banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 29 Mar 2024, 07:29

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 6 Posta ] 
Autoru Poruka
 Tema posta: Drevne civilizacije
PostPoslato: 21 Maj 2010, 09:58 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Maču Pikču - tvrđava Inka

Početkom ovog veka otkriven je visoko u Andima, na teritoriji današnjeg Perua, veliki grad-tvrdjava Maču Pikču. Njega su podigle Inke u petnaestom veku, ali je mnogo pre izgradnje utvrdjenja tu postojalo naselje.

Slika

U doba svog najjaceg razvoja država Inka prostirala se u predelima Perua, Ekvadora, Bolivije i Čilea. Ona je postojala u vremenu od desetog veka do 1533. godine kada se američki starosedelački narod Inka povukao u vrleti i šume pod naletom španskih osvajača. Smatra se da je grad Macu Pikcu, sto znaci "stari vrh", postojbina Inka. U stvari, Inke su bile jedna porodica, po kojoj je posle nazvan čitav narod kojim su oni vladali kao "sinovi sunca". Maču Pikču izgradjen je na tesko pristupacnom vrhu, na visini od oko 2 700 m nadmorske visine, sa kućama na ivici ponora i terasama sa zemljom za sadjenje useva. Opasali su ga "kiklopskim zidinama" i u svom "orlovskom gnezdu" grad je imao desetak hiljada stanovnika, hramove i opservaroriju. Do grada opkoljenog sa tri strane dubokom dolinom reke Urubambe ("reka Sunca") vodila su 3 200 stepenika. Kasnije su Inke sišle sa tog vrha i osnovale grad Kuzko, koji je bio prestonica njihovog velikog carstva.

Slika

Kada su Inke izumrle, šuma je "pokrila mrtvi grad". Tek 1911. Maču Pikču je otkriven. Sada je on turistička atrakcija Perua, nacionalni park i zaštićena svetska prirodna i kulturna baština. Od grada Kuska udaljen je 50 km severozapadno.

Slika

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Maj 2010, 10:01 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Čičen Ica - grad Maja

Na poluostrvu Jukatanu nalazi se čuveni Čičen Ica, sa velikim hramom Maja Indijanaca u obliku piramide sa visokim stepeništem. Čičen Icu, čuveni "grad hramova", su osnovale Maje u VI veku; otkriveno je više od 130 njihovih svetilišta. Njihovu državu, koja se prostirala od juga Meksika do Salvadora i Hondurasa, uništili su ratoborniji Tolteci oko 450. godine.

Slika Slika

Sredinom devetnaestog, veka listajući stare rukopise što su vekovima počivali mrtvim snom po najprašnjavijim uglovima madridske biblioteke, jedan naučnik je pronašao izvještaj koji je neki franjevac, Frej Dijego de Landa, napisao 1566. o gradovima zivilizacije Maja na Jukatanu. Pošto te gradove niko živi nije video niti o njima čuo, tvrdili su da je jadni fratar bio lud, da je imao bolesnu maštu i, naravno, učeni ljudi su se podsmevali njegovim pričicama. Ali je Amerikanac Edvard Herbert Tompson, potpuno usamljen u borbi protiv svih ostalih naučnika, odlučio da poveruje rukopisu i krenuo je u Meksiko. Namera mu je bila da najpre pronadje žrtveni bunar u koji su ljudi civilizacije Maja bacali device, zatočenike i nakit, ne bi li tom žrtvom umilostivili boga kiše.

Slika Slika Slika

Bio je to veoma opasan poduhvat. Bujno tropsko rastinje otežavalo je put neumornom istaživaču, koji se upravljao prema uputstvima iz rukopisa, a za vodiča imao jednog domoroca-Indijanca. Posle veoma napornog pešačenja, u fantastičnoj noći obasjanoj mesečinom, najzad je njegova žarka vera našla opravdanje u stvarnosti i njegov trud bio krunisan uspehom. Tompson je ušao u samo središte prestonice Maja, grada sa hiljadu stunbova, Čičen Ice.

Slika Slika Slika

Pronašao je i bunar koji je potpuno odgovarao opisu iz rukopisa, ali se to otkriće bezmalo moglo zanemariti u poredjenju sa stotinama gradjevina razbacanih na površini od gotovo šest kvadratnih kilometara.
Meksička vlada je uskoro optužila jadnog Tompsona za bespravno prisvajanje narodne imovine, pa je naš arheolog-istraživač, na nekakvom starom i nesigurnom jedrenjaku, morao da pobegne na Kubu. Više se nikada nije vratio u džunglu Jukatan.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Stari gradovi
PostPoslato: 21 Maj 2010, 10:08 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Stari gradovi...

