NAPOMENA: Ova pričica će se postavljati u narednim danima. Vrlo je duga i shvatiti ćete zašto. Uživajte u njoj i molim da se suszdžite komentara dok ne bude gotova. Onda slobodno navalite s kritikama. HVALA
Kao "stari" rijekoplovac oduvjek sam želio svojim kanuom plovoti kroz Ðerdapske klisure. Tih oko 120 kilometara rijecnoga puta kroz klisure, kažu znalci , najljepši je dio Dunava od izvora do ušca. Vjerovao sam im mada nisam, do ove godine, nikada tamo bio.
Za ovu godinu sam si odredio rutu plovidbe od Beograda do Brze Palanke. Tih oko 285 kilometara dunavskoga puta planirao sam proci za 8 dana pridruživši se poznatoj dunavskoj regati TID 2011, koja se po 56. put organizira od izvora do ušca Dunava.
Prošle godine sam ucestvujuci na toj regati plovio od Mohaca do Beograda i ova ovogodišnja ruta je logican slijed nastavka plovidbe Dunavom.
Mjesto gdje sam "ušao" u regatu je Beograd, nedaleko od Nebojišine kule na desnoj obali rijeke Save, ili Dunava, ovisi kako se gleda jer se nalazi na samome ušcu rijeke Save u Dunav.
Do toga mjesta došao sam svojime automobilom na kojemu sam prevazao kanu i opremu, a usput i brata koji je trebao vozilo vrati po mome odlasku. Ujedno mu zahvaljujem na velikom trudu koji je uložio da mi omoguci bezbrižnu plovidbu Dunavom.
Milovane, hvala ti velika. Zaista si me zadužio i omogucio mi bezbrižnu plovidbu, plovidbu snova kroz Ðerdap.
Dolaskom na odredište vidio sam citavo naselje šatora koje su postavili pristigli regataši. Na slobodnom mjestu postavih i ja svoj i ukrcah stvari u njega.
Taman sam se malo rasteretio obaveza oko "skucavanja" i postavljanja šatora, a ono naide moj stari znanac koji me prošle godine ovdje i docekao. Popricasmo malo i slikasmo se za uspomenu. On živi u BG-u, i sa sinovima rekreativno se vozi biciklom uz rijeke Savu i Dunav.
Šatorsko naselje regataša, budnim okom su pazile oci policije, pazeci da sve protekne u najboljem redu.
Ove godine je na ovoj dionici puta bilo preko sto ucesnika iz petnaestak zemalja svijeta. Pogled na šarenilo šatorskoga naselja me zadivio.
Nakon podizanja šatora dobih i goste iz Beograda, ljude koji su htjeli osjetiti atmosferu regate. Sjedosmo malo i popricasmo, a pridružiše nam se i prijateji iz Bugarske.
Vrijeme u trenu proleti u dobrome društvu. Susreh i prošlogodišnjega prijatelja Vala iz Bugarske i Radu sa suprugom iz Beograda. Pricama nikada kraja.
Svjetla Kalemegdana obasjavala su nas cineci ugodanu atmosferu u polumraku.
Sa mrakom i mi utihosmo i povukosmo se u šatore na odmor. Iduci dan cekaju nas napori veslanja.
U noci zapoce i oluja nad Ušcem. Vjetar je podivljao, gromovi praštali šator gotovo poskakivao. Prošle godine sam imao jedan koji je imao izvrsno dno. nije propuštalo vlagu, ali je krov šatora puštao kišu tako da sam u vodi spavao.
Za ovu godinu sam si nabavio kvalitetniji šator koji je ova oluja nad Beogradom i te kako testirala. Moram ga pohvaliti, niti kap vode nije propustio, niti sa krova a niti odozdo. Ni olujni vjetar mu nije naudio. Ulio mi je sigurnost na samom startu regate.