e jest vam zinula guzica hahahaha,ostaše kerovi bez obroka.a i moj burazer je bio kerovođa na jugoslovensko albanskoj granici 88.kaže da bolje hrane nije jeo nego ona što je za kerove dopremljana,doduše čisto meso je bilo bez tih konzervi a možda ste vi sve pojeli pa nije bilo više
motozeljo je napisao:
JNA 1991 februar , krecemo iz tadasnjeg Titograda (danasnja Podgorica) na obuku u skijanju na Zabljak. U koloni puch , 110-tka , 150-tka i fiat kampanjola. U Titogradu fino vedro vrijeme gotovo proljece , ali kako smo se krenuli penjati sjeverno sve je hladnije i hladnije. Vojska ko vojska , gotovo svi smo pospali u nasoj 110-tki , rijetki puse duvan i tiho pricaju. Negdje pred manastirom Moraca nasa 110-tka poce "stucati" i malo pomalo skrenusmo sa ceste na neki improvizovani parking. Vozac i vodnik pokusavaju popraviti nase vozilo ali nas kamion je odlucio da nece dalje. Izasli mi da malo protegnemo noge ali vrlo brzo se vracamo pod ceradu , snijega ima bar pola metra u cjelcu,em hladno em duva ledeni vjetar koji kroz kosti prolazi. Dzaba zimska uniforma , duge gace, potkapa i vjetrovka. Neki od nas raspakuju vrece za spavanje te se ususkavaju sa njima.
Negdje oko 17h vraca nam se komandir cete (inace kapetan) sa puch-om iz Kolasina i kaze , da se nesikiramo jer nam je obezbjedio topli obrok u kasarni u Kolasinu. Nama onako promrzlim nije trebalo puno da se potrpamo u 150-tku i pravac Kolasin.
Ulazimo u kasarnu , a ono mala kasarna , mozda par izdvojenih objekata , kuhinja (vrlo mala ne vjerujem da moze stati vise od pedesetak ljudi) i mali milion kucica sa mladim psima. Ulazimo u kuhinju a opija nas miris gulasa , onako promrzli i gladni ( vojska ko vojska vazda pospana i gladna) , voda nam curi iz usta....Ma nije petnest ljudi proslo linijom kuhinje onaj prvi vec trci da uzme repete. Jos kad su kuvari rekli da jedemo koliko hocemo joj radosti jedemo gulas bez ljeba , samo da sto prije pojedemo i ponovo trazimo repete. Jbg necu da krijem i ja sam bar dva put isao po repete .....Drugi put na liniji kuhinje malo bacim pogled u prema ogromnim kazanima iz koje se pusi gulas i pitam se kome oni ovoliko kuvaju hrane kad nigdje vojske nema. Kontam mozda ima jos koja kasarna u Kolasinu? U tom razmisljanu vidim jednog od kuvara kako otpakuje veliku kartonsku kutiju sa konzervama i vadi jednu po jednu konzervu , otvara je i ubacuje sadrzaj konzerve u kotao na kuvanje.
Malo bolje pogledah kartonsku kutiju kad imam sta da vidim - na kutiji pise hrana za pse.
Iskreno kad se prosirilo po kuhinji sta smo jeli nikome nije bilo muka , cak sta vise svi su bili veseli i siti. Nakon obilnog rucka/vecere penjemo se na nasu 150-tku i krecemo put Zabljaka.
Na izlazu iz kasarne "pozdravila" nas je JNA tabla - "Centar za obuku pasa R.Dakic" .....
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
