MESTA MOĆIPre oko 138.000 godina, dakle 5.000 godina posle spajanja iskri svetlećih tela sa aurama praistorijskih ljudi, uspelo je da sazri tridesetak svetlećih tela. Ona su se sakupila i formirala prvo mesto moći, u vazduhu, iznad tga koji se nalazio između koliba u seocetu praistorijskih ljudi koji su im se učinili najperspektivnijim. To je bilo na mestu koje se danas zove Džajpur (2 miliona stanovika) na 250 km južno od Nju Delhija, ujedno na tom prostoru nastalo je još nekoliko mesta moći i ona spadaju u kategoriju najstarijih na planeti. Džajpur je prvo mesto moći i ono se održalo do danas. Ono je ujedno i najsnažnije mesto moći na Zemlji.
Mesto moći je obično hram ili ostatak hrama, gde je nekada započeo razvoj neke od starih civilizacija, kao što su hramovi Inka, Maja, Acteka, u Severnoj i Južnoj Americi, Sikstinska kapela u Vatikanu u Rimu, Vestminster ebi u Londonu, Sveta Gora u Grčkoj, Aja Sofija u Istambulu, Zid plača u Jerusalimu, tri velike piramide kod Kaira: Keopsova, Kefrenova i Mikerina, Zabranjeni grad u Pekingu, Afroditina plaža na Kipru, neki budistički i Hindu hramovi i mnogi drugi.
Sadržaj mesta moći su zrela svetleća tela koja lebde u vazduhu na nekoliko stotina metara visine, okupljena kao u grozdu, neprekidno se krećući. Ima ih od tridesetak, pa do 772 koliko sadrži mesto moći Džajpur. Snaga mesta moći uglavnom zavisi od broja zrelih svetlećih tela i civilizacije od koje potiču.
Uloga zrelih svetlećih tela na mestima moći je da pri poseti ovim mestima, osobe čije svetleće telo relativno razvijeno, prenesu jedan deo svog ogromnog fonda znanja. To postižu tako što priđu svetlećem telu posetioca, koje uvek ide sa njim i ne može se od njega udaljiti više od 300 m, i prožmu se sa njim. To izgleda onima koji to mogu da vide kao kad bi dve lopte magle prošle jedna kroz drugu i razdvojile se. Koliko će se zrelih prožeti sa svetlećim telom posetioca, zavisi od njegovog razvoja i od nivoa funkcionalnosti nervnog sistema posetioca. Ako je slabo razvijeno, a nervni sistem loš, kao posledica stresova i negativnih misli, neće ni sa jednim, dok se vrlo razvijena prožimaju sa svima na mestu moći. Posetiočevo svetleće telo koristi preuzeto znanje da kasnije aktivira kreativnost svog čoveka i daje mu nove ideje.
Mnoga mesta moći su danas ili arheološka nalazišta ili živi hramovi koje posećuje veliki broj ljudi, a da niko od njih nije ni svestan da je došao na mesto moći.
Tek svaki desetohiljaditi posetilac mesta moći ima sreću da njegovo svetleće telo doživi prožimanje sa zrelim, svi ostali nemaju tu mogućnost, jer im aura nije dovoljno čista, odnosno nervni sistem loše funkcioniše, ili im je svetleće telo slabo razvijeno. Ipak, i oni imaju koristi od ove posete, jer su stupili u kontakt sa energetskim poljima koja postoje na svim mestima moći.
Mesta moći su kroz istoriju ljudske rase odigrala izuzetno važnu ulogu, jer su civilizacije raznih naroda počinjale svoj intenzivni razvoj i procvat u vreme kada su boravile na mestima moći.
Neka mesta moći su tokom istorije omogućila, jedno za drugim razvoj dve i više civilizaija. Zbog toga se može sa pravom tvrditi da su mesta moći tokom istorije bila glavni faktor razvoja ljudske civilizacije. Sva mesta moći na Zemlji su povezana preko tri energetska polja koja poseduju, a sa njima i sa svim mestima moći u kosmosu gde imaju sličnu namenu kao na Zemlji.
Osobe čija su svetleća tela doživela prožimanja na mestima moći imaće od toga velike koristi. Ali njih je tek 1 prema 10.000.
Šta se dešava sa ogromnom većinom posetilaca mesta moći? Oni, takođe imaju velike koristi, jer su tokom posete proveli sat ili dva u tri energetska polja: Mir, Svetlost i Prisustvo Stvaraoca. Kao posledica toga, javlja se tokom narednih nekoliko meseci dobro raspoloženje, smirenje, neka vrsta tihe sreće, poboljšanje zdravstvenog stanja, povećanje kreativnosti, jasnije sagledavanje svojih životnih problema i lakše nalaženje rešenja.
Koristi od poseta mestima moćiOsobe čije je svetleće telo razvijeno imaju izuzetne koristi od poseta mestima moći. Uloga zrelih svetlećih tela na mestima moći je upravo da osobama čije je svetleće telo relativno razvijeno prenesu na njega jedan deo od svog ogromnog fonda znanja. Da bi došlo do prenosa ovih znanja, odnosno «prožimanja» zrelog svetlećeg tela sa Mesta moći i svetlećeg tela posetioca, potrebno je imati razvijeno svetleće telo i relativnu zrelost aure. Takođe, nivo funkcionisanja nervnog sistema (NFNS) treba da je najmanje 98,0 do 98,2 %. Na osnovu toga, najslabije Zrelo svetleće telo sa mesta moći, koje uspostavlja kontakt sa svetlećim telom posetioca, utvrđuje koliko će se zrelih svetlećih tela sa posetiočevim prožeti.
Prilikom prožimanja zrelog svetlećeg tela, sa svetlećim telom posetioca, dolazi do transfera velike količine znanja sa zrelih svetlećih tela na svetleće telo posetioca, koja su zrela svetleća tela prikupila tokom dugog perioda svog postojanja. Da bi se prožimanje uspešno obavilo, potrebno je da posetilac boravi na mestu moći najmanje 2 sata, kako bi bio siguran da je proces prožimanja završen. Efekti po čoveka, odnosno njegovo svetleće telo, koji nastaju prožimanjem, su takvi da se praktično vrlo retko mogu postići različitim tehnikama meditiranja ili bilo kakvim vežbama za paranormalni razvoj. To znači da poseta mestu moći koja obuhvata prožimanje obezbeđuje izuzetno brz napredak svetlećeg tela te osobe, što znači i razvoj te osobe, čiji tempo se ne može porediti ni sa jednom drugom razvojnom tehnikom.
Razvoj meditacijom ili drugim tehnikama može se predstaviti jednom, manje ili više, kontinualnom linijom koja se postepeno diže tokom dugog perioda, dok posete mestima moći predstavljaju skokovite napretke koje možemo zamisliti kao stepenice kojima se postižu efekti ravni dugotrajnom meditiranju. Isto tako, efekti postignuti prožimanjem na mestu moći omogućavaju da se linija razvoja ljudi koji koriste meditaciju i druge razvojne tehnike pomeri praktično za nivo stepenica u pozitivnom pravcu, i zatim sa tog polazišta nastavi da se dalje kontinualno razvija. To znači da se najbolji rezultati postižu kombinacijom meditacije i drugih razvojnih tehnika sa posetama mestima moći.
