banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 29 Mar 2024, 00:43

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 3 Posta ] 
Autoru Poruka
 Tema posta: Enterprise sad
PostPoslato: 13 Maj 2014, 23:51 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
Kada bi dovoljno velika i dobro organizovana grupa ljudi poželela da danas napravi perjanicu Zvezdane flote iz 23. veka, kolika bi bila cena i koje bi bile prepreke?

Do početka ove godine, u okviru američkog programa We the People, Bela kuća zvanično se obavezala da će da prokomentariše temu svake peticije građana koja za manje od 30 dana skupi više od 25.000 potpisa. Ovaj limit sada iznosi 100.000 potpisa. Razlog za promenu bila je peticija 34.435 građana koji su pitali: „Zašto ne gradimo Zvezdu smrti?” Obavezni odgovor portparola Bele kuće koji je usledio bio je ispunjen humorom i zabavnim argumentima. Među njima su bili i oni da bi izgradnja svemirske stanice prečnika 160 km koštala više od 850 bilijardi dolara što bi previše opteretilo budžet, kao i da vlada ne podržava uništavanje čitavih planeta.

Dok je potpuno moguće da je neko izmislio navedenu cenu, a i verovatno se svi slažemo da nije lepo uništavati druge planete, šta mislite o istraživanju svemira? Kakve su nam šanse da danas počnemo da pravimo jedan od najslavnijih istraživačkih svemirskih brodova iz domena naučne fantastike? Šta sprečava današnje inženjere da naprave Enterprise?

Spoiler:
Slika


Pre nego što se dublje upustimo u priču o brodskim podsistemima da pojasnimo naš pristup ovom problemu. Cene koje nameravamo da navodimo svakako su procena, jer, kao što verovatno znate, ni na planeti, ni u orbiti ne postoje postrojenja za pravljenje ovakve letelice. Zato ćemo da se oslanjamo na aktuelne tehnologije koje su po funkciji i nameni dovoljno približne onome na Enterpriseu ili se bar kreću u tom smeru. Uzimaćemo javno objavljene cene materijala i proizvodnje takvih uređaja ili, u krajnjem slučaju, uređaja slične veličine, materijala i kompleksnosti. Još jedna stvar koju treba da definišemo na početku je koji Enterprise pravimo? Tokom decenija serija, filmova i igara imali smo priliku da vidimo više od deset brodova s ovim imenom. Kako je budžet bitna stvar i originalni model klase Constitution ima kultni status, odlučili smo se za njega, odnosno zajedničke vrednosti modela NCC - 1701 i NCC - 1701 - A. Prilikom procene pozivaćemo se na podatke iz zvaničnih knjiga o tehnologiji Star Treka.

Oprema

Šta sve treba da se nalazi na Enterpriseu? Brojni komadi tehnike postali su sinonim za Star Trek, ali i inspiracija naučnicima pri traženju novih tehnologija. Fejzeri, replikatori, teleporteri, turboliftovi – sve ovo mora da bude na spisku. Pre nešto više od godinu dana (SK 2/2012) pisali smo o tome da je u toku takmičenje za realni medicinski trikorder koji ne mora da izgleda kao uređaj iz serije, ali mora da bude prenosan i u stanju da obavi seriju neinvazivnih ispitivanja osobe. Kako ovakav uređaj još nije napravljen i nema cenu, treba uzeti u obzir da medicinsko odeljenje na brodu treba da sadrži sve što i vrhunski opremljena operaciona sala, kao i sve instrumente i aparate koji se koriste tokom dijagnostike. Cena svih ovih medicinskih aparata bila bi oko 1,5 miliona dolara.

Turboliftovi u Enterpriseu najprepoznatljiviji su po zvuku otvaranja vrata i činjenici da vožnja njima traje koliko i razgovor likova. Ipak, sistem koji koristi brzo kretanje u svim pravcima ne može da koristi sajle već mora da je zasnovan na magnetnoj levitaciji. Cena izgradnja pruge za ultrabrze vozove koji koriste ovaj sistem je između 70 i 100 miliona dolara po kilometru pruge. Brod dugačak 300 metara sa 21 palubom morao bi da ima minimalno osam kilometara ove pruge što je po najnižoj ceni izgradnje 560 miliona dolara.

