banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 20:45

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 203 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 11  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 20 Sep 2010, 02:56 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
KAKO MI JE PALO NA PAMET DA SVIRAM NA ULICI


Slušao sam neku emisiju na noćnom program na radiju . Bilo je to 1987-me !
Luka Mijatović (voditelj) je u studio doveo prve ulične svirače iz Knez Mihajlove :
onog ALFI-ja (što je posle pevao "domoljubne" pesme i još kasnije prodavao kasete u Knezu)
i Vladu (izvodi Dilanove stvari , uglavnom)
Pričali su kako je to svirati na ulici ...
Ja sam pažljivo slušao i ... opasno mi se "upalila sijalica" !
TO JE ONO ŠTO ŽELIM DA RADIM !!!

Narednog leta 1988. sam bio sa drugovima na more , u Cavtat , u kampu .
Jednog dana sam skoknuo do Dubrovnika i video sam uveče neka dva tipa kako sviraju.
Sviraju, sviraju , pa , posle skupljaju lovu od onih sto su se okupili ...

U to vreme sam malo nastupao na nekim svirkama (pisacu o tome) ,
pa sam malo i dobio samopouzdanje ...
Inače sam ogromni tremaroš !
Naredne godine me je otac ubacio u "njegovu" fabriku da radim (nije njegova , tamo je radio), da peglam čarape
To mi je dobro došlo jer mi je neki tip iz Vranja pravio pojačalo na baterije , a to košta ...
Dakle, radio sam 4 meseca i 8 dana u toj tekstilnoj fabrici , i to mi je jedini radni staž u životu .
(pre toga sam kao klinac išao sa drugarima da beremo višnje ,
a , kasnije sam jedno kraće vreme prodavao polovne LP-ploče )


i tako ...
moji krenu na more u Crnu Goru , jula 1989.
i ja podjem sa njima - da probam sreću !
Da sviram ... a , ako ne ide - da ostanem sa njima i vratimo se zajedno
Otac mi bio sredio i da se vratim ponovo u fabriku (neplaćeno sam dobio)

Oni ostanu u Petrovcu , a, ja krenem za Dubrovnik !
Izadjem uveče ... puno šetalište ....
NISAM IMAO HRABROSTI ...
...i ... nadjem "rešenje" !

Pitam nekog milicionera (tako su se tada zvali) da li mogu da sviram ...
on, naravno , kaže da ne može ! ( mada , da ga nisam pitao , verovatno me ne bi dirao )
i ja , sav sećan , krenem kući !
Pa, eto ... ne daju da se svira na ulici ! Nisam ja kriv i ... savest mi je mirna !

Dok sam čekao autobus , svirao sam sa nekim Bosancima na stanici ... (malo opuštanja)

Nisam odmah krenuo kući , već sam otiš'o u BG ...
Prodjem Knez Mihajlovom ... nekoliko njih svira ...
Ja pridjem onom Vladi "Dilanu" , malo popričamo ...
on je super tip ...
rekao mi kako ide , kol'ko može da se zaradi ...
i ... da se ne premišljam mnogo , nego da idem da probam da sviram

Nisam imao hrabrosti i vratim se kući ...

prvi pokušaj - nije uspeo !

ali , zato drugi - JESTE !!!

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Sep 2010, 07:04 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
KAKO SAM POČEO DA SVIRAM NA ULICI


Znači, leto 1989.
Pošto mi se nikako nije vraćalo u fabriku na peglanje čarapa ,
a, više nije išlo da mi roditelji daju džeparac ...
reših ja da ponovo pokušam.
Jedan drug, komšija, je polazio za Budvu. Tamo su mu već bili drugari (rokersko društvo)
Krenem ja sa njim vozom za Bar (i posle za Budvu)
Izadjem ja uveče sa njima da "razbijem led".
Zamišljao sam da , kao , stranci imaju lovu i treba da se usresredim na njih ...
Tako odredim da treba da sviram tamo gde je ona grupa hotela ... na kraju šetaišta

Moram da kažem da me je mnogo bilo sramota ...
pomog'o mi je jedan od tih drugara (da , i oni su pošli sa mnom tamo... da mi "drže strah")
i to mu neću nikada zaboraviti !
Stavio je onu kutiju od cipela (za ubacivanje para) ispred mene.
Ja sam mu davao instrukcije gde tačno da je postavi, da ne bude ni preblizu , ni predaleko.
E, to me je najviše bilo stid ... to što "tražim" pare , a, ne što sviram!

