U današnjoj eri nestašice energije, dovijamo se na razne nacine kako bi došli do što više i jeftinije energije koju bi upotrijebili za vlastite svrhe. Sve više okrecemo se prirodnim izvorima energije za koje smo utvrdili da nam ipak ostaju trajno prisutni u našoj blizini, iskorištavati ih možemo cijelo vrijeme, a njihovo iskorištavanje je besplatno. Jedino sredstva uz koja ih možemo iskorištavati toliko su skupa da je cijena takve energije znatno skuplja nego ukupno placamo energiju koju sada koristimo.
Eh ...dok se jednome ne smrkne, drugome ne osvane, ali tako to ide u životu.
Ploveci rijekom Murom kroz Sloveniju na lijevoj obali rijeke nedaleko mjesta Ižakovci naišao sam na podrucje energetskih tacaka koje su me zainteresirale. Uz nekakve pobodene stupove neobicnog izgleda tu su bili i natpisi da se nalazim na podrucju obnovljivog energetskog potencijala, prirodne energije. O cemu se zapravo radi ne bih znao.
Pretpostavljam nešto kao zemljin magnetizam ili tako nešta. Prema osobi koja je hrkala ležeci na klupi u sredini tih energetskih tacaka pretpostavljam ili da na nju djeluje ta energije ili ispijeno pice u obližnjem ugostiteljskom objektu. U svakom slucaju uz takvo hrkanje ocito na nju djeluju nekakve sile koje uvjetuju da se energija obilato regenerira.
Kako je ta klupa u središtu bila zauzeta, sjeo sam nedaleko nje na drugu, malo se smirio i na mene je pocelo djelovati. Tiho šumljenje vjetra kroz grane vrba, šum rijecnog toka Mure na koju je pucao pogled, toplo ugodno vrijeme, par netom ispijenih piva i eto i ja sam zadrijemao. Da li sam hrkao to ne znam, ali me kratkotrajni drijemež okrijepio, kao da sam obnovio energiju.
Put sam nakon toga lakše nastavio, prethodno popivši još jedno pivce racunajuci da dodatna energija zahtijeva i dodatnu rezervu tekucine da bi organizmu ipak lakše bilo...