Neuporedivo veći broj posetilaca mesta moći nema dovoljnu zrelu auru i svetleće telo da bi došlo do prožimanja, jer prosečno svega 1 posetilac od 10.000 zadovoljava pomenute uslove. Šta se dešava sa ogromnom većinom posetilaca mesta moći? Oni takođe imaju velike koristi jer su prilikom posete proveli sat ili dva u poljima Svetlost, Prisustvo Stvaraoca i Mir. Kao posledica toga, javlja se tokom narednih nekoliko meseci dobro raspoloženje, smirenje, neka vrsta tihe sreće, poboljšanje zdravstvenog stanja, povećenje kreativnosti, jasnije sagledavanje svojih životnih problema i lakše nalaženje rešenja za njih. Pored toga, svetleće telo posetica će dobiti ideju, pravac i smisao minimuma razvoja koji je potrebno dostići, uz poziv da se po ispunjenju odgovarajućeg nivoa ponovo pojavi. Oko 10% svetlećih tela, koja dostignu traženi nivo, uspeće da usmere svog čoveka da ponovo dođe na jedno od mesta moći.
Osnovni elementi Mesta moćiPored zrelih svetlećih tela, mesta moći karakterišu tri polja: Svetlost, Prisustvo Stvaraoca i Mir.
Svetlost predstavlja veliko energetsko polje čiji se centar nalazi na oko 20 do 50 metara dubine, računajući od tla zemlje ili od najnižeg dela građevine sazidane na mestu moći. Prečnik ovog polja se kreće od 30 do 50 metara. Polje Svetlost je nastalo kao rezultat kontakata zrelih svetlećih tela sa Jedinstvenim poljem. Ono sadrži ogromno znanje izuzetne paranormalne mogućnosti. Uloga Svetlosti se sastoji u pomoći zrelim svetlećim telima koja se nalaze na tom mestu moći, kao i onima koja su blizu sazrevanja, da dođu do važnih saznanja i da uz pomoć neizmernih paranormalnih moći Svetlosti, razreše neke probleme. Osobe sa visokim paranormalnim moćima mogu ući u ovo polje i kontaktirati sa njim.
Prisustvo Stvaraoca je glavni element mesta moći. Poznato je da Stvaralac nikad sam ne realizuje svoje namere, nego uvek preko Jedinstvenog polja. U ovom slučaju se Stvaralac odlučio za svoje direktno delovanje koje se stara samo o tom mestu moći. Zbog toga Prisustvo Stvaraoca predstavlja presedan, jer su na zemljinoj površini mesta moći jedina počastvovana aktivnim učešćem Stvaraoca. Ovo polje je prečnika 50 metara i nalazi se ispod polja Svetlost.
Smisao Prisustva Stvaraoca je da kroz jedan delić Stvaraočeve energije direktno deluje na Jedinstveno polje tog prostora, kako bi se moglo na različite načine uticati na pozitivan razvoj civilizacija koje pripadaju tom mestu moći. Lokalnim delovanjem Prisustva Stvaraoca na Jedinstveno polje, tokom 140.000 godina razrešavali su se mnogi problemi vezani za razvoj ljudske civilizacije. Delovanje Stvaraoca u okviru polja Prisustvo Stvaraoca, u najvećem delu je nerazumljivo ljudima, pa se to neće ni razmatrati, ali se može reći da je simboličan deo njegovih aktivnosti vezan za kontakte sa svetlećim telima koja još nisu zrela, kao i sa njihovim ljudima.
Tri energetska polja na mestima moći
Postoji još jedno delovanje Prisustva Stvaraoca. Ispod zemlje, na nivou centralne lopte Prisustva Stvaraoca, prostire se u prečniku od 20 km energetsko polje čiji je zadatak da po potrebi aktivira i štiti spoljne granice mesta moći, oivičene spoljnim građevinama iili zidom. Ovo polje je nekada služilo za zaštitu mesta moći od napadača.
Mir predstavlja džinovsko energetsko polje koje se na površini zemlje prostire u prečniku od 50 km. Ovo veliko polje deluje tako da posetilac koji u njega uđe doživi mir, opuštenost, stabilnost i sigurnost, čime ga privlači i usmerava da uđe dublje ka centru polja, kako bi ga postepeno uputilo da poseti mesto moći. Ova osobina polja je izuzetno pomogla u okupljanju ljudskih zajednica u praistoriji i njihovo naseljavanje oko mesta moći, što im je omogućilo ubrzani razvoj. Polje Mir je bilo presudno i za ostanak na mestu moći sveštenika i drugog osloblja koji su živeli u hramu.
Mapa mesta moćiSvako mesto moći karakteriše nešto specifično kao što je broj zrelih svetlećih tela, civilizacija koju predstavljaju, vrsta svetlosne lopte, njen izgled i sadržaj, kao i situacija da li je hram još u funkciji ili samo predstavlja muzej, odnosno arheološko nalazište. Svaki od ovih elemenata ima određeni značaj i čini jednu od karakteristika mesta moći. Broj zrelih svetlećih tela na mestima moći kreće se od 34 kao najmanje mogući broj, pa do najsnažnijeg koje ima 772. Mesto moći sa minimalnim brojem nalazi se u srednjoj Aziji u Nepalu, u neposrednoj blizini i južno od glavnog mesta moći u toj državi, a najveće u Džajpuru, Indija.
Po svom geografskom rasporedu danas aktivna mesta moći možemo podeliti na nekoliko grupa:
1. Zapadnoindijska: 4 mesta moći; najstarija grupa mesta moći na svetu, sa Džajpurom kao prvim mestom moći.
2. Istočnoindijska: 4 mesta moći; tri se nalaze u blizini Benaresa (mesto moći Park Jelena (Sarnat), hram Kaši Višvanat na obali reke Gang u Benaresu).
3. Tibet: 6 mesta moći, glavno-Carska palata u Lasi (zatim planina Kajlaš, manastiri Pa Bong Ka i Drepung blizu Lase).
4. Rusko-kinesko-japanska: 8 mesta moći; Rusija 1, istočni Sibir; 4 u Kini, od kojih je glavno-Zabranjeni grad u Pekingu; 3 u Japanu (hram Kotoku-in u Kamakuri, hram Kiyomizu-Dera u Kyotou i hram Byodo-in u Uji-Shiu u blizini Kyota).
5. Južna Azija i Australija: 14 mesta moći; Sri Lanka 2, Burma 2, Malezija 1, Tajland 3 (hram Zlatnog Bude u Bankoku, aerodrom u Bankoku i hram Prapathom Četi) Indonezija 3 (hram Kohen na ostrvu Bali i Hinduistički cenar u Džakarti), Australija 2, Fidži 1.
6. Južna Amerika: 15 mesta moći; Bolivija 3 (ostrvo Sunca i Meseca na Titikaka jezeru i Tiwanaka), Peru 4 (najpoznatije i jedno od najznačajnijih na planeti je Maču Piču), Brazil 1, Honduras 1, Panama 1, Gvatemala 1, Argentina 1, Čile 3, Nikaragua 1.
7. Meksiko: 17 mesta moći (uglavnom lokaliteti starih majanskih i astečkih gradova: Ušmal, Džibilčaltun, Džidžantun, Čičen Ica, Koba, Tulum, Palenke, 2 mesta moći u Teotiuakanu, Čolula i Kampeče).
8. SAD: 2 mesta moći (jedno od njih je u Arizoni pored gradića Sedona).
9. Kanada: 1 mesto moći
10. Europa: 5 mesta moći; Westminster ebi – London, Sikstinska kapela – Vatikan, Sveta gora – Grčka, Aja Sofija – Istambul, Afroditina plaža - Kipar.
11. Bliski istok: 5 mesta moći; Egipat 4 (tri piramide kod Gize i katolički institut Don Bosko u Aleksandriji), Izrael 1 (Zid plača u Jerusalemu).
12. Mesopotamija (između Tigra i Eufrata): 3 mesta moći; Irak 2, Iran 1.
13. Nepal: 3 mesta moći (jedno od njih je stupa Svajanbunat u Katmanduu).
14. Južnoafrička Unija: 1 mesto moći.
SADRŽAJ RADA I ZNANJA ZRELIH SVETLEĆIH TELAMada su nivoi, struktura i sadržaj znanja svetlećih tela slični, ipak postoji velika razlika u oblastima na koje se njihova znanja odnose. Sva zrela svetleća tela imaju donju granicu opštih znanja i u tome se ne razlikuju. Svetleća tela koja su sazrela u jednom životu razlikuju se u specifičnim znanjima koja zavise od epohe u kojoj su sazrela, od vrste civilizacije u kojoj su se razvijala i od afiniteta tih osoba. Opšti, minimalni nivo znanja svih zrelih svetećih tela ima izuzetno visok domet koji je apsolutno nedostižan za bilo kog čoveka. Međutim, specifična znanja, koja se kod svakog svetlećeg tela razlikuju, daleko prevazilaze nivo opštih znanja i predstavljaju znanje univerzuma.
Šta je sadržaj opštih znanja zrelih svetlećih tela?
Tu su, pre svega, znanja o ljudskoj auri, njenoj strukturi i funkcionisanju, znanja o nastanku i isceljenju bolesti, znanja vezana za sav biljni i životinjski svet na planeti Zemlji, detaljno kao za ljudski organizam. Znanja o Zemlji, kao kosmičkom telu, svim planetama Sunčevog sistema i Suncu. Relativno visok nivo znanja o svim nebeskim telima, kosmičkim zakonima i energijama koje postoje u kosmosu. Znanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
U specifična spadaju gotovo apsolutna znanja o pojedinim oblastima, kao što su: isceljenje, zakoni kosmosa, energetski procesi u kosmosu, prošlost, sadašnjost i budućnost kosmosa i njegovih delova.
Sva ova znanja su Sveta znanja, jer se ni do jednih od njih ne može stići ljudskim načinom istraživanja, osim u tragovima u delu opšteg minimuma znanja koje imaju sva svetleća tela. Zahvaljujući tim razlikama u nivou i sadržaju znanja upravo se sastoji mogućnost izuzetnih kreacija velikih grupa zrelih svetlećih tela.
Koristeći svoju superinteligenciju, zrela svetleća tela koja žive u grupi uspevaju da umnože svoja znanja, izvlačeći iz jednog znanja veliki broj novih. To im omogućava da na mestima moći realizuju izuzetna energetska ostvarenja u obliku polja koja se, pored svoje velike snage, odlikuju i izuzetnim sadržajem čija je korisnost za ljude koji posete mesta moći tako velika da se ne može ničim zameniti. Upravo su zbog toga osobe, koje nisu imale ukrštanja sa zrelim svetlećim telima, doživele preuzimanje određenih znanja od njihovih svetlećih tela iz polja znanja na mestima moći. Stoga je i njihova poseta uvek
izuzetno plodonosna i često se može meriti sa nivoom koji dostižu svetleća tela koja su imala samo jedno ukrštanje.
Ova polja su stvarana, ponekad, i hiljadama godina, dopunjavajući se i usavršavajući, usklađujući sa zahtevima novog vremena sadržaj i pravac svog delovanja. Na svakom mestu moći postoji bar jedno energetsko polje stvoreno da pomaže ljudima koji dođu u posetu, ali je njihov broj obično 3 do 5, a na velikim mestima moći i preko 10 polja.
Naravno, postojala su i polja koja nisu predstavljala sredstvo za razvoj posetilaca, već su bila zamišljena za delovanje protiv neprijatelja, u smislu odbrane mesta moći od napadača.
Postojala su i polja koja su mogla da uspavaju neprijatelja, i ona, ali vrlo retko, koja su u stanju da ubiju svakog ko kroči u njihov delokrug dejstva. Na sreću, sva uspavljaujuća i polja ubice bila su uključivana samo po potrebi i danas ne postoji nijedno polje na mestu moći je stalno aktivno, a koje bi moglo da na većem prostoru dovede do ovih štetnih dejstava. Izuzetak čine samo mesta žrtvenika kod većeg broja mesta moći koja neprekidno emituju zrak koji uspavljuje ili vrši anesteziju, čije delovanje postoji i danas.
Sveštenici su na mestima moći, u momentu napada osvajačkih hordi, uspevali molbom zrelim svetlećim telima, iako u najvećem broju slučajeva nisu bili svesni o kakvim se energijama tu radi, da aktiviraju ova polja kako bi zaštitila hram od napadača. Po prestanku opasnosti polja su se automatski gasila. Ova zaštitna polja, dakle, nisu bila pod komandom sveštenika već zrelih svetlećih tela, koja su ih samo na opravdanu molbu privremeno uključivala.
Mesto moći Džajpur, IndijaMesto moći Džajpur, nalazi se u Indiji, u gradu Džajpur koji ima 3 miliona stanovnika, koji se nalazi 200km južno od Nju Delhija. Mesto moći Džajpur je najstarije mesto moći na svetu. Nastalo je pre 138.000 godina, kada se prvih tridesetak zrelih svetlećih tela okupilo iznad trga u centru sela praistorijskih ljudi za koje su svetleća tela smatrala da imaju najveću perspektivu za razvoj. Od tada do danas ovo mesto moći neprekidno postoji.
Danas se centar mesta moći nalazi na lokalitetu palate Hana Mahal (danas muzej), koja je sagrađena u 18. veku i koja je služila da žene iz viših slojeva društva skriveno, kroz prozore koji su u stvari bili paravani, posmatraju svakodnevni život na ulicama grada. Ono danas ima 772 zrela svetleća tela, i neuporedivo je najjače mesto moći na svetu. Poseta ovom mestu moći je posebno važna za duhovno razvijene osobe.