Počeo sam ja da sviram ...
Svirao sam 10-15 min (nešto sam i zaradio)
ali, videh da to nije bilo pravo mesto...

Tako se svi mi pokupimo i vratimo u grad.
Ispred starog grada , dole ispod hotela "Avala" , svirali su neki momci (dve gitare).
Ja stanem malo podalje od njih i krenem i ja da "guslam".
E, sad, svi oni ljudi što su ih bili slušali (20-tak njih) polako su prešli kod mene ...
(a , i oni što su svirali ... prekinu i dodju i oni ...)
Valjda im je bilo zanimljivo da vide električnu gitaru i pojačalo - na ulici (gde nema struje ...)[1989-ta !]

Ja sam tada mislio da oni kapiraju moj stil sviranja :
dve ruke na vratu gitare (tada je bila jedna gitara , ne kao sada dupla)
Stanley Jordan fazon ...
Kasnije sam shvatio da ljudi samo gledaju ... onako bezveze ...
A, samo retki stvarno kapiraju stil sviranja
(i mnogi dodju da mi kazu da takvu tehniku sviranja prvi put vide)

ostao sam u Budvi samo nekoliko dana , jer ...
moj cilj je bio - Dubrovnik !

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Sep 2010, 19:06 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Nov 2008, 17:42
Postovi: 7177
:)

Dobro dosli na BL forum, citao sam Vase postove na B92 forumu i odusevljen sam.

_________________
Нема ту чојека чим слави посну славу . . .


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Sep 2010, 06:45 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
Rocker je napisao:
:)

Dobro dosli na BL forum, citao sam Vase postove na B92 forumu i odusevljen sam.


fala ...

evo mene i kod vas ...
da proširim krug čitalaca :)

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Sep 2010, 06:47 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
VARLJIVO LETO 89-te



Pošto sam, uz pomoć drugara koji su mi „držali stah“, "razbio led" (u Budvi),
posle jedno 7 dana krenem ja za Dubrovnik ...
Bilo je mnogo turista, jer je bio početak avgusta
Svirao sam a ljudi su se okupljali da slušaju ... aplaudirali su ...
Ja sam imao tremu pa sam sve vreme gledao samo u gitaru.
Svirao sam razne stvari (i razne gluposti).
Udarna stvar mi je bila „Jovano, Jovanke“
To se ljudima najviše dopadalo , verovatno jer je malo življe.
Sećam se da sam jednom "ispucao" ceo repertoar (u to vreme jedva preko jednog sata), a ljudi stoje i čekaju ...
I ja odsviram nešto ... sramota me i da kažem šta je bilo...
Kad... aplauz ... ja pomislim „pa, ovi nisu normalni“!
Stvarno je bilo nešto glupo (plus poluimprovizovano)

Bilo je jedan tip , Banjalučanin , koji je svirao popularna dela za klasičnu gitaru ...
On odsvira jedan „set“ od 30-tak minuta , napravi pauzu ... pa ponovo
I tako 7-8 puta za veče ...
A, ja , neiskusan, odsviram to što imam ... sat, sat i četvrt i - dosta za to veče !

Bio je i neki tip , iz Bihaća čini mi se , koji je stajao na početku Straduna (glavna ulica)
Na mestu gde na jednom zidu „štrči“ jedan kamen (taman da možeš da staneš sa oba stopala)
Fora je bila da se popneš na njega ... a, nije lako jer te odbije zid kada skočiš na kamen
Treba taman toliko jako da skočiš da budeš gore , ali ne prejako – da ne udariš u zid jako ...
Tu su se okupljali ljudi , on ih je malo zabavljao ...
znao je i neke trikove sa ping-pong lopticama
(neke cele , a neke sam pola loptice , pa čas vidiš da ih ima dve , a, čas- tri)
I ja sam posle „posla“ provodio vreme tamo.

Odlazio sam na spavanje ujutru , kad svane.
Kupim taze hleb i odem u jednu šumicu , tu blizu
klupa, vreća za spavanje ...
Tada nije bilo opasno spavanje bilo gde. Aj , nek danas neko proba!

