banjalukaforum.com

Sastavila sam te kao pjesmu,
od simbola
i sad neznam šta značiš.

Jedino što spoznah,
jedino što ljubljah,
biješe moj napor da te stvorim.

Danas,
stojiš ispred mene tuđ i dalek
u meni savršen u sebi započet.

ANA AHMATOVA
NE GLEDAJ TAKO

Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Cak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruc zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne placi zbog lazi istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske

Da li si dovoljno jak
u tisini
da dozivis muziku reci..


Tisinom je veliki majstor dizao zidove hrama,
Tisinom smo gradili kule s kojih smo bacali snove.
Sad, kad su ostali samo krvavi stubovi srama,
Tisina je jedina ostala da nas iz mraka zove.


Tisina
proistekla iz borbe
osvezavajuca
kao slatki predah
na grudima slave sreca


Sjedi i izbroj rijeci velike knjige o sebi.
Uzvicnike silne ukloni, sto bucnim cine ti ime.
Kad rijeci ucinis nijemim, tada si prisao kraju,
Gdje pjesme druge nema, osim pjesme sustine.


da li si dovoljno jak
bez reci
da dozivis muziku tisine...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

--------------------------------------------------------------------------------
Zora rudi dan se bijeli
j..o Zvezdu Zagreb cijeli
al' ti Zvezdo nisi sama
j....o i Partizana!
APLAUZ MOLICU!


BBB ZA HDZ

Tomo, tono pa ima valjda jos koja pjesmica. Ovu vec svi pjevusimo, promjeni ti to malo.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

SJECANJA

Kisan mi dan na mene lici,
gromovi kao da u glavu tuku,
poslije kise doci ce Sunce,...
da li ce sreca smijeniti muku?

Proljecno jutro na tebe sjeca,
i cvrkut ptica na rijeci njezne,
iako srecem zgodnije, ljepse,..
umorna dusa za tobom cezne,...

Noci mi duge kao stoljeca,
dani jos duzi, tmurni i sivi
ti jos si razlog mog postojanja,
i Suncev sjaj zbog kog se zivi.

SJECAS LI SE MENE

Premda mi je jasno
da si sad s njom
da sad ljubis njene usne,
da s njom zagrljen setas gradom
da s njom sjedis na klupi u parku i
promatras zvijezde.
da nju sad vodis svojoj kuci
kad tvoji nisu tu...
Ipak ponekad sama sebe pitam
da li se ikad sjetis mene dok ljubis nju,
da li si sada sretniji s njom ili
si ipak bio sretniji samnom,
da li sam ti ikada bila imalo vazna
da li sam ikada ja u tvojim snovima,
da li ponekad lezis u krevetu
i ne mozes spavati
misleci o meni
ili si me stvarno sasvim zaboravio

Nicman, nadam se da nije problem ako zamolim da napises i tko je autor pjesme jer bas svaku ne mozemo da znamo, a puno bi pomoglo jer bi na taj nacin znala gdje da ih trazim tj. u kojoj knjizi.
Evo nesto i od mene...

ANTUN GUSTAV MATOS
UTJEHA KOSE

Gled'o sam te sinoc, u snu, tuznu, mrtvu,
u dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
na visokom odru, u agoniji svijeca,
gotov da ti predam zivot kao zrtvu...

Nisam plak'o, nisam, zapanjen sam stao,
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajuci da su tamne oci jasne
odakle mi nekad bolji zivot sjao.

Sve bas, sve je mrtvo, oci, dah i ruke,
sve sto ocajanjem htjedoh da ozivim
u slijepoj stravi i u strasti muke...

U dvorani kobnoj, mislima u sivim,
samo kosa tvoja jos je bila ziva
pa mi rece: "Miruj, u smrti se sniva!"

Draga bla bla. Pjesme uglavnom nemju potpis autora jer ih skidam sa foruma poput ovoga. A tamo u vecini slucajeva nema imena autora tako da ni sam ne znam cije su. Ako te zanima mozes mi se javiti pa cu ti dati neke od tih foruma. Cesto sam tamo i ima divnih stvari za procitati.
A sada evo jedna poptisana:


Tko ti je stazu naznacio
kojom ces ici nebom, zvijezdo?
Tko li je pticu naucio
kako da gradi svoje gnijezdo?
Tko je kazao biljci: cvati,
crvu da mora pokrov tkati
i da se onda u nj obuce?
Tko li mu za to niti suce?

