banjalukaforum.com

[video]http://www.youtube.com/watch?v=cZlb_1W3_LY[/video]

_________________

BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma

Filozofe HVALA za ovaj video.....

Hadziju i Philby - ja cemo da cuvaju manastir - ni Topola ni Trapisti nego neki MUSKI manastir pa nek se hvale...

Eh Dzontra bilo je magistara u 1. bVP i nisu bili pozadinci da znas ali dobro je poznavati svoje limite kao ti

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Zna se za koga je to rezervisano

Inace, da pohvalim ljude koji su se potrudili oko Monografije! Svaka cast stvarno, nakon par dana od kako sam uzeo mogu reci da ko god da je u mogucnosti treba sebi da nabavi!

_________________

Banjalucko naselje Rosulje ......tri paralelne ulice gotovo jedna do druge nose imena oficira koji imaju veze sa 1.bVP.
Potpukovnik Radoslav Lakic komadant 1.bVp 1.KK OD 1992 .do kraja 1993.godine. Odlikovan je Ordenom Karadjordjeve zvijezde treceg reda.
Kao komadant 3.srpske brigade zarobljen i streljan od strane hrvatske vojske na Mlinistima opstina Glamoc 1995.godine.
Milan Stevilovic pukovnik nacelnik bezbjednosti 1KK
Stevan Markovic potpukovnik nacelnik CJB BL
Stevilovic i Markovic su ubijeni u zasjedi muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija u mjestu Rujevica kod Kotor Varosa 05/07/1992.godine.
U ranim jutarnjim casovima 11/05/1992 Stevilovic i Markovic su odrzali govore na prostoru ribnjaka Prnjavor okupljenim vojnim policajcima i pripadnicima CJB BL koji su 12/05/1992.godine krenuli u napad na Derventu i u tom napadu su uspjeli osloboditi oko 200 civila i da ih prebaci na lijevu obalu rijeke Ukrine. U akciji je ,zajedno , sa 1.bVP , bila i jedinica Vukova sa Vucijaka kao i jedinica CJB BL.

Ovaj put i jedan moj dodatak kojeg nema u monografiji....
Sinove od pokojnog pukovnika Stevilovica sam poznavao , stariji je te godine bio maturant srednje skole........Krisom sam ga uveo u kasarnu Mali Novi Logor i to na onaj mali ulaz iz ulice Kralja Petra I Karadkordjevica da vidi izresetanu opel omegu u kojoj su ubijeni Stevilovic,Markovic i vojnik Novo Petrusic. Cetvrti iz auta Obrad Bubic je prezivio pakao u zarobljenistvu........

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Vlakanje drago mi je da ti se svidja

Da dodam nesto na ovo gore....ulice u gradu imaju ljudi koje sam vrlo dobro licno poznavao....Lakic...Stevilovic...Stevo Markovic...Bimbo Radulovic i Franc Subert.....covjek se bas cudno osjeca kad udje u ulicu koja nosi naziv po covjeku kojeg je poznavao i sa kojim je bio u dobrim prijateljskim odnosima
Jos da mi je vidjeti ulicu magistra Dzontre pozadinca...

Želim da se zahvalim "motozelji" budući da mi je omogućio da postanem ponosni vlasnik knjige"Monografija 1bvp 1KK VRS", nečega što bi svi trebali imati a tiče se naše bliže istorije.Još jednom HVALA i veliki pozdrav.