U prošlom broju (SK 5/2013) pisali smo o novom talasu 3D štampača i kako zbog pristupačne cene novih modela nalaze svoj put do mnogo većeg broja korisnika. Jedan od najpopularnijih štampača svoje ime je posudio od popularnog sistema sa Enterprisea – replikatora. Pravi replikator za sada ne postoji, već bi bilo neophodno da se na brodu nalazi nekoliko 3D štampača različitih veličina i tehnologija štampe. Modeli koji koriste plastiku i papir su prilično povoljni bez obzira na veličinu, ali oni koji koriste metal, kompozite kao i najnoviji biološki 3D štampači pomoću kojih mogu da se repliciraju tkiva i organi podigli bi cenu ovih sistema bar do 3 miliona dolara.

Oružje i odbrana

Ofanzivne sposobnosti broda Zvezdane flote iz 23. veka podrazumevaju fejzere i fotonska torpeda. Fejzeri su po Star Trek kanonu oružja koja emituju zrak fiktivnih čestica po imenu nadioni tako da je teško da će neko ikada napraviti. Ipak, američka mornarica je već razvila LaWS – laser snage preko 100 kW koji je u stanju da obori avion. Problem je težina ovog sistema od nekoliko desetina tona, a zvanični podaci o Enterpriseu navode da on ima osamnaest fejzerskih emitera snage 4,1 MW. Cena jednog LaWS-a je 15 miliona, a kada krenemo da ih dodajemo da bi se došlo do snage od 4,1 MW dolazimo do svote od 600 miliona dolara.

Drugi deo arsenala su fotonska torpeda, njih 100 komada, svaki snage od 16 izotona dilitijuma (dovoljno da sravni višemilionski grad) i s dometom od 2,86 miliona km. Naš ekvivalent bili bi interkontinentalni nuklearni projektili čija cena se procenjuje na 30 miliona dolara, ali domet im je samo 11.000 km tako da bi cena morala da bude višestruko veća (dodatno gorivo i sistemi za navođenje). Čak i po minimalnoj ceni od 30 miliona, pun komplement fotonskih torpeda ne bi mogao da se napravi za manje od 3 milijarde dolara.

Kapetan svemirskog broda ne mora da bude u kriznoj situaciji da bi izdao naređenje: „Diži štitove!” Brod koji se kreće velikom brzinom mora stalno da ima uključen deflektorski štit koji će da odbija mikrometeore. Štitovi na Enterpriseu navodno emituju polje gravitona oko celog broda i na taj način odbijaju svemirski otpad i čestična oružja. Sami gravitoni su hipotetska čestica u kvantnoj fizici, bozon bez mase mirovanja sa spinom 2. Ako se uzme da je traganje čovečanstva za Higsovim bozonom koštalo 13,2 milijarde dolara, zamislite koliko bi koštao emiter koji proizvodi gravitone u neograničenim količinama i manipuliše njima u prostoru. S druge strane, prof. Mičio Kaku kaže da trenutni planovi za štitove podrazumevaju slojevitu kombinaciju tehnologija. Spoljni omotač činila bi mreža ispresecanih laserskih zraka, zatim sloj ekstremno čvrstih ugljeničnih nanocevčica, kao i aktivni foto-hromatski premaz koji je u stanju da odbija laserske zrake. Uzećemo da je cena štitova za naš Enterprise bar 25 milijardi.

Osoblje

Sva oprema, oružje i defanzivne sposobnosti ne pomažu bez posade. Originalni Enterprise ima zvanično 500 članova posade. Nedavno su Roskosmos (ruska svemirska agencija) i Nasa prilagodili troškove obuke i slanja astronauta na međunarodnu svemirsku stanicu na nešto više od 70 miliona. Kako je pretpostavka da je obuka osoblja u Zvezdanoj floti dobra bar kao danas, uzećemo u obzir tu cenu. Tome treba dodati trošak održavanja posade u životu. Američka vojska procenjuje godišnji trošak održavanja svakog vojnika u Avganistanu na oko milion dolara. Čak i bez povećavanja troška za boravak na svemirskom brodu u odnosu na površinu naše matične planete, to znači da Enterpriseova originalna misija od pet godina za 500 ljudi košta flotu 2,5 milijarde dolara.

