Tempo života nam je užasan. Uvijek smo u nekakvoj žurbi, strci, jurnjavi. Uvijek negdje kasnimo, ponestaje nam vremena, u grcu riješavamo potrebne poslove. I tako iz dana u dan. Nikako da stignemo to vrijeme koje nam izmice, prolazi i nikako da zastane. A tako bi željeli da sve stignemo, da postanemo gospodari svojega vremena, da imamo vremena napretek za sebe, svoju porodicu, prijatelje . . .
Mir i neograniceno vrijeme je ono što nam je prijeko potrebno. Mir negdje u prirodi daleko od gradske vreve i buke, od zraka kojega jedva da udišemo gušeci se u smogu. Još da nam je taj mir pored nekakve rijeke i tko sretniji od nas. Ali toga nemamo i pitanje da li cemo imati. Da li uopce netko to ima?
Ima.
Citajte dalje.
Dozvolio sam sebi da uživam dva dana kao ucesnik Regate "9. spust murskih ladja" na rijeci Muri. Predivna regata. Na više mjesta smo stajali da se okrijepimo, malo predahnemo, poslušamo poneko predavanje o Muri i prostoru kroz koji tece, o nacinima života ljudi uz rijeku Muru.
Jedna od medustanica bila je i na imanju obitelji Kos uzvodno od Podturena. Rekoh imanju, a prije ce to biti rajska oaza mira koja se još izgraduje mada je i sada ovakva kakva jeste predivna.
Obitelj Kos izgradiše i urediše ovo prekrasno imanje na desnoj obali rijeke Mure na cistini izmedu drveca obale i obližnjega šumarka. Izgradiše malu prelijepu kucicu . . .
. . . sa njom spojiše s jedne strane nadstrešicu gdje mogu spremati alat i strojeve, ali mogu i postaviti stol i klupe za goste kada im dodu, a vrijeme se pokvari . . .
. . . a s druge strane spremište za alat . . .
. . . prelijepo urediše dvorište i okolinu .