Na svakom mestu moći postoji i energetsko polje koje su stvorila zrela svetleća tela i koja su u njega prenela sva svoja znanja. Snaga i moć energetskog polja, proporcionalna je broju i snazi zrelih svetlećih tela na odgovarajućem mestu moći. Energetsko polje na mestu moći Džajpur poseduje neverovatna znanja i mogućnosti, i upravo iz tih razloga se osamostalilo i počelo je da se samostalno razvija. Tim razvojem, ono je prevazišlo mogućnosti zrelih svetlećih tela, i predstavlja specijalni energetski kompleks sa neverovatnim mogućnostima. To znači da na jakim mestima moći, postoje energetske strukture koje su suptilnije i moćnije od znanja koje poseduju zrela svetleća tela, a koja su nastala samostalnim razvojem iz znanja preuzetih od zrelih svetlećih tela.
Kako se razvio Džajpur? Razvio se tako što su se nekoliko desetina zrelih svetlećih tela, nastalih u periodu od 5.000 godina od prvog kontakta sa embrionima svatlećih tela, držali u kontaktu i kretali se tamo gde su se nalazile najveće i najperspektivnije ljudske zajednice. Naravno da nikakvog hrama nije bilo. Radilo se jednostavno o prostoru, obično kružnog oblika, koji je postojao između koliba koje su ga okruživale. Kolibe su bile vrlo jednostavne i sastojale su se od nekoliko ukrštenih grana na koje je nabacano lišće koje je pravgilo hladovinu. Takvih manjih naselja bilo je u svakoj zajednici po dva-tri. Ona su se, uglavnom držala zajedno i prihvatala vođstvo jednog starešine, koji je obično živeo u najvećoj od tih zajednica. Svetleća tela su stoga boravila iznad trga te najveće zajednice, pre svega, zato što su se dogovorili sa drugim zajednicama i svi sastanci, proslave, rituali, podela plena i tako dalje odvijali na njemu. Zbog toga je uticaj zrelih svetlećih tela na trgu bio najpotrebniji. Ljudi su područje Džajpura naseljavali hiljadama godina, ne napuštajući ga gotovo nikad. Ako bi neko od plemena otišlo sa tog mesta, vrlo brzo su ga naseljavala druga plemena u želji da se iskoristi njegov vaoma dobar položaj, prema kriterijumima ondašnjih ljudi. Imajući to u vidu, zrela svetleća tela nisu odlazila, kao što se to dešavalo pri velikim migracijama sa narodom, već su ostajala čekajući, ne duže od desetak godina, dolazak novih plemena i njihov ponovni duži boravak na ovom mestu koje se obično merilo stotinama pa i hiljadama godina. Stoga Džajpur predstavlja jedinstven slučaj u istoriji mesta moći da je jednom nastalo mesto moći pre 138.000 godina permanentno postojalo, da ga zrela svetleća tela koja su na to mesto jednom došla nikada više nisu napuštala i da ono i dan danas funkcioniše kao mesto moći, šta više predstavlja najvažnije mesto moći za osobe sa visoko razvijenim svetlećim telom.
Postoji veliki broj mesta moći koja su postojala jedno vreme, a zatim su zbog migracije napuštena, a da se nikada više na ta mesta ne vrate ni ta, niti bilo koja zrela svetleća tela drugih naroda. Ta mesta moći su ugašena i osim nekih energetskih polja, koja još uvek postoje, nemaju praktično nikakav značaj za razvoj ljudske civilizacije. Mnoga mesta moći koja su do danas održala svoju vitalnost povremeno su se gasila zbog migracije stanovništva, ali su se ti ili drugi narodi vraćali na ta mesta, stvarajući novo mesto moći na zgarištu starog. Mnoga od njih su jednom ili više puta gašena zbog napuštanja u trajanju od pedesetak, pa sve do dve do tri hiljade godina.
Mesto moći Sveta Gora, GrčkaMesto moći Sveta Gora se nalazi u Grčkoj i zauzima celo poluostrvo Atos dugo 45km, a široko samo nekoliko kilometara. Na Svetoj Gori se nalazi 20 manastira, a među njima i srpski manastir Hilandar.
Mesto moći Sveta Gora ima ukupno 472 zrela svetleća tela, koja lebde na visini od oko 200 metara. Ovako veliki broj potiče, pre svega, od grčkih mislilaca i naučnika iz starog veka – Aleksandra Velikog, Perikla, Aristotela, Pitagore, Arhimeda i mnogih drugih. Manji broj zrelih svetlećih tela datira od pre doseljenja Grka na Balkansko poluostrvo.
Veća grupa pripada pravoslavlju, sveštenicima i misliocima – ruskim, ukrajinskim, bugarskim, srpskim, grčkim. Ovde se nalaze četiri zrela svetleća tela Srba: svetog Save, cara Dušana, Nikole Tesle i Mihaila Pupina.
Ova zrela svetleća tela imaju sva znanja o civilizaciji Slovena pre i posle primanja hrišćanstva. Svetleća tela slovenskog porekla će pružiti osobama sa čijim se svetlećim telom prožmu čistoću duha, širinu slovenske duše, oštrinu uma i maštovitost, dok će ona koja potiču od grčkih mislilaca omogućiti širinu i dubinu pogleda o svetu uopšte.
Zrela svetleća tela sa ovog mesta moći su locirana na delu poluostrva koji pripada monaškoj republici. Ipak, za prožimanje sa zrelim svetlećim telima sa ovog mesta moći nije potrebno kročiti na samu monašku republiku (što je dozvoljeno samo muškarcima), već je prožimanje moguće obaviti i na brodu koji vrši turistički obilazak oko poluostrva. Obilazak traje približno 2 sata, što je dovoljno da se prožimanje obavi.
SEOBE SVETLEĆIH TELA NA DRUGA MESTA MOĆI Većina mesta moći se nalazi u žarkom pojasu, međutim, postojao je određeni broj mesta moći na severnoj polulopti, na krajnjem severu kako u Aziji, tako i u Severnoj Americi. Ta mesta moći su bila povezana sa migracijama naroda iz Azije u Severnu Ameriku dok je postojao suvozemni prelaz. Sva ta mesta moći su bila privremena, kratko su trajala, najduže je trajalo nešto manje od 200 godina, a ostala između 50 i 100 godina. Ova mesta moći su se kretala sa seobom naroda. Nalazila su se blizu jedna drugih jer su, po pravlu, tokom desetina hiljada godina i seobe naroda iz Azije u Severnu Ameriku, plemena naseljavala iste, malobrojne plodne oblasti. Tako su plemena, izlazeći iz Azije, nosila i svoja zrela svetleća tela, koja su po naseljavanju novih prostora u Severnoj Americi stvarala nova privremena mesta moći da bi, po pravilu, negde u Srednjoj ili Južnoj Americi narodi boravili duže vremena, gde je dolazilo do stvaranja stalnih mesta moći.
