Brale001 je napisao:
Mislim da Milivojevic postavlja problem tako usko i u vakumu da je nemoguce polemisat a ne uzimat u obzir sve faktore u odgoju , vaspitanju i formiranja licnosti(...)
Danas djeca se na veliku zalost uce da je zivot samo natjecanje! Ali kakvo natjecanje?
Djeca se uce da treba da se natjecu sa drugima, ti drugi su njihovi parnjaci to su im protivnici a ne drugovi, te druge treba da pobjedjuju a ne da saradjuju i pomazu jedni drugim. Djeca se uce da misle samo o sebi i sebi a ne o drugima koji su “nesposobni” ,”lijeni” i sl.
Biti suosjecajan sto bi mi rekli “ Imati dusu”je neprakticna i vrlo nepozeljna crata u tvoga djieteta , sebicnost ,pohlepa je bolja,” puno bolje se prolazi”. Da, zalosno.
I da ne duljim to je za drugu temu.
Moje misljenje je da popustljivo ili permisivno vaspitanje kao uzrok ovome jednostavno ne stoji.
Slazem se sa tvojim zapazanjima koja se ticu sireg drustvenog konteksta, tj. okolnosti u kojima se desava vaspitanje djece i koja ga nemalo odredjuju. Taj "takmicarski duh" takodje smatram nezdravim.
Ali razumijem i Milivojevica. On je psiholog te kao takav pokusava biti praktican i dati konkretna uputstva. Kada treba da pomogne konkretnim roditeljima u konkretnom problemu, ne moze on nastupiti siroko filozofski- revolucionarno sa stavom "TREBA MIJENJATI DRUSTVO, SISTEM", nego pokusava biti konkretniji us mislu " DIJETE VAM JE RAZMAZENO, NEMA DISCIPLINE, NA TOME TREBA RADITI".
Takodje, slazem se da ljubavi ne moze biti previse te da tako ni previse ljubavi ne moze biti problem, problem moze biti samo manjak discipline. Zanimljiva mi je i teza da djeca koja su imala zahtjevne, nepopustljive roditelje neprestano trude da se dokazu te tako u najboljem slucaju postanu naucnici, umjetnici...ljudi korisni drustvu, dok od onih razmazenih drustvo nema koristi.
(Radije gledam
video, nego sto citam clanke.)
_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije
Ovo je POST.