... a kafic danas ne radi. NE RADI. Zašto baš danas kada sam jako žedan i nije mi baš do vode koju imam u kanuu.. idem dalje..
... nevrijema se približilo. Neki regataši koji su me pristigli pristaju uz obalu da sacekaju prolazak nevremena. Produžujem dalje pa ako se pogorša pristati cu ispod nekoga grma, a ako ne još malo mogu ici. Znam da na obalu ne smijem jer sa obadvije strane rijeke postoje brojna minska polja. Bolje vraga ne tražiti, doci ce sam ako mu je to volja..
... i moj poznanik iz regate ide dalje...
... oluja je došla, napravila veliku buku grmljavinom, vjetrom i obiljem kiše, divljala nešto više od sat vremena, a onda polako otišla dalje. Kako sam i planirao, kada se razmahala uvukao sam se u žbunje, opremom zaštitio od kiše, pomalo izbacivao napadalu vodu iz kanua, sladio se domacom orahovom rakijicom, mlakom i cekao. Taman kada mi je najbolje bilo oluja je prošla, pa krenuh i ja dalje...
... polako sam plovio sacekujuci moje poznanike iz Budimpešte koji su u kanuu sudjelovali u regati. Kada su me sustigli okrijepio sam ih orahovacom, koju su najprije odbijali piti, a kada su poceli jedva su se zaustavili... jadnici neznaju šta valja...
.... put smo nastavili zajedno..
... prošli smo i ušce Odre u Kupu...
... a onda Sisak. Pristao sam kod svojega Olimpa, ukrcao stvari u njega, a onda se malo pridružio regatašima. Nakon što smo malo popili svakakvih pica rekao sam im da se necu opraštati od njih, vec da cemo se vec sresti negdje na rijekama, a do tada, da nas rijeke spajaju i nema potreba za opraštanjem. U to ime smo još malo popili. Pozdravio sam jedino organizatore ove regate, gospodu iz Orašja a potom oni ostaše, a ja završih ovo putovanje.
Kupa mi je u ove zadnje dvije godine priredila veoma lijepih doživljaja. Priroda oko rijeke je prelijepa, a sama rijeka nije previše zahtjevna za plovidbu. Gornji tok od Broda na Kupi do Ozlja ima 74 slapa za koje treba biti u dobroj fizickoj kondiciji da se savladaju jer klasicnim kanuom se niz njih ne može, a da se kanu ne ošteti. Donji dio rijeke od Ozlja do Siska je puno mirniji i idilicniji. Tokom puta vrlo malo mjesta ima gdje je izražen tok rijeke koji bi olakšao veslanje, tako da se skroz mora veslati što i te kako fizicki umori veslaca. Unatoc svemu moram reci da mi je bilo nezaboravno i prelijepo. Podite i uvjerite se.......
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
