemu. I toga si se najvise plasila.
Plasila si se svojih strasti. Plasila si se da ce te odvuci na stranputicu, gde bi se stidela sebe, gde bi rusila neke postavljene norme i barijere. Nisi shvatala da je ljubav izmedju ovakvog muskarca i zene u ukradenom trenutku.
U ukradenom trenutku od svih ostalih. U ukradenom trenutku od vrhovnog boga i prirode. Trenutku koji se pretvara u vecnost, jer u njemu se dve strasti spajaju kao pozitivna i negativna energija i u toj eksploziji osecanja, dok oba tela gore, dok se um mraci, dusa potanja u nistavilost poklanjanja, oba bica cuva Univerzum.
Savrsenstvo nad savrsenstvima. Jer u tom spajanju se dolazi do vrhunca, kako ispoljavanja energije, tako i do najvise tacke prirodnog zakona, po kome ljubav treba da bude cilj kako razumnih, tako i nerazumnih bica.
Bojala si se prirodnih instikata u sebi. A instikt covjeka vise cuva, nego sto ce ga odvesti stranputicom. Jer njime se tjelo bori protiv svih gresaka i opasnosti koje vrebaju u dzungli zivljenja. Nisi dozvolila svojim instiktima zenke da progovore do kraja. Gusila si ih u sebi. Sputavala na pola koraka.
Zar si mislila kako cu iskoristiti tvoju nemoc zene koja se podaje? Da cu nauditi tom krhkom tijelu koje je drhtalo na svaki moj i najmanji dodir. Zar si mislila da cu zloupotrebiti tvoje iskreno predavanje uzitcima.
Znas koliko gubilo zajedno i zato rezis kao popaljena zenka. Rezis na mene kao na najveceg krvnika. Kao na nekog ko ti je unistio mir, spokojstvo, ko te je odvukao sa puta jednolicnosti, ko ti je zatrovao misli, kao izvor pitke vode, da bi ti se od pomisli mucnina stvara u stomaku, a da se u istom izvoru ne mozes ogledati, jer se pojavljuje moj lik.
Mislis da ti kradem dusu, mucim tijelo. Da ti zelim jednom recju ocarati za navek
Mislis, jer neces da me cujes. Jer zatvaras rukama usi pred mojim rijecima, zatvaras oci pred mojom pojavom. Bezis u sebe, a opet nalazis mene! I onda me jos vise mrzis! Jer mislis kako to sve cinim ja, a ne priroda koja nas je i dovela u blizinu jedno drugom.
Ostavila si samo rijecima da se borim za tvoju ljubav!
Onda istrpi i one slatke, koje ne volis, jer te ostavljaju poluzadovoljenu. Istrpi i one gadne kojima moram probiti mreze kojim si oplela svoja osecanja, da u njih ne moze ni jedno sicusno bice, osim vetra prodreti. Istrpi i te gadne reci, jer njima cepam to odelo kojim si obavila svoje telo, svoj um i svoju dusu i cuvas.
Za koga cuvas.
Trazi li jos neko to?
Trazi li jos neko sve to sto nosis u sebi?
Ostavila si samo recima da se borim za tvoju ljubav, a rijeci mi ismejavas!
Ali onaj ko se bori, mora biti spreman na sve, osim na odustajanje.
_________________ Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!
|