Isto to osoblje, pogotovo ako se isti boje transportera kao dr Mekoj ili poručnik Barkli, mora nekako da dođe na brod kao i da sa broda putuje do površine planeta koje se istražuju. Enterprise ima bar dva federacijska šatla klase F, opremljena vlastitim štitovima i sa regularnom posadom od sedam osoba. Tokom programa Space Shuttle Nasa je napravila šest ovakvih letelica (prva se zove upravo Enterprise). Poslednji od njih, Endeavour, koštao je 1,7 milijardi dolara. Dva takva znače još 3,4 milijarde na našem računu.

Procena

Sada smo sakupili većinu sistema i posadu, vreme je da sve to negde smestimo. Zvanični podaci su da je originalni Enterprise dugačak skoro 305 metara, širok 141 m i visok 71 m. Ima 21 palubu i težak je 917.000 metričkih tona. Šta bi moglo da bude takvih dimenzija u realnom svetu? Nosači aviona! Poslednji izgrađeni nosač klase Nimitz je otprilike iste visine, duži je par desetina metara, ali je skoro upola uži (78 m). Enterprise je preko devet puta teži od nosača aviona pomenutih dimenzija, čiji deplasman je oko 100.000 metričkih tona. Poslednji nosač klase Nimic koštao je 6,2 milijarde dolara, Enterprise ima sličnu zapreminu, ali je osetno teži – razlog su verovatno materijali.

Dok se ratna plovila prave od kvalitetnog čelika, svemirski brodovi budućnosti morali bi da se prave od nečeg još jačeg i kvalitetnijeg. Danas upravo NASA, za potrebe budućih letelica, najviše unapređuje metalurgiju. U pitanju su kompozitni materijali koji se dobijaju spajanjem keramičkog, metalnog i plastičnog praha kompjuterski navođenim procesom nalik na 3D štampanje. Uopšte, svemirski brod je kompleksniji od broda. Rekli smo da je izgradnja jednog spejs šatla bila je 1,7 milijardi dolara, a realni šatl ima nekoliko desetina puta manju zapreminu od broda kao što je Enterprise. Treba očekivati da je cena izgradnje samog trupa bar 20 milijardi dolara.

Orbita

Kada se sabere sve što smo do sada naveli dobija se svota od 55,06 milijardi dolara. Ako mislite da je to mnogo, spremite se jer polećemo. Za originalni Enterprise je specifično navedeno kako je napravljen. Delovi broda su proizvođeni u brodogradilištu u San Francisku, a zatim podizani u orbitu i sklapani u svemirskom doku. Upravo cena savladavanja Zemljine gravitacije i lansiranja nečega u orbitu je najveća kočnica pri istraživanju svemira i razlog zašto dizajneri svemirskih sondi uvek gledaju da sve bude što manje i lakše. Zavisno od tipa rakete koji se koristi za lansiranje cena se kreće od 5000 do čak 30.000 dolara po kilogramu tereta. Kao što rekosmo na početku teksta, zvanični podaci za Enterprise su da je težak impresivnih 917.000 tona. Ako želimo danas da lansiramo toliko tereta u orbitu po minimalnoj ceni od 5000 dolara po kilogramu (5 miliona po toni) to je 4,585 biliona dolara. Ovo je najveća poznata stavka u ceni i potreban je veliki napredak na polju lansiranja u orbitu da bi Enterprise postao isplativ.

Samo još…

Izvinjavamo se fanovima Star Treka koji su čitali ove redove vičući: „A teleporter? A računar od dva gigakvada? A vorp pogon? Gde je komora s dilitijumskom matricom za kontrolisano spajanje materije i antimaterije?” Upravo to su najbitnije tehnologije koje čine Enterprise onim što jeste i to je, nažalost, ono što i dalje nemamo.