Imao sam problema sa pojačalom, jer je odjednom znalo da „utihne“.
Pravljeno pojačalo.
Rešenje je bilo da ga adapterom na trenutak samo priključim na struju ...
Tako sam ja, u sred svirke, morao da ostavljam publiku na minut,dva ...
i da utrčim u najbližu prodavnicu u potrazi za strujom !
Niko me nije odbio od prodavaca, ali ... bio sam im čudan sa tim svojim zahtevom ...
da uključim u struju, u njihovoj radnji, svoje pojačalo ... na 2 sekunde ...
Kasnije sam provalio da se može "povratiti u život" i tako što jako „iščupam“ najdeblju žicu.
(to ga je , valjda , šokiralo)

Imao sam baterije na punjenje , budala ...
Kasnije sam ukapirao da ne trošim puno , pa sam kupovao alkalne baterije
8 "debelih" - i do 100 sati sviranja !

U Dubrovniku sam upoznao nekog Makedonca (majka mu Dubrovčanka)
i kod njega ostavljao pojačalo da se napune baterije .
Svirao sam malo , tako da sam sa jednim punjenjem mogao po 3-4 dana da sviram.

Sa milicijom (tako su se zvali tada) nije bilo problema , uglavnom ...
Samo sa jednim ...
Pokupio me i odveo u sporednu ulicu na pretres ...
Posle me je (isto veče) zatekao kako sviram ... tamo kod tog kamena , onako , za društvo ...
Kao ... : "A-HA , JEL’ SAM JE TEBI REK’O DA NE SMEŠ DA SVIRAŠ" ?
"PA, JA NE SVIRAM ZA PARE SADA - rekoh - NIJE VALJDA ZABRANJENOSVIRATI ..."
I on se zbuni : "BEZ OBZIRA" !!!!
[To me podseća na ono iz „ko to tamo peva“
-KAKO IH NIJE SRAMOTA !
-ŠTO? PA, MI SMO DOŠLI NJIH DA GLEDAMO
-BEZ OBZIRA!! (Bata Stojković)]

Iz Dubrovnika sam par puta skoknuo u Cavtat , na svirku.

Na autobuskoj sam jednom pričao sa nekom babom , koja svake godine (sama) dodje u Dubrovnik ...
da opere noge ... hehe ... ne verujem da je bila znala da pliva
Ona mi je pričala kako je neka pesnikinja ,
a kada sam zatražio da mi kaže neke svoje stihove ...
Ona se uplašila da imam skriven mikrofon , pa ću da snimam ... (i valjda joj ukradem to ...)
Hehehe...
Kasnije sam sretao razne individue , pa sam navikao ...
Jadna baba je , na primer ,tvrdila da je dobila Nobelovu nagradu za književnost !
Ja sam se čak kasnije i raspitao , jer nikad se ne zna , ali niko iz te države nikada nije dobio tu nagradu !

Posle sam krenuo na sever : Makarska , Omiš , Split ...
Pa , opet nazad ... autostopom - našao me je jedan zemljak u Makarskoj , na svirci .
posle smo se posvađali ...
on je bio stalno pijan i voleo je Miloševića (1989.) a, ja - ni jedno ni drugo (naročito ovo DRUGO !)

U Makarskoj sam prvi put posle završene svirke otišao da ispraznim kutiju (od para)
i vratio se na „drugo poluvreme“ ...
Tada je bila nezgodna stvar što su postojale samo papirne novčanice ... i to velike (po dimenzijama)
I kutija se brzo napuni .

U Splitu sam svirao prvo malo „unutra“ (u gradu) , a , posle sam sišao dole na Rivu , pored mora
Mislim da nikada nije više ljudi stalo da me gleda (na ulici ... ne računam "prave" svirke)
Valjda je bilo par stotina ljudi , ili .... sam se ja bio uplašio pa mi se činilo da ih je toliko !

Tako sam se muvao po Jadranu 30 dana .
Na kraju sam se vratio preko Zagreba .
I tamo sam svirao par dana .
Spavao sam na jednoj klupi , u nekom parku , blizu jedne kasarne (neka komanda , pre će biti ...) ,
pa su vojnici celo jutro prolazili (i smeškali se) , dok su išli po burek i jogurt .
padala je neka sitna kiša , ali drveće je još bilo puno lišća , pa mi je tek po koja kap padala na ... krevet

Trijumfalno sam se vratio kući , veoma ponosan !
Krenulo je ...
Ne moram da peglam čarape (u ćaletovoj fabrici) sve do penzije !

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Sep 2010, 08:51 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
ODAKLE TI OVE PARE , A ?


Kada je prošlo to moje prvo "uličarsko" leto (1989.) i ja se trijumfalno vratio kući ,
dosadjivao sam svima redom sa svojim pričama .
Otprilike k’o oni “solunci” što su po bezbroj puta prepričavali svoje ratne avanture …
Odmarao sam 50-tak dana i …
krajem oktobra krenem ja ponovo !
Bila je to četvorodnevna (mini) turneja :
Beograd , Zagrab (2 dana) i opet Beograd !