Mohendžo Daro

Mohendžo-daro je bio grad civilizacije doline Inda. Nalazi se na 20 kilometara od Larkane i 80 kilometara od Sukura u Sindu, Pakistan. Monendžo-daro je na UNESKOvoj listi svetske baštine.

Sagrađen je 2.600 pre Hrista. Grad je napušten oko 1700. pre Hrista, verovatno zbog promene smera reke. Otkrio ga je Džon Hubert Maršal 1920ih. Jezik civilizacije doline Inda još nije dešifrovan, tako da se pravo ime grada ne zna. Mohendžo-daro na sindskom znači "grad mrtvih". Mohendžo-daro je grad, koji je planski građen, sa mrežom ulica. Grad je građen pomoću cigala od pečenog blata, cigala osušenih na suncu i od spaljenog drveta. Grad je imao napredan kanalizacioni sistem i mnoštvo građevina sa do dva sprata i velikim bazenima. Bazeni su bili dobro izgrađeni i imali su sloj prirodnog katrana, koji bi zadržavao vodu. Pošto je Mohendžo-daro bio poljoprivredni grad imao je veliku, centralnu tržnicu. Ima i građevinu sa podzemnim zagrijavanjem, moguće za zagrijavanje vode za kupanje. Grad je razaran i ponovo građen najmanje sedam puta. Svaki put bi se novi grad gradio povrh staroga. Pretpostavlja se da su poplave Inda bile razlog tim razaranjima. Grad je podeljen u dva dela: citadelu i donji grad. Većina donjeg grada još nije otkopana, a za citadelu se zna da je imala javna kupatila, da je predstavljala veliko područje u kome je moglo stanovati oko 5.000 ljudi i da je imala dve velike dvorane.

Slika

Bolje je očuvan nego Harapa, koja je pripadala istoj civilizaciji doline Inda. Mohendžo-daro je nakon iskopavanja u lošem stanju, što se tiče održavanja. UNESKO se trudi da se Mohendžo-daro očuva pa ga je uvrstio na listu svetske baštine. Očuvanje Mohendžo-daroa je bio jedan od ključnih razloga stvaranja liste svetske baštine.

Grad Ur

Ur je bio stari grad u južnoj Mezopotamiji, blizu gdje je nekad bilo ušće Eufrata i Tigrisa u Perzijski zaljev, i blizu Eridua. Zbog povratka mora nalazište je sada daleko od obale u današnjem Iraku, južno od Eufrata na desnoj obali. Nalazi se blizu grada Nasirijaha, južno od Bagdada, i zove se Tel el-Mukajar (arapski: brežuljak izgrađen od bitumena). Nalazište je prepoznatljivo po ruševinama velikog hrama, još uvijek u prilično dobrom stanju. Hram je bio izgrađen za boginju Nanu, božicu Mjeseca u Sumerskoj mitologiji, i sastoji se od dva dijela. U donjem dijelu cigle su spojene bitumenom a u gornjem dijelu mortom.

Ur je već bio naseljen u najranijem razdoblju seoskog naseljenja u južnoj Mezopotamiji, Ubaidskom razdoblju. Međutim, čini se da je bio napušten za neko vrijeme. Historičari vjeruju da je što se mijenjala klima od prilično kišovite do suhoće u 3. mileniju p.n.e., mala poljoprivredna sela Ubaid kulture su se spojila u veća naselja zbog potrebe za izgradnju velikih centraliziranih natapnih sistema da bi se preživjela suša. Ur je postao jedno takvo središte, i oko 2600 p.n.e., tokom trečeg Sumarskog ranog dinastijskog razdobla grad je bio veoma uspješan. Ur se je već tada smatrao svetim Nani.

Mjesto Ura je bilo povoljno za trgovinu morem i također za kopnene rute u Arabiju. Mnoge velike grobnice, uključujuči tu od kraljice Puabi, su bile izgrađene. Krajnje, kraljevi Ura su postali stvarni vladari cijelog Sumera. Ovo se je dogodilo tokom prve dinastije Ura, koju je uspostavio kralj Mesanepada. Kraj ove dinastije je bio napad Sargona Akadskog oko 2340 p.n.e. O sljedećoj, drugoj, dinastiji se ne zna puno, jer je grad bio u padu tad.