Do danas je izvršena kvantna teleportacija fotona na udaljenost od 143 kilometra, ali fotoni su jedno, a materija je drugo. Kineski naučnici su prošlog novembra uspeli da teleportuju oko 100 miliona atoma rubidijuma, ali sa preciznošću teleportacije od tek 90 odsto. Kada se uzme da se ljudsko telo sastoji od oko 1029 atoma koje treba transportovati sa savršenom preciznošću, nameće se ekstremna količina energije potrebna za tako nešto kao i enormni računarski kapacitet sposoban da obradi detaljne podatke o svakoj čestici dovoljno brzo. Kvantni računari jesu u povoju, ali se i dalje procenjuje da bi računar sa snagom da kontroliše teleport bio višestruko veći od Enterprisea.

Motori sa dovoljnom količinom energije za sve ove napredne sisteme su nešto ka čemu se napreduje, mada veoma malim koracima. Jonski motori su energetski efikasni, ali brzinu razvijaju sporo i nisu za letelice koje bi da lete van sistema. Slična situacija je sa fuzionim motorima koji su u stadijumu teoretskog razvoja, pre svega zbog kontrole fuzione reakcije. Tako dolazimo do antimaterije i ekstremne energije koja se oslobađa kada ista dođe u kontakt sa materijom. Procene iz Nase su da bi nekoliko grama antimaterije moglo da podigne svemirski brod veći od šatla u orbitu. Ovakav izvor energije omogućio bi ubrzanje do 70 odsto brzine svetlosti. Naravno, problem dobijanja antimaterije i kontrolisanje reakcije s materijom ostaje velika prepreka.

Vorp pogon, Sveti gral svemirskog istraživanja, u stvari nije nemoguć. Fizičar Migel Akulbier je pre skoro dvadeset godina objavio teoretski rad na tu temu sa rezultatom da je nabiranje prostor-vremena moguće, ali da je za tako nešto potrebna astronomska količina energije. Na stvaranju kontrolisane nepravilnosti u okviru prostor-vremena se, ipak, radi. Jedan od projekata u Nasinoj laboratoriji Eagleworks ima za cilj stvaranje kratkotrajnog vorp polja od 10 nanometara koje ne bi tražilo previše energije niti predstavljalo veliku opasnost. Naučnici imaju mnogo optimizma, ali upozoravaju ljubitelje naučne fantastike da bi ovakvo vorp polje nametalo stroga dizajnerska ograničenja pa brod sposoban za vorp brzine nikada ne bi izgledao kao Enterprise.

To je to, 4,6 biliona dolara, nešto više od četvrtine godišnje ekonomije cele planete, i možemo u orbitu da postavimo kopiju Enterprisea koja radi većinu stvari kao onaj u seriji samo ima slabiji računar, oružja, štitove, ne može da teleportuje, niti da odleti do konačne granice.


http://www.sk.rs/2013/06/skpr01.html

Daj šta daš. :)

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Enterprise sad
PostPoslato: 14 Maj 2014, 07:59 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Mar 2005, 18:06
Postovi: 36385
Filozofe...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Enterprise sad
PostPoslato: 03 Mar 2016, 01:33 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
Međunarodna ekipa naučnika uspješno je testirala novi biološki superkompjuter koji troši daleko manje električne energije nego obični kompjuteri. Superkompjuter je u stanju da riješava veoma komplikovane kriptografske probleme i zadatke koje običan kompjuter nije u stanju da riješi. Pored toga, naučnici su uspjeli da sve komponente novog biološkog superkompjutera spakuju u kutiju veličine knjige. Prethodni modeli superkompjutera bili su veličine košarkaških terena. „Imajući u vidu činjenicu da su molekuli veoma jeftni i da smo uspjeli da prikažemo performanse biokompjutera, vjerujem da će njegova praktična primjena početi u narednih 10 godina", ocjenio je naučnik iz švedskog Lundskog univerziteta Hajner Linke.



Voyager je bio opremljen, kompjuterom od biogela koji je bio sposoban da izvrši nekoliko gigamiga operacija u sekundi i spremi 4 terakvoda podataka.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 3 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs