Za razgledanje klanca treba ostaviti puno vremena jer ga treba polako, s noge na nogu obilaziti, naculiti uši i uživati u "muzici" koju stvara veseli žubor potoka i odjeku te muzike koji se odbija od stijena klanca.
I nos treba dobro "otvoriti" da uhvati sve mirise , cisti zrak i vlagu koja tu vlada. Kada ih uhvati uvijek cete se sjecati toga ambijenta kada slicne mirise negdje drugdje "uhvatite".
Hodajuci polako kroz taj mir, uhvatiti cete sebe kako se naprežete da u polumraku klanca vidite nešto što nikada niste vidjeli. Nešto što ni sami neznate da tražite, ali ga uporno tražite, baš tamo gdje je najtamnije.
I kada se na kraju klanca kroz otvor medu stjenama pocne probijati stvarna dnevna svjetlost, žmirkati cete ocima, jer ce vam svijetlost smetati i narušavati ugodaj koji vam je klanac i polumrak u njemu pružio.
Kada god me put nanese u blizinu, uhvatim malo vremena od svakidašnjice, udem u klanac ostavivši ispred njega sve brige i probleme i onako rasterecen, uživam u miru, mirisima, polumraku klanca i veseloj "pjesmi" potocica koju neumorno pjeva i danju i nocu.
Dodite i vi ovdje i uživajte, a na izlazu u restoranu obavezno popijte pivcu, hladnu, rekli bi domaci, mrzlu, koja ce vas osvježiti... Probajte nekako pivca ovdje posebno paše...