"Godina na isteku je veoma slična 2003. godini. I te su godine miroljubive svjetske sile izrazile zabrinutost zbog razvijanja oružja za masovno uništenje u jednoj bliskoistočnoj zemlji, čije su rezerve nafte, čisto informacije radi, druge po veličini u svijetu. Napadnut je Irak, svrgnut je s vlasti Saddam Hussein, a oružja za masovno uništenje nigdje. Oružja nema, ali su nalazišta nafte i dalje tu. Danas, osam godina kasnije, sve upućuje na sličan scenarij, ali je razlika u jednom slovu. Umjesto Iraka, svijet se „trese od straha“ zbog mogućeg razvijanja nuklearnog oružja u Iranu. Strah je opravdan, jer se radi o zemlji koja je jedina do sada upotrijebila to oružje u vojne svrhe. Ili je to, ipak, bila Amerika?
Upravo su SAD predvodnici liste najzabrinutijih zbog iranskog nuklearnog pogona. Slijedi ih Izrael. Napomene radi, sve zemlje svijeta su potpisale ugovor koji će spriječiti širenje nuklearnog oružja. Sve, osim tri: Indije, Pakistana i danas zabrinutog Izraela. Na stranu činjenica da i SAD i Izrael imaju mnogo „burniju“ blisku prošlost kada je ratovanje u pitanju, postoji li zaista osnova za strah od proizvodnje nuklearnog oružja u Iranu? Izvještaji Međunarodne agencije za atomsku energiju ukazuju da nema ništa pogrešno u iranskom nuklearnom programu, tj. da se razvija s ciljem iznalaženja alternativnih izvora energije, što je neophodno za zemlju od 70 miliona stanovnika u stalnom razvoju.
Vojni uspjesi protiv režima u Afganistanu, Iraku, te Libiji su očigledno stvorili odličnu bazu da se zagrize i najveći zalogaj – Iran. Nalazišta nafte i plina su adekvatan motiv za Amerikance, a Izrael već dugo ne krije tendenciju za napadom na komšije. Američki poslušnici Bahrein, Saudijska Arabija, Pakistan i Jordan će sigurno vrlo rado ponuditi svoju teritoriju za otpočinjanje napada, a medijska priprema za isti je ionako već uveliko počela. I „nobelovac“ Obama doprinosi tome javnim istupima o opasnostima iranskog nuklearnog programa. Već duži niz godina se izjave iranskog predsjednika Ahmadinejada u vezi sa Izraelom i holokaustom interpretiraju kao prijetnje ili negiranje, iako se njegove izjave odnose na zloupotrebu holokausta s ciljem potlačivanja drugih (Palestinaca). Ipak se napad mora opravdati, a nema veze ako se , kao što je to bio slučaj sa Irakom, kasnije ispostavi da nije bilo osnove. Irak je uništen i proći će mnogo godina da se vrati u normalno stanje. Trenutno uživaju u blagodatima demokratije, a isti scenarij se sprema Iranu. Međutim, Iran je mnogo veći zalogaj, a ne škodi im i podrška Rusije i Kine u svakom slučaju. Oko 400.000 iranskih vojnika je sigurno spremno za odbranu.
Samo se može nadati da će doći kraj učestalim ratovima predvođenih imperijalističkim silama, te da će razum prevladati. Ukoliko ne bude tako, možda se nalazimo pred vratima Trećeg svjetskog rata."
Source.ba
|