Ne sećam se da li se u Beogradu dogodilo nešto posebno važno ,
jer sam kasnije puno puta bio na po nekoliko dana i ne znam šta je tačno koji put bilo .
A , u Zagrebu je jedan drug služio vojni rok , pa sam ga posetio.
Pitao sam jednog taksistu da li ZNA gde je Vlaška ulica (tamo je bila kasarna).
On me je onako “nezgodno” pogledao i rekao “pa , bilo bi glupo da ne znam”!
Vlaška ulica je jedna o najvećih ulica u CENTRU Zagreba … to sam kasnije saznao !

Zanimljiva je bila razlika izmadju BG i ZG .
U BG su mi ljudi bliže stajali … i više me zapitkivali …
(dobro , i Knez-Mihajlova je tesnija od Zagrebačkog Trga Republike … [sada Bana Jelačića])
u ZG su bili na većoj distanci , što mi je odgovaralo (uvek sam imao tremu kad više od ... NULA ljudi zastane da me sluša) i , uglavnom , nisu me mnogo ”uznemiravali” .
Ipak , posle jedne svirke u ZG , priš’o mi je neki tip da mu objasnim kako to sviram (Stanley Jordan tehnika ...)
demonstrirao sam mu malo (i on je bio neki gitarista)
polako, polako , kasnije , skrenuo je razgovor .
Počeo je da mi priča o hari-krišni ...
meni je bilo zanimljivo , jer sam prvi put slušao te stvari ( 1989.) pa sam i pitao ...
davio me on , davio ...
ja postavljao pitanja ...
Na kraju mi je dosadilo i , kada je video da ja želim da zbrišem ,
kaže on , kao : „čekaj, pa, ne možeš tek tako sada da odeš ... što sam se ja mučio 2 sata“ ?
he, he ... izgleda da je bio dobio zadatak od svojih da misionari po gradu .

Spavanje je bilo po vozovima.
A, pošto sam bio dva dana u Zagrebu , malo je bilo i na železničkoj stanici i na klupi u parku.


Od pazara koji sam „ubrao“ za ta 4 dana , kupio sam neki sintisajzer ... 250 DM je koštao.
vrlo loš ... jedva da nije bio igračka (danas jeste – moj sin od 6 god. „svira“ na njemu , povremeno)

A, što ova priča ima takav naslov , pitate se vi , možda ...

Pa ...
Moji roditelji nisu bili baš sigurni da se od sviranja na ulici mogu zaraditi neke pare ,
iako sam doneo nešto sa svoje prve turneje („varljivo leto 89-te“).
U ova 4 dana , rekoh , zaradio sam oko 250 DM , što je u to vreme bilo oko pola radničke plate.
Tada su postojale samo novčanice (znači - HARTIJA),
pare sam stavljao u ranac , na dno ,
a, odozgo - pojačalo , razne stvari ...
tako da su bile skroz izgužvane !
Kada sam došao kući , istresao sam pare iz ranca na kuhinjski sto (sa namerom da novčanice „ispeglam“ i prebrojim).
Bila je to GOMILA para , jer : em izgužvane, em ih je bilo puno )
Moj otac je zabezeknuto gledao u tu GOMILU novčanica na stolu ...
i rekao : „ Odakle ti ove pare " ?

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Sep 2010, 22:58 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
GROZNI NEMAČKI POLICAJCI




Pošto sam bio izgustirao YU-gu, rešim ja da se otisnem malo u svet.
I, gde bi drugo nego u Nemačku - Oni su, kao, najbogatiji …
valjda su i “široke ruke” ... nadao sam se ja !
Februar 1990. (podsećanje : 1989. Avgusta sam započeo karijeru)

Minhen – tamo sam rešio da idem sa sviram.

Smešno mi je bilo kada mi je pre polaska jedan drug rekao da , ako vidim njegovog oca u Minhenu ,
da ga podsetim da mu kupi žice za gitaru.
(i on je putovao istog vikenda u Minhen - to je bilo vreme Ante Markovića 1dm=7din … stariji pamte to - SVI U ŠOPING U EVROPU !)
Ja sam ga pitao kako zamišlja to da ja, kao , slučajno sretnem njegovog ćaleta u sred 5-milionskog grada ( ili koliko već miliona ima … )
Ali, stvarno sam ga bio video tamo , jer svi su se Yu-"turisti" muvali po centru grada.

