STRATOKASTEL je napisao:
Te probleme sam ostavio iza sebe (a bilo je svega).
Najbolji su mi oni roditelji koji puštaju djecu da se "slobodno razvijaju" tj. niti im govore šta će da rade u pojedinoj situaciji, niti ih savjetuju, već ih puštaju da rade šta i kako hoće i nadaju se da će djeca sama shvatiti sve i doći do ispravnih shvatanja o i u životu.
Sjećam se scene u autobusu, prije par godina, žena sa nogom u gipsu sjedi sama na mjestu sa dva sjedišta. U bus ulazi mlađa žena sa klincem od 5-6 godina i klinac sjeda direkno pored žene sa gipsom i čim je sjeo, poče da šuta ženu po gipsu. Ženi neprijatno (i boli je) pa sve pogledava majku koja stoji pored njih, a ova ništa. Nakon par minuta žena joj reče:"Gospođo, možete li reći sinu da me ne udara?" a majka joj reče: Ne mogu, znate mi ga puštamo da se slobodno razvija, i kad shvati da je to pogrešno, sam će prestati;" A klinjo, radi li radi, i ne prestaje.
Svima u busu neprijatno, svijet poče da negoduje, a mlada majka ne izgleda baš sikirljiva. Dok ne ustade jedna mlada cura 18-19 godina priđe toj maladoj majci i zalijepi joj šamarčinu kakvu u životu nisam vidio. Majka u šoku, nevjerica u Busu, a ova cura joj u potpunom miru i tišini reče: "Znate gospođo, i mene su moji roditelji pustili da se slobodno razvijam."
Odlično. Svaka joj čast. A ovo za puštanje da sami shvate, veće nebuloze odavno nisam čuo. Odrastao čovjek često ne shvata dok mu potanko ne objasniš neke stvari, a da shvati dijete i da onda ispadne dobro još na kraju...