Najslade mi je jesti u prirodi uz cvrkut ptica, šum vjetra u krošnjama drveca, na cistom zraku pored rijeke. Nemogu si to cesto priuštiti zbog tempa života i životnih obaveza, ali kada god mogu odem na rijeku Odru u prirodu gdje na miru malo pregrizem ponešenu slaninicu, luk i kruh, a sve to prelijem pivcem.
Danas sam na dorucak na rijeku Odru poveo i jednoga svoga prijatelja. Jucer smo se dogovorili o detaljima i jutros napustili Zagreb. Do rijeke Odre trebalo nam je oko pola sata lagane vožnje autom.
Nakon kratkog zadržavanja oko ukrcaja stvari u kanu krenusmo rijekom.
Šuma, pored koje rijeka prolazi tek je pocela listati, zrakom se širi miris rascvjetale prirode, a rijeka polagano tece nedirnuta...