Poseban slučaj predstavljaju mesta moći kod kojih je dolazilo do osvajačkih napada, do zauzimanja cele teritorije na kome se narod, čije je mesto moći, nalazio. Ukoliko taj narod ne bi napustio svoju teritoriju, mesta moći bi ostajala gde su bila. Najčešće su osvajači, posle kraćeg vremena, gradili svoje hramove na istim mestima gde su bili prethodni ili ih čak samo preuzimali. Često su hramovi bili zajednički. Sudbinu svih hramova delili u i oni u kojima su bila mesta moći. Zajedno sa seobom naroda svetleća tela su napuštala mesto moći i selila se na najbliže mesto moći ukoliko bi se taj narod naselio u njegovoj blizini. Ukoliko bi taj narod našao novu naseobinu, formiralo bi se u njihovoj sredini novo mesto moći.
Izuzetak čini katastrofa koja je zadesila Atlantidu. Na njoj su postojala 4 mesta moći, a na obalama Afrike, Engleske i Španije još 3 mesta moći. Sva su bila uništena. Ona na Atlantidi potapanjem, a u Evropi i Africi talasima koji su uništili jedan deo obale na kojoj je živelo najviše ljudi. Nekoliko stotina svetlećih tela sa ovih mesta moći, najviše sa Atlantide, naselilo se na mestima moći koja su najbliža onima koja su nastradala u Evropi i Africi ili formiralo nova tamo gde su ljudi posle katastrofe ponovo uspeli da formiraju značajnije ljudske zajednice. Najveći broj zrelih svetlećih tela sa Atlantide našao je svoje konačno utočište na mestu moći u Gizi kod Kaira i na Zidu plača u Jerusalimu.
NAPUŠTENA MESTA MOĆI Postoje mesta na Zemlji na kojima su se kraće ili duže nalazila mesta moći. Pri tome se misli na sve mesta moći tokom istorije ljudske civilizacije, a ne samo na zidana mesta moći. To znači da tu spadaju i mesta moći koja su se nalazila na nekoj poljani ili trgu između kućica urođenika. Ta mesta su najkraće trajala 200 do 300 godina, a najduže 10.000 godina. Ona su nastala na isti način kao i sva druga mesta moći, a nestala su zbog migracija naroda koja su ih osnovali.
Njihov značaj u vreme njihovog postojanja bio je isti kao i svih mesta moći. U zavisnosti od dužine njihovog postojanja zavisi i ono što je od njih ostalo. Većina mesta koja su trajala duže od nekoliko stotina godina formirala su, praktično, sva polja koja su vezana za mesta moći i ona sva i danas postoje.
Jednom formirana polja na mestima moći ne prestaju da postoje bez obzira na odlazak zrelih svetlećih tela sa tog mesta moći. Ova mesta moći su značajna za ljude, biljke i životinje isto onoliko koliko i postojeća mesta moći u pogledu korisnih efekata koja daju stvorena energetska polja. To znači da se efekti polja nastavljaju večito i da se na Zemlji nalazi znatno veći broj mesta na kojima ona funkcionišu. Broj mesta moći koja su nekad postojala više od nekoliko stotina godina, što znači da su ostvarila sva polja kao i kod postojećih mesta moći, dva puta je veći nego što danas ima aktivnih mesta moći. Njihov raspored je vrlo sličan rasporedu živih mesta moći i ona se nalaze u istim regionima. Postoje takođe oko 20 mesta moći koja su trajala kraće od nekoliko stotina godina i koja nisu uspela da formiraju sva predviđena polja. Njihov značaj je srezmerno manji od prethodnih, ali su polja koja su ostvarena i dostigla svoj vrhunac isto tako značajna kao na svim drugim mestima moći. Uzrok prestanka mesta moći je u svim slučajevima migracija stanovništva, čiji razlozi mogu biti nedostatak divljači za lov, loša ispaša, loša zemlja za obradu, strah od napadača ili proterivanje sa svoje zemlje. Prilikom posete mestima moći, koja su izgradila sva svoja polja, posetilac će doživati sve ono što bi doživeo na živom mestu moći osim ukrštanja sa zrelim svetlećim telima jer njih tamo više nema. Ona su se preselila na druga mesta moći, neka su se selila i više puta, ali danas ona sigurno postoje na nekim od živih mesta moći.
ŠTA SE DEŠAVA PRI POSETI MESTU MOĆIŠta se dešava kada neka osoba dođe na mesto moći?
Gruba podela posetilaca može se izvršiti na one koji imaju dovoljno razvijeno svetleće telo da bi došlo do prožimanja i one čije svetleće telo još nije dostiglo ovaj nivo razvoja. Neuporedivo najveći broj posetilaca spada u ovu drugu grupu. Pri ulasku posetioca prostor unutar koga zrela svetleća tela uspostavljaju kontakt sa posetiočevim dolazi do brze provere koju najslabije zrelo svetleće telo izvrši, to je ono koje prvo uspostavlja kontakt u slučaju da prožimanja bude. Ova provera se sastoji u analizi mogućnosti prijema i prihvatanja prenetog znanja koje najslabije zrelo svetleće telo vrši upućivanjem jednog zraka koji u dodiru sa posetiočevim svetlećim telom odmah dobija pravu sliku njegovih mogućnosti. Ukoliko je zaključak da posetiočevo svetleće telo ne može primiti i iskoristiti dobijeno znanje, zrak, pre nego što se ugasi, upućuje poziv posetiočevom svetlećem telu da radi na svome razvoju i da, kada dosigne potreban nivo koji mu je zrelo svetleće telo naznačilo, ponovo poseti ovo ili neko drugo mesto moći. Na taj način ova poseta ipak nije bila uzaludna jer je posetiočevom svetlećem telu data ideja, pravac i smisao minimuma razvoja koji je potrebno dostići uz poziv da se po ispunjenju odgovarajućeg nivoa ponovo pojavi. Oko 10% svetlećih tela, koja dostignu traženi nivo, uspeće da usmere svoga čoveka da ponovo dođe na jedno od mesta moći.
Ne postoji nikakva razlika u delovanju polja sa mesta moći na osobe čije svetleće telo ima potreban nivo za prožimanje i onih čije svetleće telo to nema. Efekat je blagorodan i za jedne i za druge. Neuporedivo manji broj posetilaca ima tu sreću da se njihovo svetleće telo može prožeti sa zrelim svetećim telima na mestu moći. I u njihovom, kao i u prvom slučaju najslabije zrelo svetleće telo uspostavi kontakt i odmah konstatuje koju količinu i vrstu znanja ovo svetleće telo može da primi. Na osnovu toga se automatski određuje koliko će se zrelih svetlećih tela sa posetiočevim prožeti, koja su to zrela i kojim će se redosledom prožimanje izvršiti. Odmah zatim se iz “grozda“ izdvaja zrelo svetleće telo koje ima najmanje znanja od onih koje je poseiočevo svetleće telo u stanju da prihvati. Ono se trenutno stvori pred posetiočevim svetlećim telom i počinje sa prožimanjem. Prožimanje se vrši na taj način što energija jednog prolazi kroz energiju drugog. Energije imaju osobinu da se dve različite istovremeno mogu nalaziti na istom prostoru, a da jedna drugoj ne smetaju. Zrelo svetleće telo prolazi kroz posetiočevo i izlazi na drugu stranu, bez ikakavog zastoja. Vreme prožimanja zavisi od razvijenosti svetlećeg tela posetioca: za najrazvijenije traje dve do tri sekunde, a za najslabije razvijeno i do 40 minuta. Isto tako, što je mesto moći snažnije, što znači da svetleća tela poseduju veću količinu znanja koje mogu da prenesu, prožimanje je sporije.