Zar je kazao netko pceli,
koja livadom zuji, gleda,
da li cvijet zuti ili bijeli
u sebi kriju slatkog meda?
Da si ti, draga, moje bice,
da u tvom oku zivot svice,
da mi je ljubav tvoja sve,
to mi ne rece nitko, ne.

Kao sto zvijezda nebom kruzi
a livadom se pcela krece,
kao sto nagon svakom pruzi
da sazna pute svoje srece,
i ja na tvoje grudi divne
dodjoh da nadjem put sudbine,
jer samo s tobom znam zivjeti
i samo za te mogu mrijeti.

Autor: Joao Baptista Almeida Garrett - Portugal (1779-1854)

Pjesmu odabra Jose svojoj ljubljenoj Barbari.
Cestitam Jose a i ja je poklanjam mojoj ljubljenoj........

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Znam da se na puno foruma nalazi poezija sa nepotpisanim autorima i iskreno imam ih i ja puno ne znajuci tko ih je napisao. Posto radim neko svoje malo carstvo poezije ponekad zatreba i autor. Ali ok ako ni ti ne znas. Sada nesto od osobe koja ima divne stihove.

NAUCILA ME
Arsen Dedic

Naucila me
opet divlje guske lete
jedna zena, skoro dijete
pruzila je ruku..

Naucila me
ova lutka, skoro ništa
mene, brod bez pristaništa
vratila u luku..

Sad sam blize
a mislio sam kako znam
sve se briše,
polako vrata otvaram..

Sad sam blize
a mislio sam kako znam
liju kiše,
naš je slucaj klasican..

Naucila me
što njoj takvoj mogu reci
moja muzika i rijeci
glasovi iz tame..

Naucila me
duša cista, dašak s mora
mene, jednog profesora
naucila me...

Vazno da se nalaze lijepi stihovi i da ih poklanjamo drugima.

Ako odem verovacu da su reke tekle nizvodno
i da su dani bili nasmejani
za sve one vode sa neba koje sam grlila.
Ako odem verovacu da je istina san
iz kojeg sam se u nepoznatom prostoru probudila
i ponovo nestala, pobegla mislima u kojima sam prostor izgubila.

Ne govorim o vremenu, jer ne znam sta znaci sekunda koja prolazi,
niti rec prolaznost mogu da pretvorim u stihove;
nista se ne rimuje lepse u mojim mislima
no januar sa ljubicicama,
bozanstvo sa mrtvim dusama,
prostranstvo sa tackom u koju se cela vasiona sakrila

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Arsen Dedic
Ne daj se Ines

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Ko bijela pcela ,opita medom zujis u mojoj dusi
i zavijas u laganim spiralama dima.

Ja sam ocajnik ,rijec sam bez odjeka,
onaj sto sve je izgubio i sto je imao sve.

Poslednji vezu ,u tebi skripi moja poslednja ceznja.
Ti si poslednja ruza moga pustog polja.

O sutljivko moja!

Sklopi duboke oci.Tamo trza noc.
Ah,razodjeni tijelo drhtava kipa.

Imas duboke oci u kojima noc siri
svoje cvjetne ruke i ruzicne skute.

Grudi ti nalice na dva bijela puza.
Leptir sjene dodje da zaspi sred trbuha tvoga.

O sutljivko moja!

Evo samoce u kojoj nisi prisutna.
Kisi.Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo ,lisce se tuzi na stablo.

Pcelo bijela,odsutna,jos zujis u mojoj dusi .
Ozivljujes u vremenu ,sutljiva i krotka.

O sutljivko moja!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Nemoj Sanja da se menjas da se stidis lazi
Najlepsa si kakva jesi
Ne dozvoli da te iko kvari
Najgori su boziji cuvari
Ne ne ne ne

Necu Sanja da ti pricam one stare pesme
Zajedno smo goreli
U istoj peci se pekli
K'o dim razlili meki
Ne ne ne ne

Dunavom brodovi plove
Da li se bar jedan zove Sanja Sanja Sanja
Maslacak sam vetar me nosi
Ima me u tvojoj kosi Sanja Sanja Sanja

Nemoj sanja da se brines nisam onaj stari
Koji hoce sve da kvari
Ciju kicmu drze ideali
Koji mrzi osecaje plitke
I nikad ne gubi bitke

Obuci se k'o sto umes i isturi grudi
Neka tvoja gola noga krene
Nek polude ljudi
Nek se zudnja vojnika probudi
Ne ne ne ne

Sumrak.
Erupcija iznenadne svjetlosti.
Ubijanje tisine.

Zvijezde osvajaju nebo
Mnogo ih je, mnogo.
Mladi,
vec krvavi mjesec
Pao je, omamljen
I spava.

Pritisnuti smo nebom
Izglacani tamom.
Cak je i noc veca od nas.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Arsen Dedic
OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve što je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi njezno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se cudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj više nikada ništa grubo reci
Ja cu jednom, jednom još, preko svega preci

Nemoj vise nikada da odeš od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prišla blize
Znali smo zivot tuzan i gorak i hladno jutro što stize

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi cemo putem ponovo sresti sve što nas dijeli i spaja.


Arsen Dedic
NEPOZNATO IME

Ti si bio pravi zivot moj
i bez mene ne bi bio svoj,
ti si bio prvi pravi okus sna
ne mogu te zamijenit ja.

Ti si bila pravi zivot moj
svaka druga samo jedan broj,
ti si bila prvi pravi okus sna
i dizala me, dizala sa dna...

Ne desi se u zivotu,
dvaput sresti tu dobrotu
probudi me sad,
tu je netko nepoznat
nepoznato ime usred zime

nepoznato ime...

Kada mesec kroz oblake na visini mirno blista,

kada mir se polagano u ulice vlazne vraca,

onda moja jasna misao nije vise sasvim cista

i noc mi se tad necujna u oluju preobraca.

Ne pitaj me kakve tada mesecinom misli kruze

ni kakvu te tada vidim, ni zasto bas tebe hocu.

Oko moj lik tvoj gleda, miluje me miris ruze,

dok ti sasvim mirno spavas - tobom se ja bavim nocu!

Dragocena kao kamen sto se samo jednom nadje,

ponosita k'o planina kad zablista posle kise,

lepa kao pomirenje posle duge, gorke svadje,

mirisljavi beli cvetic kakav niko nema vise.

Ali ono sto te cini najvrednijom od svih tajni,

to su bljesak tvoga oka i tvoj jasni osmeh sjajni



A.M.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

ODLAZIM

Odlazim, jer ne mogu
prestati da te volim.
Da mogu, prestala bih zivjeti.
Ako prestanem zivjeti,
ko ce te onda voljeti.

Idem, jer ne mogu
prestati da te cekam.
Da mogu, nestala bih.
Ne smijem nestati,
jer ako me nema,
ko ce te onda cekati.

Ma da ne bi sad mozda odlazila.
Pa ko ce onda ovdje ostavljti divne stihove. Nema tebi odlazenja, ima da pises ovdje sve do penzije.

Ljudi prolaze
i nekud odlaze
s koferom u glavi
i mukom pod rukom

a meni je lijepo kraj tebe u tami
gdje jedino svjetlo koje dopire
je ono što se pali gasi na reklami

a onda neko stane
i užasnut nešto vice
a ostali idu dalje
njih se ne tice

a meni je lijepo kraj tebe u tami
gdje jedino svjetlo koje dopire
je ono što se pali gasi na reklami

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Jos malo da davim sa Arsenom, ali obecajem necu vise

Arsen Dedic
TVOJE NJEZNE GODINE

Tvoje njezne godine
Što mi mogu dati
Tvoje srce dugo znam
Nece da me shvati

Tvoje oci pune sna
Kako da me slijede
Moje pjesme tuzne su
Za te još ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek
Što sam davno dao
Tebi zivot nudi sve
Ja sam ljubav krao

Svoje njezne godine
Ti ceš dati drugom
Jer ja bih tvoje poljupce
Ispunio tugom

Ne budi, ne budi se mala
Ti ne znaš ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila
Jer nije još vrijeme za to

Tvoje ruke malena
Kako da me grle
Jer dok moje traze mir
Tvoje nekud hrle

Tvoje njezne godine
Njezne misli tvoje
Mogu da nas rastave
Prije nego da nas spoje


Arsen Dedic
SA OKUSOM MORA

Sa okusom mora, sa okusom soli
na usnama zarkim, u kosi
i kozi,
ti si došla iz mora
da se pruziš kraj mene,
došla si tu,
pracena suncem.

U okusu mora, u okusu soli,
ti nosiš gorcinu svih onih stvari
što sam volio davno i
izgubio negdje,
sve ono što traje
daleko od nas.

Ovo vrijeme i dani što prolaze lijeno,
ostavljaju okus soli na usni,
ti skaceš u more
pa me ostavljaš samog
na pijesku i suncu
da te ponovo gledam...

A kada se vratiš
ja te pustim da padneš
u narucaj pijeska i u moje ruke
a onda te ljubim
sa okusom mora,
sa okusom soli,
i okusom sna...