Uzgred, video sam i situaciju kada NAŠI ljudi k’o životinje navale u neku prodavnicu sa jeftinom robom , čim je vlasnik otvori ujutru …
Ko će pre … ako nisi brz možda ne nadješ kasnije tvoj broj … gaća , majice i tako to …
a , stvarno bilo jeftino , što jes' - jes' !


Krenuo sam tako ja vozom za Beograd , odakle sam planirao da “uhvatim” medjunarodni za Nemačku.
Ali, u vozu za BG upoznam tipa koji je takodje bio krenuo u Minhen (malo šverca …) , ali on do Beograda vozom , a iz Beograda – autobusom.
Preporuči mi on da krenem i ja sa njim .
Slučajno je bilo ostalo još jedno mesto u dotičnom autobusu … skroz pozadi i u uglu.
Svratili smo u agenciju i ja sam uz'o sam to mesto.Pre polaska (popodne, toga dana) smo svratili kod nekog njegovog druga.
To pamtim jer se sećam da smo diskutovali da li Sinead O Connor stvarno pušta suze u spotu za pesmu "NOTHING COMPARES 2 U" (tada se pojavio)

Ranije sam sa roditeljima bio putovao u Grčku na more par puta (početkom 80-tih) , u Sofiju (1982. otprilike) i u Trst (1978.) ,
Tako da sam se u stvari tad sada upoznavao sa jednom “dobrostojećom” državom !
Prošli smo i kroz Austriju pre toga , koja je ista k’o Dojčland : sve čisto , putevi široki i … crni (nov asvalt)
Putovali smo celu noć, malo pričali , malo spavali...

Stignemo mi u Nemačku i uzmemo sobe u nekom jeftinijem pansionu.
A , tamo fino , čisto , toplo … (a, februar !)
Elem , izadjem ja oko podne da sviram …
Računao sam da ću zaraditi dobre pare, pošto mi ni u YU tada nije išlo loše …
Kolika li će lova tek ovde da “padne”… pitao sam se ja

Odmah da kažem da nije bilo ništa bolje nego kod nas, uprkos njihovom znatno višem životnom standardu … (čak bih rek’o i za nijansu lošije !)
Razlozi ?
Pa , mi smo , bre - MI ! … bili tada nešto posebno …
U odnosu na standard , plate , uvek su NAŠI ljudi bili NAJDAREŽLJIVIJI …
bili …
Ćaletovu radničku platu sam mogao kod nas da zaradim za 4 dana ,
A, Nemačku radničku , u Nemačkoj – nisam mogao za tako malo dana !
(Dobro , igralo je ulogu i to što su se kod nas tek pojavili ulični svirači , pa su bili interesantni ljudima, a, na zapadu je to već bilo poznato)

Pored ne baš neke zarade, odmah mi se tu stvore i policajci sa sve mapom centra grada na kojoj su ucrtane tačkom mesta gde može da se svira …
… ne možeš gde ti se prohte …
Plus - mora da se menja mesto na svakih pola sata (ili sat , zaboravio sam )
Plus – ne sme da se koristi pojačalo , a ni instrumenti koji posebno mnogo prave buku (napravili su i spisak tih instrumenata)
Sve su oni lepo objasnili u tim papirima , a i meni usmeno ...
A, ja ne mogu bez pojačala, što znači – nema svirke u datim uslovima ... po njihovom !

Ostave mi oni te svoje papire i odu ,
a ja, u fazonu ,“jaka stvar” – posle dva minuta nastavim da sviram.
Mislim : “valjda se neće vratiti … a , ako se baš vrate – o.k. tada ću da ih poslušam i prestanem”.
Al’ , eto njih za pola sata ! Ulove me …
Ja pokupim stvari i kao krenem , ali …
ne ide to tako kod njih ! Nemci su to ...
Nego oni lepo pozovu kola …
Fino udjemo u ta kola i ... pravac policijska stanica !
Kad smo stigli tamo , oni izladju , pa i ja krenem napolje ali … ne može …
Ne mozeš sa zadnjeg sedišta iznutra da otvoriš vrata … he he …
(inače bi kriminalci iskakali u letu …)
Napišu mi u policiji kaznu … oko 100 maraka ,
Ali, meni je izašlo na oko 140dm, kada sam po lošijem kursu (tamo kod njih) zamenio sve pare što sam imao kod sebe : dinari , kanadsk dolari ...