Odmah po prožimanju zrelo svetleće telo se izdvaja u stranu, ne vraća se u jato, i tamo čeka da mu se pridruže druga zrela, koja tek treba da izvrše prožimanje.
Šta se dešava tokom prožimanja?
Za ljude nije shvatljiv mehanizam kojim se ogromno znanje zrelih svetlećih tela ugrađuje u energiju iz koje se ona sastoje, niti način prenošenja ovog znanja na drugo svetleće telo. Međutim, princip je ipak shvatljiv i on se sastoji u sledećem. Znanja u svetlećim telima se akumuliraju na principu beskonačno mnogo kuglica sa informacijama koje se slažu u kanale ili udubljenja u kojima ona normalno klize. To su energetske kuglice ili čestice energije koje to znanje sadrže, što donekle podseća na čestice znanja u ljudskoj auri, ali je ovo neuporedivo složenije i obimnije. To znanje svetleće telo koristi na taj način što se te čestice znanja neverovatnom brzinom slažu unutar energetskih kanalića, dajući, kao rezultat tog inteligentnog slaganja, novo znanje iz te oblasti. Na taj način svako svetleće telo, ne samo zrelo, može da od manje količine znanja multipliciranjem dovede do maksimalnog saznanja u odnosu na bazu od koje se počelo. Za razliku od običnih, zrela svetleća tela su dostigla takav nivo razvoja da su njihove baze podataka apsolutne, što znači da su one kompletne i da se preko njih može doći do svih mogućih informacija i znanja, odnosno da zrelo svetleće telo ima znanje univerzuma. Međutim, sam princip rada zrelih i ostalih svetlećih tela u ovom smislu je potpuno jednak. Osobina ovih čestica znanja je da svoje znanje mogu da prenesu na iste takve čestice u drugom svetlećem telu. Prilikom prožimanja deo znanja, koji je predviđen za prenošenje u skladu sa mogućnostima svetlećeg tela, ogromnom brzinom se ređa u velikom broju nizova, na čijoj suprotnoj strani se nalaze čestice energije spremne da prihvate ovo znanje.
Čestice znanja jednog i drugog svetlećeg tela kao da se kreću na beskonačnoj traci dodirujući se na jednom mestu, gde dolazi do trenutnog prenošenja sveg znanja koje sadrži jedna čestica zrelog na česticu posetiočevog svetlećeg tela. Takvih kanala tokom prožimanja ima izuzetno veliki broj. Kojom će se brzinom prožimanje vršiti ne zavisi od nivoa razvoja posetiočevog, niti od snage zrelog, već od količine informacija koja je potrebna da se prenese. To znači da je brzina preuzimanja znanja sa jedne čestice na drugu uvek ista, ali da od broja čestica, koje treba da se dotaknu, zavisi vreme prožimanja. Ovo je vrlo uprošćen model onoga što se prilikom prožimanja dešava. Odmah po prožimanju posetiočevo svetleće telo velikom brzinom razmešta znanja kako bi oslobodilo prostor za eventualna naredna prožimanja ukoliko će ih biti.
Iz “grozda“ zrelih izdvaja se naredno koje prilazi posetiočevom svetlećem telu i ceo proces se ponavlja, da bi se po završetku prožimanja pridružilo onome koje se prvo proželo i tako redom. Kada je prožimanje završeno, grupa prožetih se vraća u veliko jato.
Celo to vreme prožimanja posetiočevo svetleće telo stoji nepomično bez obzira na kretanje posetioca, osim u slučaju kada bi se on od njega udaljio više od 300 metara, što primorava svetleće telo da krene za njim. U tom slučaju jato se automatski primiče idući sve do granice njihovog mogućeg kretanja, koja je za svako mesto moći različita. Ukoliko bi zbog kretanja posetioca njegovo svetleće telo, koje se od njega može udalljiti najviše 300 metara, izašlo iz prostora u kome su zrela svetleća tela spremna da se prožimaju, ono se prekida, a ukoliko bi se on tokom posete vratio, prožimanje bi se nastavilo. U protivnom, prožimanje ne bi bilo završeno i čekala bi se nova prilika da se ono nastavi.
Odmah po završetku prožimanja, bez obzira sa kolikim brojem zrelih se proželo, svetleće telo posetioca se potpuno posvećuje preradi, raspodeli i sortiranju znanja koje je ukrštanjem dobilo. Da bi taj posao obavilo, njemu je potrebno od nekoliko do 24 časa. U tom periodu ono neće biti povezano sa svojim čovekom na način koji je dotle postojao, već će spona između njih biti jedino u tome da se spreči njegovo udaljavanje za više od 300 metara. To znači da će kontakt sa čovekom tokom ovog perioda unutrašnjeg sređivanja znanja biti prekinut, a delovanja i međuzavisnosti koji su tokom celog života postojali neće biti u ovom kratkom periodu i čovek je, na neki način, za to vreme prepušten samom sebi. Tokom tog perioda svetleće telo će sva znanja koja bude složilo, razvrstalo i preradilo koristiti ne samo za sebe već će određene ideje i znanja uputiti u auru ili žuto energetsko jezgro, ukoliko ga osoba ima, gde će se oni memorisati. Ta znanja predstavljaju samo eho ogromnog znanja koje je svetleće telo prilikom prožimanja preuzelo. Ipak, ono će poslužiti da u narednom periodu svetleće telo mnogo lakše uspe da aktivira kreativnost osobe u oblasti koja je prenesena. Istovremeno sa završetkom preraspodele znanja unutar svetlećeg tela završava se i prenošenje znanja svome čoveku i taj proces se više ne može ponoviti. Stoga je neophodno da se posetilac odmara tri dana: pre, tokom i posle prožimanja, da jede lakšu hranu i izbegava stresove kako bi proces prenošenja znanja bio što efikasniji. Pošto je prošao period prenošenja znanja na ljudsku auru ili žuto energetsko jezgro, svetleće telo ponovo uspostavlja normalnu komunikaciju sa svojim čovekom kakva postoji celog njegovog života.