Odmah sinoć,kad sam se vratio kući,počeo sam čitati monografiju.
Malo je reći da sam ODUŠEVLJEN! Kvalitet same knjige,tekstovi,slike,pregledno sve...Našao sam i sebe na dvije slike,kad smo imali onu smotru na stadionu u kasarni Kozara u decembru 1995.godine ,ali slabo se vidim hehe.Kad smo defilovali po četama,nisam se dobro vidio od ovih krupnijih ,Laze,Banane,Drče...
Razgovarao sam sa mnogim pripadnicima bataljona juče,da vratim sjećanja,pa moguće da sam i pričao sa nekim forumašima,a da nisam bio svjestan toga
Prisjetili smo se nekih anengdota lijepih,pa smo se baš ismijali.
Evo jedne : Kad smo na kraju rata vratili se u Kozaru,nismo se razdužili dugo,čak i do avgusta 1996.godine.I sad,krenuli odsustva,vikendi,slobodni dani.Tako,jedna grupa otišla na odsustvo,a medju njima i Banana.I sad njemu dosadno kući,pa će on doći kod nas u kasarnu,u civilki, da nas obidje.Nije skontao da je Džo namazao prste ruku kremom za cipele,i sad kao obradovao se on Banani,sve ga grli,mazi rukama po licu heheh.Banana ne konta ništa,a išaran po licu,kao da je u akciju krenuo I sjedili mi tako malo,i ode Banana kući,crn u licu ko dimnjačar hehe.Usput,narod ga gledao kao da je lud,ali niko mu nije ništa rekao.Tek kad je otišao se šišati,skontao

Kad nece on moram ja ( on je zaduzen za slike )- ovo je dio cika KROLOVOG izlaganja
....Casno i posteno smo vojevali svoje bitke.Od pocetka do kraja.Mnogi su u toku ,a i poslije rata pokusali da OCRNE nasu jedinicu.Nisu u tome uspjeli.Nisu ni mogli.Rezultati koje je bataljon postigao u ratu ,a posebno broj poginulih i ranjenih ,govorili su vise od rijeci.Umjesto rijeci govorila su nasa djela.Kada razmisljam o nasem bataljonu kao fenomenu , moram priznati da smo imali malo srece.Srece u smislu da se u datom trenutku ,na datom mjestu nasla grupa ljudi ,koja je isto razmisljala ,imala zajednicki cilj i isla ka tom cilju.Od vojnika do komandanta jedinice.Svi su disali jednim plucima.Druga stvar je mladost( ja cu KROL dodati na ovo i LUDOST).Od vojnickog preko komandirskog do komandnog kadra.Svi su bili izuzetno mladi ljudi.Neoptereceni svakodnevnicom,cista srca i duse,bez ikakvih skrivenih poriva i namjera.Mladi i ludi.
Ne znam da li ce se ikad ponoviti jedinica kakav je bio 1.bVP. Svim srcem se nadam da za tim nikada vise nece biti potrebe.Ali znam da i sad , 20 godina od zavrsetka rata,svi mi ,pripadnici 1bVP 1KK smo spremni u svakom trenutku ponovo stati u odbranu svoga.Uprkos poslijeratnim nepravdama ,uprkos svemu.Iako smo sada ,svi stariji sredovecni ljudi , OSMIJESI I SRECA PRI ZAJEDNICKIM SUSRETIMA na dan jedinice 11.septembra GOVORI SVE.POVEZANI SMO NEKIM NEVIDLJIVIM NITIMA.Vezani i ponosni na svoju jedinicu.Dali smo svom narodu svoju mladost ,dijelove tijela,krv i zivote.I NIJE NAM ZAO.Cuvali i sacuvali svoju nejac. Bili i ostali ,bez imalo lazne skromnosti, jedni od najboljih koje je nasa vojska imala.Jedinica kojom se ponosimo i kojom se ponosi nas narod.I treba da se ponosi.Dokle smo zivi cuvacemo uspomenu na tu jedinicu i njene pripadnike.Kad nas vise ne bude ,tu ce ulogu preuzeti istorija i srpski narod.Zivi i zivjece ova jedinica.DOVIJEKA.ZASLUZILA JE TO.
Stariji vodnik D.B. 1cvp
na BL forumu poznat kao KROL

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Mimikrija i Vlakanje ......
Drago mi je sto vam se monografija dopada i da vrijedi svake marke.

Dio prihoda od monografije ce ici za lijecenje jednog pripadnika 1bvp.