Treća dinastija je uspostavljena kad je kralj Ur-Namu došao na vlast, vladajući između 2112. p.n.e. i 2094. p.n.e. Tokom njegove vladavine hramovi, uključujči i veliki hram Nani, su bili izgrađeni, i poljoprivreda je bila poboljšana kroz navodnjavanje. Njegov zakonik je jedan od najstarijih poznatih dokumenata, stariji čak od Hamurabijovog zakonika. On i njegov nasljednik Šulgi su tokom vladavine smatrani kao bogovi, a i nakon smrti on je ostao junački lik. Treća dinastija je raspala oko 1950. p.n.e. kad su Sumer osvojili Elamiti.

Krajnje i Babilon bi osvojio Ur. U 6. vijeku p.n.e. bilo je novih izgradnji u Uru pod vladavinom Nebukadnezara II od Babilona. Posljednji Babilonski kralj, Nabonidus od Babilonije, je poboljšao glavni hram. Međutim, grad je počeo pad od otprilike 550 p.n.e. i više nije bio naseljen nakon otprilike 500 p.n.e., vjerovatno zbog suše, mjenjanje položaja rijeka, i povratka mora.

Slika

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Druidi, Stonehenge
PostPoslato: 21 Maj 2010, 10:22 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Druidi i Stounhendž

Druidi su bili sveštenička klasa u zajednicama starih Kelta, koji su obitavali u većem delu Zapadne Evrope, severno od Alpa kao i na Britanskim Ostrvima. Svako pleme Kelta i Gala imalo je druida, koji je obavljao dužnosti sveštenika, sudije, iscelitelja i učitelja.

Slika

Druidi su bili politeisti, ali su puno pažnje posvećivali i elemetima prirode, kao što su Sunce, Mesec i zvezde, tražeći u njima "znakove". Takođe su poštovali hrast, izvesne šumarke, vrhove određenih brda, kao i neke potoke, jezera i vrste biljaka - praktikovali su izvesne oblike animizma. Vatra je smatrana simbolom nekoliko božanstava i bila je povezana sa Suncem i pročišćenjem.


Stounhendž (engl. Stonehenge) je građevina iz neolitika i bronzanog doba, nalazi se u okolini Amensberija u Engleskom okrugu Viltšir, otprilike 13 km severozapadno od Solsberija. Stounhendž je deo UNESKO-ovog popisa Zaštićene baštine od 1986. godine.

Praistorijski spomenik na Solsberijskoj nizija, sever Solsberija, u jugozapadnoj Engleskoj datira iz mlađeg kamenog do starijeg bronzanog doba (3000 - 1000. pne). Spada među megalitne spomenike jer je građen od ogromnih kamenih blokova. Nije poznato kojoj je svrsi Stounhendž služio niti koji je bio motiv njegove izgradnje, ali većina poznavalaca smatra da je imao ulogu u paganskim ritualima tog vremena.

On nema jedinstvenu strukturu, nego seriju struktura koje su izmenjivane i ponovno građene za vreme perioda od 1500 godina. Malo je poznato o njegovim graditeljima. U 17. veku engleski sakupljač starina Džon Obri izložio je teoriju da je to druidski hram. Druga je pretpostavka da su sami Rimljani sagradili spomenik. Obe su pretpostavke osporene u 20. veku kada je dokazano da je Stounhendž sagrađen 2.000 godina pre dolaska druida i Rimljana na to područje. Danas se smatra da su neolitski narodi britanskih ostrva započeli gradnju Stounhendža prije 5.000 godina.