Osobe koje imaju visokorazvijeno svetleće telo imaju, po pravilu, veliki broj veliki broj prožimanja koja, u krajnjem slučaju, mogu biti sa svim zrelim svetlećm telima na tom mestu moći. U tim slučajevima proces prožimanja sa prvim zrelim svetlećim telima odvija se izuzetnom brzinom, jer je visokorazvijeno svetleće telo već sakupilo veliku količinu znanja, bilo sopstvenim razvojem, bilo prethodnim posetama mestima moć. Zatim vreme prožimanja postepeno raste i po pravilu je najduže sa poslednjim zrelim sa tog mesta moći.
Šta znači činjenica da se jedno svetleće telo proželo sa svim zrelim sa jednog mesta moći?
Znači da je ono, praktično, preuzelo sva znanja sa tog mesta moći, odnosno onaj deo znanja koji dotle nije posedovalo.
Odlaskom na novo mesto moći srešće se sa novim sadržajima znanja koje još nema, pa će stoga prožimanje ponovo biti neophodno. Ukoliko je nivo svetlećeg tela dovoljan za prožimanje sa svim zrelim, ono se na narednim mestima moći obavlja sve brže, jer je bazni nivo znanja kod većine zrelih svetlećih tela, bez obzira na mesto moći, sličan.
TEMPO POSETA MESTIMA MOĆIPoseta mestu moći donosi koristi svakom posetiocu u pogledu boravka u energetskim poljima koja ona poseduju. Ta korist je isceljujuća i razvojna. Nijedan pojedinačan boravak ne može dati značajne promene ni u zdravstvenom ni u razvojnom pogledu, ali predstavlja jednu stepenicu koju je teško na neki drugi način obezbediti. Kod poseta više mesta moći, amo kontakti sa poljima daju rezultate koji se mogu meriti sa efektima koji se postižu prožimanjem posetiočevog svetlećeg tela sa nekoliko zrelih na jednom mestu moći, što znači da posete mestima moći osoba čije svetleće telo još nije spremno za prožimanje donose određene pozitivne efekte, pogotovo ako se radi o seriji poseta čiji razmak ne bi trebalo da bude veći od pola do jedne godine. Ove pozitivne efekte doživljavaju, svakako, i osobe čija se svetleća tela prožimaju sa zrelim na mestima moći, ali su prožimanja neuporedivo značajnija pa zato, u njihovom slučaju, o ovim poljima nećemo ni govoriti.
Prožimanja posetiočevog svetlećeg tela na mestu moći sa zrelim, bez obzira da li se radi o jednom ili više, stvara takve efekte kakvi se, praktično, vrlo retko mogu postići različitim tehnikama meditiranja ili bilo kakvim vežbama za paranormalni razvoj. To znači da posete mestu moći koja obuhvata prožimanje obezbeđuje izuzetno brz napredak svetlećeg tela te osobe, čiji tempo se ne može porediti ni sa jednom drugom razvojnom tehnikom. Razvoj meditacijom i drugim tehnikama može se predstaviti jednom, manje ili više, kontinualnom linijom koja se postepeno diže tokom dugog perioda, dok posete mestima moći predstavljaju skokovite napretke koje možemo zamisliti kao stepenice kojima se postižu efekti ravni dugotrajnom meditiranju. Isto tako, efekti postignuti prožimanjem na mestu moći omogućavaju da se linija razvoja ljudi koji koriste meditaciju i druge razvojne tehnike pomeri praktično za nivo stepenica u pozitivnom pravcu i zatim sa tog polazišta nastavi da se dalje kontinualno razvija. To znači da se najbolji rezultati postižu kombinacijom meditacije i drugih razvojnih tehnika sa posetama mestima moći.
Kojim tempom je potrebno ili poželjno posećivati mesta moći?
Idealno bi bilo da se mesta moći posećuju po onom redosledu koji odgovara njihovoj snazi, odnosno broju svetlećih tela i vrsti civilizacije kojoj pripadaju. Nažalost, takav redosled poseta je vrlo teško realizovati. Stoga ćemo proučiti ove posete sa vremenskog stanovišta.
Pri prvoj poseti mestu moći, bez obzira na broj prožimanja koji je bio, doći će do preuzimanja velike količine znanja, koja će se, zbog srednje razvijenog svetlećeg tela, raspoređivati, aktivirati i primenjivati relativno sporo. Svaka poseta mestu moći treba prvo da dâ rezultate, pa da se tek onda ide na sledeću. Neophodno je svetlećem telu i toj osobi omogućiti minimalni period da bi se preuzeta znanja pri prethodnoj poseti mestu moći koliko-toliko aktivirila. Zbog toga je potrebno da razmak između prve i naredne posete bude minimalno tri meseca. To važi sve do zaključno pete posete, posle koje se taj razmak može smanjiti na dva meseca, a posle desete na oko mesec dana. Ovaj razmak ne važi za vrlo razvijena svetleća tela, jer je njihova sposobnost primene preuzetih znanja do te mere razvijena da ona mogu imati vrlo česte posete mestima moći, a da to ne utiče negativno na njihove efekte. Takva svetleća tela su u stanju da se, u toku nekoliko dana, svakodnevno prožimaju na drugom mestu moći, pa čak i da u toku jednog dana dožive prožimanja na dva mesta moći.
Svetleća tela koja su dostigla vrlo visok razvoj i koja imaju prožimanja sa svim zrelim svetlećim telima na svim, ili većini mesta moći koja posete imaju veliku količinu znanja već ranije preuzetu, pa se viškovi znanja koja im nedostaju na novom mestu moći preuzimaju sa lakoćom i velikom brzinom, te im stoga to ne predstavlja veliko opterećenje.
Naravno, ukoliko se posete mestima moći za osobe čija su svetleća tela srednje razvijena, realizuju u razmaku kraćem od tri meseca, neće se ništa loše desiti, jedino će efekat te posete biti nešto slabiji nego da je ta osoba u zajednici sa njenim svetlećim telom imala dovoljno vremena da realizuje veći deo znanja koje je preuzeto sa prethodnog mesta moći, čime bi oboje dostigli viši nivo razvoja, što bi, na novom mestu moći, dalo bolje efekte prožimanja.
EFEKTI POSETE MESTIMA MOĆIOsobe koje su imale nekoliko poseta mestima moći, sa ukupno 20 do 30 prožimanja, dostižu nivo razvoja koji dovodi, čak i ako bi prestale sa daljim posetama, do postepenog neprekidnog razvoja celog života.
Osobe čije je svetleće telo dostiglo takav nivo razvoja da na svakom mestu moći ima prožimanja sa svim svetlećim telima predstavlja najviši mogući potencijal koji jedno svetleće telo u razvoju može dostići. Taj potencijal je uz relativno malo truda njegovog čoveka moguće realizovati, čiji rezultat je prosvetljenje, a ubrzo zatim i sazrevanje oba svetleća tela.
Koje su to stvarne razvojne mogućnosti mesta moći koje se pružaju njegovim posetiocima i u čemu se oni sastoje?