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

A poslije ?
Dok traje rat i dok su krv,rane i smrt svakodnevica,borac ima samo jednu zelju iskazanu kroz misao "da sve ovo prodje i ziv ostanem"! A kada sve prodje ,misli se uskomesaju ,pitanja i nedoumice se mnoze,sta,kuda,sa cim i kako dalje? Tako je i sa nama bilo. Dok smo isli iz borbe u borbu, vecini nas je osmijeh i vedar duh krasio lica. Cak i u najtezim trenucima ,kada smo gubili najbolje medju nama, imali smo nadu i vjerovali u bolje sutra, sto je vidljivo iskrilo sa lica prekaljenih boraca.
Na zapadu Otadzbine , skoro tamo odakle smo krenuli , docekasmo kraj rata , docekasmo zeljene, slobodu i mir.
I umjesto dodatne doze srece ,lica nam posadose zamisljenija, pogledi iz suzenih ociju nekako neveseli ,rijeci sve rjedje. Svi se povukli u sebe ,biju neke nove zivotne bitke, traze odgovore na buduce akcije, a rjesenja na vidiku.
Izgubljena ognjista i kucni prag, cesti gubici najmilijih , ugasene fabrike i radna mjesta, nedostatak vizije i nebriga onih pod cijim vodstvom TAKO SRCANO STVARASMO Republiku, SATRA ono malo preostale snage i zelje za novim pocetkom.
O sudbinama i tuznom kraju nekih od nas pricacemo nekom drugom prilikom.
General-major Dragomir Keserovic

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Prvo vatreno krstenje
Jedinica kojoj sam pripadao obezbjedjivala je komadanta 5.K JNA (onaj korpus je u1992.godini postao 1.KK) u mjestu i pokretu.Bilo je to vrijeme samih pocetaka rata.Tek smo se poceli navikavati na ono sto ce kasnije postati svakodnevica.Negdje krajem septembra ,krenuli smo sa komadantom i novinarskom ekipom u pravcu zapadne Slavonije.Naprijed pratnja sa motorima ,vodja pokojni Zivkovic , iza mi sa pincgauerima.Cim smo presli most na rijeci Savi naredjeno je:"Metak u cijev,osmatraj!". Mogucnosti zasjeda su uvijek bile otvorene.Na samom prilazu Bijelim stijenama napadnuti smo iz obliznje sume.Bila je to hrvatska DTG. Od njihovog dejstva nije bilo posljedica.Zaustavili smo kolonu ,obezbjedili generala i novinare istovremeno otvarajuci vatru u pravcu DTG.Bilo je to moje prvo vatreno krstenje. Od prve mobilizacije pa preko ove druge bojao sam se ovog trenutka. Bilo me je strah kako cu se snaci.Da li cu biti od koristi ili kukavica? I kad je dosao taj trenutak ,ja o tome nisam razmisljao.Zaboravio sam.Sve se brzo odvijalo , i zacudo, bilo je tako neobicno , IGRA .......Cuo sam Makija gdje kaze : " Lezi dole ! Pucaju iz sume! Tamo gadjajte!" Danas se tog dogadjaja dobro sjecam. Da li me je bilo strah? Taj trenutak ne , ali poslije svega da , kada sam razmislio o svemu sta se desilo.
Vojnik pt odjeljenja P.B.

Moj dodatak na ovaj komentar ......ova prica se nalazi na 39 strani monografije a na sledecoj 40 strani postoji crno-bijela fotografija koja je snimljena bas u toku dejstva . Novinar koji je uslikao taj momenat iskakania iz pincgauera i dejstva prema DTG je majstor trenutka.......cak se i Maki dobro vidi!

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Pročitao knjigu...Naježio se,puno lijepih stvari,podsjećanja,ali i puno tuge,naročito onaj dio knjige,sa slikama svih poginulih saboraca.
Sad,nakon knjige,još sam PONOSNIJI što sam bio dio bataljona,čete,što sam bio saborac,drug,poznanik,mnogih momaka od nedelje,ali i onih koji nisu bili sa nama.
Zaboravih u nedelju na druženju pitati Uglju,za jednog naseg poginulog druga. U pitanju je 9,10 mjesec 95.godine,nešto mi nije jasno,pa ako moze druže motozeljo da tebe pitam na pp?!

Ima li ranjenih???
....18/08/1992.god. Sjedeci pored vatre na nekim panjevima,jeduci neke konzerve nama nepoznate marke i sadrzaja,posmatrali smo zalazak sunca.Svi zaokupljeni svojim mislima slabo smo primjetili CRVEN na nebu,tamo u pravcu zapada.Neko rece,cini mi se Suvajac,podesavajuci svoju PASP M76,davno vec rastimovanu,nepreciznu:"Porucnice ,vidi kako je nebo crveno!Kod mene kazu da ce drugi dan biti puno KRVI!!!" Nasmijao sam se na ovaj komentar,vjerovatno nesto opsovao,onako od srca, i vratio se svojim mislima.........
........u samom jeku borbe izmedju sljivara,zivica i kuca , niotkuda se pojavilo vozilo lada karavan , iz koje je izasao vozac i upitao: "DECKI ,IMA LI POVRIJEDJENIH?"
Zaokupljeni borbom ,jednostavno neobjasnjivo, niko na njega nije obratio paznju . Vozac je bio toliko priseban da je shvatio svoju gresku , okrenuo je auto i istim se udaljio putem kojim je i dosao. Tek tada mi je prisao,mislim,Jefto ili Mladjo i rekao :"Komandiru ,sta ovo bi?" Upitah ga :"A sta to bi?"
Da,ja jesam vidio to auto i oznaku crvenog krsta na njemu ,vidio sam i da nije naoruzan i da nam nije prijetnja u tom trenutku.Neko je u mojoj blizini htio da puca na vozilo ali sam to sprijecio.........
Komandir 2.cVP porucnik Z.Z.

Glede ovoga ....pocetak 93 zima......saborac nam je ranjen na rovu ......prostrelna rana kroz glavu(prezivio je).....stize nas sanitetski pincgauer na liniju .....ubacujemo ranjenog........hrvati pucaju na pincgauer i buse ga na 12 mjesta.....sretno se zavrsilo niko nije povredjen u ovom manevru.....ranjenik je prbacen u bolnicu i ostao je ziv.....a onaj sanitetlija vozac nije mogao vjerovati da je pinc pogodjen 12 puta a da niko u njemu nije povredjen......

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

" U korpusnu sam stigao 27/06/1992...."
......kad me za ruku uhvati Stojan: "Ne valja ti to ,stari". Oci mu lete kao da su na ulju ,gledamo se , lezimo u rovu ispred Koliba. Stojan,kaljava lica , skida od znoja mokru vojnicku kosulju i pokazuje mi lik debelog lenjog macka Garfilda, po kom je dobio nadimak,nastampanog na majici kako lezerno pije limunadu: "On pije limunadu.Jebe se njemu se njemu sto cemo mi izginuti.Ko je tu lud ,a ko pametan? To napisi". Zatim uzima radio-stanicu i pravi sprdnju sa ujkama iz Broda......

"Fiiijjjjjjuuuuuuuuu..."
Nikada nismo znali da li pada granata ili Zlaja Balija zajebava. Umeo je da oponasa zvuk granate zvizdukom, i to je radio u jebeno teskim situacijama.Zavuce se iza drveta i krene zvizdati.Psovali smo ga na sav glas.Koristim ovu priliku da mu se izvinim. NOSONJA , koliko sam te psovao jos sam te vise voleo.
vojnik korpusne S.M. Beograd

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

20 godina ga zajebavam da je na Kolibama gurao ustaski sanitet da upali i pobjegne....20 godina ne priznaje i onda prizna u knjizi

A ovo drugo..Zlaja Balija je na zalost poginuo...jedna brkata dobrica iz Budzaka...a SM je dobrovoljac...filmski radnik iz Beograda

Karikiras ovo za ladu karavan......stvarno su gurali istu da upali moze li ovo podrobnije da objasnis?
O je**m te zivote

Kad ces postaviti koju sliku obecao si....