Iskopavanja Stounhendža 1950-tih su pokazala da je spomenik građen u tri glavne faze. Najranija je dovršena otprilike 2900. p. n. e. Sastoji se od kružnog jarka prečnika oko 110 m i dubine od 1,5 m. Arheolozi smatraju da su se kao motike koristili jelenji rogovi. U drugoj fazi koja je trajala od 2900. do 2500. pne podignuto je više drvenih debala koje su stavili u središte jama. Na severu odakle se ulazilo u hram su takođe podignute i grede. Stounhendž je uveliko promenjen za vreme treće faze gradnje, koja je trajala od otprilike 2550. do 1600. p. n. e. Otprilike 80 stubova (tzv. plavih kamena, zbog njihove boje) od vulkanskih stena je podignuto u dva koncentrična kruga u središtu mesta. Stubovi su stigli s planina Preseli u jugozapadnom Velsu, smeštenih 220 km od Stounhendža. Prevoz tih stubova, od kojih svaki teži četiri tone, bio je neverovatan poduhvat koji se odvijao po moru, rekama i kopnu. Za vreme te gradnje ubrzo su stubovi pomereni i doneseni novi, peščani, iz Marlboro doline, 40 km severno od Stounhendža. Podignuto je 30 monolita u krugu od 33 m prečnika. Na njih su dodani još i "nadvraci" koji su činili prsten na stupovima. Tako dva stupa sa gredom na njima čine luk zvan triliton (od grčkog što znači tri kamena). Od izvornih 30 danas stoji još 17 stupova i 6 "nadvrataka". Na seeveroistoku se nalazi otvor te tako ima oblik potkove.

Na britanskim ostrvima se nalazi više od 1000 kamenih krugova, no Stounhendž je jedinstven među njima. Zašto je Stounhendž sagrađen ostaje nepoznato. Mnogi se naučnici slažu da je morao biti sveto ili posebno mesto religioznih rituala i ceremonija. Mnogi smatraju da je Stounhendž sagrađen od poštovaoca Sunca. Otvor u krugu je okrenut prema ljetnom izlasku Sunca. U Irskoj je sličan spomenik Njugrejndž, sagrađen približno u isto vreme okrenut prema zimskom izlasku Sunca. Ranih 1960-tih američki je astronom Džerald S. Hokins izložio teoriju u kojoj je Stounhendž zvezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti i ta teorija je i danas veoma popularna. On je smatrao da su stari ljudi pomoću Stounhendža predviđali astronomske pojave, uključujući i kratkodnevnicu i dugodnevnicu, pa i pomrčenja Sunca i Meseca.

Današnji naučnici mogu samo nagađati o tome šta je Stounhendž značio njegovim graditeljima i šta ih je nagnalo da ulože toliko rada i pažnje njegovom stvaranju.

Do samog početka 20. veka, većina monolita koja sačinjavaju Stounhendž nije se nalazila na svojim originalnim lokacijama. Razlog tome je povećan broj posetilaca koji su se često penjali po monolitima i na taj način ih pomicali. Provedene su 3 faze konzervatorskih radova vezanih uz zaštitu Stounhendža od daljnjeg propadanja. Palo i oštećeno kamenje je vrlo uspešno i pažljivo zamenjeno i postavljeno na prvobitne pozicije. Stounhendž je dodat u UNESKO-v popis Zaštićene baštine 1986. godine.

Slika

Slika

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Maj 2010, 13:53 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2008, 19:04
Postovi: 7848
Lokacija: Banja Luka
Evo iz mog maturskog :)

Древни град Петра
Slika

Петра је напуштени град на подручју данашњег Јордана, а у вријеме антике је био главни град Набатејаца. Град је у раздобљу од 5 вијека п. н. е. па до 3 вијека наше ере био врло важно трговачко средиште.
Данас је сачувано oкo 800 грађевина и жртвеника. Обиљежени су набатејским, грчко-хеленистичким и римским утицајима. Врло често се на само једном споменику могу очитати стилски елементи све 3 културе.
Положај и значење
Петра се налази на пола пута од залива Акаба према Мртвом мору на висини од 800 па до 1.350 метара изнад нивоа мора у широкој котлини у брдском подручју Едома. Захваљујући стратешки повољном положају на раскршћу више караванских путева који су спајали Египат са Сиријом и јужну Арабију са Средоземљем, град је био врло важно трговачко упориште. Петра је нарочито контролисала раскршће на путу тамјана. Тај прастари трговачки пут водио је од Јемена дуж западне обале Арабије, а код Петре се рачвао на сјеверозападни одвојак према Гази и други који је смјером према сјевероистоку ишао до Дамаска.
Поред повољног географског положаја, имала је и добро скривен положај међу стрмим стјеновитим зидовима околних бријегова и, што је било посебно важно, сигурно снабдјевање водом. И данас се до мјеста може доћи само уском брдском стазом са сјеверозапада или једним стјеновитим кланцем с истока који је дуг око 1,5 км а стијене између којих се провлачи достижу висину од око 200 метара док је на најужем мјесту широк само 2 метра. Дуж једног стјеновитог зида кланца уклесан је жљеб покривен каменим плочама којим су Набатејци доводили у Петру воду из једног брдског потока.
Све то чинило је Петру привлачном јер је пружало сигурност караванима с југа Арабије који су преносили углавном скупоцјену робу: зачине и свилу из Индије, слоновачу из Африке, бисере из Црвеног мора као и тамјан с југа Арабије. Смола са стабала тамјанове биљке била је у цијелом античком свијету врло цијењена као скупоцјена жртва боговима, али и као лијек. Царине и посредовање у трговини доносили су Набатејцима врло велике приходе.