Na ovo pitanje se ne može precizno odgovoriti zbog ogromnog broja varijanti, nivoa razvoja svetlećeg tela posetioca, njegovog nervnog sistema i afiniteta za kreativnost i paranormalne pojave, njegovog načina života i stresnih situacija posle posete mestu moći. Stoga ćemo razmatrati prosečni slučaj, gde su svi navedeni elementi uobičajeni, uprosečeni, normalni.
Šta se dešava tokom same posete mestu moći?
Svetleće telo posetioca prožima se sa jednim ili više zrelih svetlećih tela sa mesta moći. Ranije je opisan način prenošenja znanja sa jednog na drugo svetleće telo. Sada je potrebno objasniti na koji se način i u kom obimu ova poseta reflektuje na razvoj i ponašanje posetioca.
Svetleće telo prenosi energetskim zrakom znanja preuzeta na mestu moći u auru ili žuto energetsko jezgro posetioca gde dolazi do dvojakog delovanja. Po ulasku u auru, manji deo ovog znanja apsorbuju “čestice znanja“, čiji je inače zadatak da sakupljaju sve informacije koje dolaze u auru, dok im preostali, veći deo znanja nije dostupan. Ove čestice znanja, kao i sve ostale ulaze takozvane “korene“ znanja gde čekaju na situaciju kada će posetilac početi da razmišlja o temi koja odgovara sadržaju ovih čestica. Tada će one, kao i uvek u sličnoj situaciji, sa ostalim česticama znanja koje nose informacije iz te oblasti, ali dobijene iz drugih izvora, biti izbačene iz korena znanja i spustiti se na mozak posetioca gde će ove informacije biti iskorišćene.
Znanje preneto iz svetlećeg tela omogućiće da ovo razmišljanje bude inteligentnije, dublje i svestranije o nekoj temi nego što bi bio slučaj da osoba nije bila na mestu moći. To znači da je znanje koje je svetleće telo prenelo u auru svoga čoveka, koje su preuzele čestice znanja, a koje sadrže ideje i znanja zrelih svetlećih tela, aktivator novih ideja i znanja koje ta osoba nikada ne bi imala da nije bilo posete mestima moći. Koliko će biti jasno i precizno preuzeta ova znanja zavisi od postojećih intelektualnih mogućnosti te osobe i njene sklonosti za oblast koju razmatra. U većini slučajeva te su spoznaje o novim mogućnostima, nažalost, maglovite, nejasne, nedorečene zbog skromnih mogućnosti za razmišljanje te osobe.
Veći deo informacija ili znanja koje je svetleće telo energetskim zrakom prenelo u auru posetioca, ali koje čestice znanja nisu u stanju da apsorbuju, uzimaju posebne energetske strukture. Preuzeto znanje dovodi do promene sadržaja i mogućnosti delovanja ove energetske strukture. Na taj način veći deo znanja koje je preuzeto na mestu moći trajno ostaje u auri, ugrađeno u ovu energetsku strukturu, koja će ga aktivirati kada aura bude spremna da ga prihvati. Tada će ono svojim delovanjem inaprediti energetsko stanje aure, dovesti do njenog pročišćavanja, boljeg funkcionisanja, poboljšanja zdravstvenog stanja te osobe i aktiviranja kreativnih mogućnosti, za koje u momentu preuzimanja znanja nisu postojale nikakve mogućnosti. To znači da su ova znanja skladištena za neko buduće, bolje stanje aure, kada će se aktivirati i dati drugu fazu doprinosa razvoju te osobe, kao posledicu posete mestu moći.
Ukoliko bi ova vrsta znanja bila apsorbovana kao i prva grupa znanja i stigla do korena znanja, a kasnije do mozga te osobe, ona bi pri razmišljanju te osobe bila potpuno neupotrebljiva zbog nespremnosti i nezrelosti te osobe da ih u datom momentu iskroisti. To znanje bi na taj način bilo zauvek izgubljeno jer bi se pre vremena uključilo u proces razmišljanja.
Svaka od poseta, dakle, na kraju svog ciklusa ostavlja traga u obliku znanja koje se apsorbuje česticama znanja i u obliku znanja predviđenu za budućnost, kada mogućnosti aure budu veće. Ovo drugo znanje je mnogo značajnije i njegova primena predstavlja potpuno iskorišćenje mogućnosti koje je ova poseta mesta moći pružila.
Ukoliko se posete mestima moći obavljaju sa najmanjim razmakom od tri meseca, u toku tog perioda doćiće do poboljšanja stanja aure te osobe i povećanih intelektualnih mogućnosti zahvaljujući znanju koje su čestice znanja već realizovale. Istovremeno, znanja uskladištena u energiji aure sporo, ali neprekidno emituju stečeno znanje delujući postepeno na korekciju i promene aure u pozitivnom smislu. To znači da će posle tri meseca ta osoba i njeno svetleće telo biti spremniji da prime nova znanja nego pri prvom kontaktu. Ovaj proces se ponavlja posle svake posete, s tim što će, posle izvesnog broja poseta, kada broj svetlećih tela sa kojima je izvršeno prožimanje počne da prelazi 30% od njihovog broja na tom mestu moći, proces početi da se odvija ubrzano i na donekle drugačiji način.
Naime, sve veći priliv informacija i znanja koje svetleće telo prenosi svome čoveku posle svake posete mestu moći menja odnose, pre svega, u korenovima znanja, gde udeo čestica znanja, koja sadrže znanja dobijena iz svetlećeg tela, postaje sve veći, a način razmišljanja, kao i njegov sadržaj sve više uključuju saznanje sa mesta moći kao bitan elemenat u razmišljanju na određenu temu. Način razmišljanja osobe postaje drugačiji, dublji, brži, sa više varijanti od kojih su neke neuobičajene i sasvim nove. Istovremeno, uplivisanje deponovanog znanja u energiji aure počinje svoje aktivnije delovanje na promenu stanja i kvaliteta aure posetioca, što još više doprinosi razvoju mišljenja u pozitivnom pravcu.
Kada na poslednjem stadijumu razvoja osobe njeno visokorazvijeno svetleće telo uspeva da se prožme sa svim zrelim na većini mesta moći koji posećuje, dolazi do još značajnijih promena u načinu razmišljanja i stanju aure posetioca. Način mišljenja se, u tom slučaju, menja u pravcu sve većeg udela kreativnog razmišljanja koje postepeno dovodi do novih saznanja i novih otkrića, što znatno unapređuje razvoj već visokorazvijenog svetlećeg tela. Znanje deponovano u energiji aure poćinje da stvara sopstvene kreacije unutar organizacije aure, dovodi automatski do čišćenja preostalih loših delova aure i postepeno utiče na način i mogućnosti razmišljanja te osobe, poboljšavajući ih.
Osobe koje su dostigle nivo razvoja da se njihovo svetleće telo ukršta sa svim zrelim na većini mesta moći vrlo su blizu prosvetljenja. Značajnu ulogu u prelaženju preostalog puta do prosvetljenja odigraće, upravo, deponovana energija u auri te osobe, dovodeći stanje aure i kreativnost te osobe do nivoa kada se javljaju promene koje se nazivaju prosvetljenje.