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Okretao se i zaglavio pa gurali...al nece da prizna

Bice slike...sad ganjamo neke ovce da nas dvojica kupimo

Ovo sa ladom sad cujem prvi put.....i nece da prizna....kurva

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Sjecanje
Ni sad nisam siguran ko je prvi poveo pjesmu....sinoc sam je cuo poslijecdugo vremena....pjevao je kao i te zime 95.....zatvaram oci i cujem .......suza krenu sama......nije me sramota da priznam
OJ KRAJINO NOCAS SI DALEKO
Ne da se puca,nego gori i nebo i zemlja,dugi pa kratki rafali ,eksplozije bombi ,tromblona , granata.Neprijateljska artiljerija slaze granate i ispred i iza naseg polozaja,ali nas promasuje,za sada. Istresam vec cetvrti okvir puske,rafalno ,tanke grancice jelika padaju ispred mene kao da ih macetom sijecem. Vicem Dzoniju (Nikola>Nidzo>Dzoni) dacmi brze dodaje okvire.Prebacujem na jedinacnu paljbu, jer Dzoni ne mozd brzo da puni okvire.Naime ,oba palca na rukama su mu se rascijepila po duzini sto od hladnoce sto od nedostatka vitamina.Zavoji na Dzonijevim prstima polako propustaju krv koja mi ,ZACUDO, nije crvene boje.
OJ KRAJINO NOCAS SI DALEKO
Pjevam koliko me grlo nosi i pucam.Pratim poludesno od sebe na nekih 5m oblak od barutnih gasova,a Mirka nisandziju na 84-ki vidim kao kroz maglu.Rafali su mu kratki ali ubitacni.Vidim i Acu pomocnika kako spaja preostale redenike ,za ovu zvijer sto guta municiju.Tako lako.Pedja ,nas vodnik , nesto dovikuje. Ne cujem ga ali znam sta misli. "Stedi municiju" govorim sebi ,jer na ova dva metra snijega " niko ti je donijeti nemoze.....i nece.
OJ KRAJINO NOCAS SI DALEKO
Jos jace pjevam i pruzam ruku iza ledja po novi okvir ali ga ne mogu opipati jer ga Dzoni ne dodaje.Okrecem se i vidim Dzonija gdje nepomicno lezi na snijegu.Priskace Dok(nas sanitetlija i propali student medicine) i okrecemo Dzonija na ledja.Svi nosimo bijele kamuflazne uniforme napravljene od NATO padobrana kojima se spusta humanitarna pomoc muslimanima.Ponekad Srbi zajebu NATO pa ovi izbace pomoc na pogresno mjesto ili nekad padobran sam zaluta.Prvoklasni materijal koji ne propusta vlagu.
Gledamo Dzonija i nevidimo ranu. Lupam mu jedan,drugi samar,treci...."Udari jos jednom i najebati cu ti se mame" dolazeci sebi rece Dzoni.Galamim n njega da se pretvara ,a on cuteci pocinje da puni novi okvir.Zavoji na Dzonijevim prstima propustaju krv koja polako natapa snijeg. Opet gubi svijest.Zovem Doka koji je vec krenuo do nekog drugog koji je ranjen.Cujem kako ga zovu i pored silne pucnjave i granatiranja.
OJ KRAJINO NOCAS SI DALEKO
Okrecem se i pucam i pjevam.Jos jace pjevam i krajickom oka gledam kako Dok skida desnu Dzonijevu cizmu."Jebo mater svoju ,koji sretnik" pomislih! "Popusio" je metak kroz stopalo ,lijepa izlazna rana,vrlo mala gotovo neprimjetna. Cak mu je i cizma citava,gumeni djon,NATO kvalitet je to.....humanitarna pomoc.Dok mu previja stopalo i palceve na rukama.Dzoni dolazi sebi,a Dok ga podjebava rijecima:"Brate sa ovom ranicom ,od mene ni postedu neces dobiti .Ko te jebe." Dzoni nesto ljutito odbrusi Doku,meni nerazumljivo."Popij vode ili jos bolje jedi snijeg da malo namiris tecnost u organizmu.Bice to dobro ,ne srkiraj se". Rece Dok i pretrci sagnut kroz prtinu do onog ranjenog.
OJ KRAJINO NOCAS SI DALEKO

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Znam da će biti još sjećanja ali za ovo jebi se Željo!