Историја
Није недвосмислено доказано како су Набатејци називали свој главни град. Стари завјет спомиње мјесто у Едому именом Sela (стијена, камен). Али спорно је да ли се то односи на набатејски главни град који грчки извори наводе под именом Petra, што такође значи "стијена". Међутим, у хеленистичком свијету је било више мјеста истог имена. Према неким другим изворима чија вјеродостојност није доказана, Набатејци су свој главни град називали Reqem или Reqmu што значи "црвени", а могло би се тумачити као асоцијација на боје стијена око Петре.
Историја града је најуже повезана с Набатејцима. Међутим, осим неких уклесаних натписа, Набатејци нису оставили писане трагове. Због тога, историја Петре може се утврдити само у фрагментима и то из библијских као и грчких и римских извора.
Према археолошким налазима, висинска долина Петре била је повремено насељена још у раздобљу старијег каменог доба (палеолит), а од млађег каменог доба (неолит) – од око 9.000 година п.н.е. је трајно насељена. Библија спомиње Хорите и Едомите као становнике тог подручја од око 1.500 година п.н.е. након што су Персијанци освојили Палестину у 6 вијеку п.н.е., из унутрашпњости Арабије стиже семитски народ Набатејаца (око 500. године п. н. е.) и истискује Едомите. Са сточарства прелазе на контролу трговачких путева који се сијеку код Петре.
Од 3. вијека п.н.e. почиње раст значаја Петре. Становништво, до тада полуномади напуштају своје шаторе и замјењују их трајним настамбама. Истовремено расте и учвршћује се политичка моћ и обликује стабилна краљева власт. Макабејци први спомињу у својим текстовима краља Аретаса І у години 168. п. н. e. Њему и његовим насљедницима успјело је одупријети се утицају птоломејског Египта, као и проширивати подручје утицаја Петре на рачун подручја којим је владала династија Селеукида. Истовремено, били су отворени утицајима свог хеленистичког окружења.
Напредовање Петре се наставило. У вријеме краља Аретаса III (87. година п. н. e. до 62. година п. н. e.) освајају Дамаск, мијешају се у борбе за власт у Јудеји и опсједају Јерусалим. Тада се на том подручју појављују Римљани и напредовање Петре је заустављено. Још готово 200 година Петра задржава унутрашњу самоуправу, благостање града и даље расте, а број становника, према процјенама, достиже 30.000 дo 40.000.
Но, кад су их 106. године побиједили Римљани, постају једна од провинција римског царства и постепено губе на значају. Затим доживљавају два снажна потреса (363. i 551. године) а кад Арапи 663. године освајају то подручје, задњи становници напуштају Петру.
Од времена крсташа па све до 1812. нити један Европљанин није био у Петри. Око 1800-те још су само поједини научници по предању наслућивали да би негдје на Блиском истоку могао постојати један легендарни град уклесан у стијенама. Поново га је за Европљане открио Швајцарац Burckhardt путујући по Арабији. Више од 100 година касније, Thomas Edward Lawrence (познатији као "Лоренс од Арабије"), пише у свом дјелу "Седам ступова мудрости": "Петра је најдивније мјесто на свијету." Мислио је, да би сваки опис мјеста изблиједио пред властитим доживљајем у сусрету с Петром.
Петра је 1985. године уписана у свјетску баштину.

_________________
A little less conversation, a little more action!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Maj 2010, 07:03 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Petra mi je uvijek djelovala kao dio neke evropske građevine koji je prenešen u sred pustinje.
Fascinantno je kako je svaki kameni ukras ostao neoštećen od zuba vremena (drugačiji uslovi klime).

Slika

Slika

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 6 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs