PIB je napisao:
'92, pocetak rata: sranje malo u Kljucu, odmah zatim mnogo vece na Jajcu, prve pogibije, prve granate, skola raus, nas djecu salju na selo, onda velika tragedija: zasjeda i pogibija do 30-ak vojnih i civilnih policajaca i jos 20+ zarobljenih, citavo ljeto samo o tome prica grad, restrikcije od po 20 dana, Jajce I i II u blokadi, Bocac i dalje fercera.. (E da:-znali smo za restrikcije od po 40 dana u BL, mi smo poslije operacije 'Jajce' bili ipak privilegovaniji, struja je dolazila cini mi se skoro svakih 7 dana, samo naravno bilo je i lokalnih privilegija, u mom stambenom naselju u mojoj zgradi struja je uvijek stizala posljednja, druga naselja i okolne zgrade uvijek prije nas dobijale, neke cak i na svaka 3-4 dana, poenta:-zgrade i naselja koja su imali svoje ljude ili vise uposlenika u E-distribuciji, vjerujem da je tako i kod vas bilo).
Našao sam ovaj post u temi o BL u devedesetim... o kome se slučaju i zasjedi piše ovdje
U Monografiji 1.bVP 1.KK VRS "Birani da budu najbolji" je opisan ovaj događaj.
Neću detaljisati ali šira lokacija je Gola planina kod Mrkonjić grada u blizini sela Šebezi kod Bareva. Zadatak je bio da se presječe put ubačenoj diverzantskoj grupi (koja je primjećena) koja je "navodno" imala zadatak da napadne/zauzme/ošteti ili uništi HE Bočac. Krajnji lijevo su bili pripadnici vojne policije iz Drvara (tada još uvijek nije formiran korpus u Drvaru) i cijenim da su ti vojni policajci bili iz neke od brigada ili tadašnje 30.Divizije, sredinu su držali vojni policajci iz 5.bVP Banjalučkog korpusa JNA a desno civilna policija iz Mrkonjić grada. Prilikom formiranja odbrane bilo je predloženo od strane komandira naše jedinice da se svi izmješaju radi lakšeg prepoznavanja ako dođe do pucnjave ali civilna policija je to odbila.
Uglavnom pred zoru pripadnici 5.bVP su uočili i pustili blizu svojih položaja ubačene diverzante i započela je borba koja se brzo završila jer su se oni povukli, ali su vrlo brzo napali na desnom krilu civilnu policiju koja je recimo tako bila uhvaćena na iznenađenje. Predio koji je branjen je šumovit i brdovit a položaji između 5.bVP i civilne policije su bili udaljeni oko 2km. Moji saborci su vrlo brzo uspjeli doći do položaja gdje je bila civilna policija ali je nažalost sve već bilo gotovo. Zatekli su 18 izmasakriranih leševa, jednog teško ranjenog koji je prebačen u bolnicu (preživio je) i jednog koji je izbauljao iz šume dezorjentisan govoreći da je zarobljen ali da je uspio pobjeći. Taj koji je pobjegao je tvrdio da ima još živih i zarobljenih koji su odvedeni u nepoznatom pravcu.
Činjenica je sledeća da od ubijenih i izmasakriranih samo je jedan uzvratio vatru iz svog PM kraj kojeg su pronađena dva prazna okvira i treći puni koji nije bio ubačen u PM.
Nije poginuo niti je ranjen ijedan vojni policajac, nastradali su civilni policajci.
Pokojni Krol je bio učesnik ovog događaja, kojeg mi je svojevremeno detaljno ispričao. I pri njegovoj ispovjesti koja je tonski zabilježena za neka buduća pokoljenja, meni nije bilo dobro. Koliko zbog pogibije , još više zbog ponašanja popa u Krupi i civilnoj vlasti u BL i Mrkonjić gradu. A to je već neka druga priča.