Kako je do toga došlo i kada? Što se dogodilo kada je meteorit, svemirski lutalica, pogodio tlo zemlje nedaleko od mjesta Hrašćina u Hrvatskom zagorju? Da vam i taj dio priče ispričam, jer je vjerojatno zanimljiv gotovo kao i samo putovanje kroz svemir.
Svemirska priča završava 26. maja daleke nam 1751. godine kada se u popodnevnim satima iz smjera istoka pojavila vatrena kugla nad nebom iznad mjesta Hrašćina. Malo prije nego je udarila u tlo, raspala se u dva dijela. Udar je bio strahovit.
Ljudi su pohrlili na mjesta udara i pronašli dva komada meteorita.. Sačinjen je i zapisnik o tome uz koji je veći dio meteora proslijeđen u Bratislawu vodećim vladarima carevine kojoj je pripadala Hrašćina.
Meteorit je najvećim djelom sastavljen od legure željeza i nikla Spada u red oktaedrita , a prema kemijskoj specifikaciji spada u grupu HD meteorita u svijetu poznatom pod imenom Zagrebačko željezo.
Manji komad meteorita je doživio drugačiju sudbinu. Razdjeljen je i od njega su se iskovali čavli (ekseri).
Kako to uvijek biva iz svega se izvlači pouka i značaj. Tako se i iz pada ovoga meteorita izveo zaključak.
Pad ovoga meteorita je prvi pad stranoga tijela na zemlju koji je dokumentiran zapisnikom u koji su ušle i izjave svjedoka, očevidaca događaja. Obzirom na godinu naše povijesti u kojoj se to dogodilo, ta svjedočanstva su pridonijela formiranju stavova o vanzemaljskom porijeklu nađenih komada meteorita.
Znanstvena istraživanja meteorita koji je kod Hrašćine prizemljio promjenila su tadašnju astronomsku znanost.
Posebnan značaj daje, hrašćanskom meteoritu, činjenica da je bečki metalurg Aloys von Widmanstatten na njemu zapazio neobične lamele koje su po njemu dobile naziv Widmanstattenove figure.
Te neobične šare zapažene su samo na pojedinim vrstama željeznih meteorita. Mogu poslužiti za razlikovanje meteorita od terestičkog željeza.
Susret sa spomenikom svoga „kolege“ svemirskoga lutalice me oduševio. Nije mi bila poznata činjenica da je tako blizu mjesta gdje stanujem pao jedan meteor.
Na svojim putovanjima i boravcima u prirodi, za noćnih vedrih večeri dugo sam znao promatrati zvjezdano nebo. Ponekada bi crnilo noći presjekla pruga svjetla nastala od meteora koji je ušao u zemljinu atmosferu i sagorio. Trag svjetla koji se iznenada pojavljivao i ubrzo nestajao davao je čarobni sadržaj zvjezdanom nebu. Davao mu je život, živost kretnje, naspram tihim žmiravim svjetlima zvijezda koje su sjale.
Volio sam to gledati, a sada upoznat sa ovim meteorom koji je kod Hrašćine završio svoj nebeski put, još ću pažljivije osmatrati zvjezdama obasuto nebo i svijetlom obasjene tragove svemirskih lutalica. Možda me misli ponovo povedu stazama kojima je taj meteorit prolazio.