... Nakon popodnevnog odmora ukljucio sam se u rijecnu maticu rijeke Drave, usmjerio kanu prema istoku i zaveslao. Nakon oko sat i pol vremena iz daljine cujem žamor veselih ljudi na šljuncanoj rijecnoj plaži. Prilazim bilže, a ono povik iz više grla da dodem na pice. Prema boji glasova i veselosti poziva odmah sam "procitao" da tu nema soka, a to znaci da je tu moje prisustvo i te kako poželjno. I pristadoh na plaži.
A tamo skupina seoskih momaka iz obližnjih sela nizvodno mjesta Virje, došli traktorima i prikolicom, ponijeli ica i pica, zapalili instrumentarij za vikend pripremu hrane, otpustili kocnice i uživaju.
Kada su culi da idem za Beograd gotovo svi su se nekoliko puta prekrstili pa navalili na mene raznim pitanjima. Pobrinuli su se dobrano da mi rijeci ne zapinju u suhom grlu, a kada je zecetina bila gotova navalili smo na nju, prethodno pojevši ribu koju su toga prijepodneva ulovili u rijeci.
Nakon jela još smo se više raspricali i raspili, a nakon nekog vremena morao sam se od njih oprostiti i krenuti na put. Htjeli su mi natrpati svega i svašta za put, ali sam ponio jedan PAN, da si osvježim dan.A momci i njihove dame ostadoše na plaži dugo mi mahajuci za srecan put.Na kraju prije nego zamakoh za krivinu rijeke još jednom su mi povikom zaželjeli sve najbolje na putu...