Odem ja posle u “Opštinu” i , praveći se lud (nisam pomenuo da mi je gitara električna) , dobijem dozvolu.
Mog’o sam da sviram tog dana (četvrtak) a i ostalih četvrtaka, ali ... samo četvrtkom !
da , samo jedan dan u nedelji - zbog velikog broja zainteresovanih !

Izadjem popodne da sviram , onako sa zebnjom ... (ipak sam bio “ilegalac” – zbog pojačala !)
Znao sam da ne mogu isti policajci ponovo da nalete na mene (ne mogu da rade i pre podne i posle podne , pa da ...).
Al’ ipak me bilo strah jer sam ostao skroz švorc i ne bih imao za još jednu kaznu !
A, u tom slučaju, možda bih završio i u "kavezu" , ko zna ...
Sve su mi se bili pričinjavali ti policajci od pre podne …
Ništa … odsviram to popodne (i veče) i sutra – pravac Balkan !
Nezgodan narod ove Švabe …


Bio sam još par puta u policijskim stanicama , ali u drugim državama …
Kazne više nisam plaćao , osim što je jedan šef policije od mojih para (sitniša) sebi platio kafu (upravo su mu je bili doneli iz obližnjeg kafića)
Naučio sam da , kada mi se prvi put kaže da ne smem da sviram, da se odmah pokupim i odem (k’o bajagi … )- bez priče !
A tek drugi put – otvaram usta i … pravdam se.
A , kada se desi da me isti policajci i tri puta u roku od par sati nadju kako sviram (a ne smem),
pa … onda se oni , kao , naljute i odvedu me u stanicu i predaju me kolegama …
koji i nisu baš ljuti (obično) na mene , te me puste … he he …
nekada neki slučajno prodju i "obaveste" me da ne smem da sviram ,
a , ja ih onda pratim malo …
i , kada vidim da odu daleko (ili se vrate u stanicu) , ja se vratim na posao !
Tako je to bilo nekada .
Sada znam gde je kakva situacija sa policajcima , tako da stvarno RETKO imam problema sa njima ! (najveći neprijatelji su mi : kiša, galama , neosvetljenost ...)

A , dozvole …
Dobio sam iz Kulturnog Centra Beograda (1989.) neki papir …
Skeniraću ga , (pošto ga još imam) pa ću da ga zakačim.
Pisalo je da, kao , “oplemenjujem i oživljavam sadržaj u 'Knez Mihajlovoj' itd …”
Posle sam i u Budvi dobio isti takav - prepisali su …
Samo je bio Kulturni centar Budve i … ” … sadržaj Starog grada … itd.”
I to čuvam …
Ulično muziciranje je zapravo nelegalna rabota, jer … kako da ti naplate porez ?
Tako je u većini država , mada …
uglavnom gledaju “kroz prste”.
A, mnogi policajci i ne poznaju baš zakon …
Na moju sreću ... he he ...

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Sep 2010, 15:50 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
RAMBO AMADEUS I KAFIĆ ZA SVAKU PRILIKU




Bilo je to 1997. u Herceg Novom (odakle je Antonio Pušić [Rambo] i rodom)
Ja i još jedan tip smo svirali na ulici...
Obično sam devedesetih odlazio u Budvu avgusta meseca
ali , tada sam po prvi put otišao u Herceg Novi.
Poveo sam jednog tipa da svira sa mnom.
On je svirao raznorazne udaraljke (daire, bongose, klepetuše, konzerve sa peskom i kamenčićima ...) ...
[Ja sviram gitaru (sa dva vrata) na "klavirski" način ... (Stanley Jordan fazon ...)]

I, tako, počnemo mi da sviramo u onoj ulici , lepoj , u centru ...
ali, nešto nismo izazivali interesovanje prolaznika,
i rešimo da promenimo mesto.
Spustimo se dole pored mora da probamo tamo...
Ali ,ni tamo nije baš nešto išlo...

Medjutim prodje tu slučajno Rambo i , da ne dužim , počnemo mi sa njim da sviramo...
On uzeo neke udaraljke i otkačio se čovek (veliki zajebant , poznata stvar)
Svirali smo desetak minuta sa njim (sećam se , izmedju ostalog i "Hit the road Jack")
Posle nam on reče da dodjemo u neki kafić ,
zaboravih ime ... a i zašto da idemo tamo ... da sviramo , da se zezamo ...
zaboravio sam tačno zašto ...

ode on , a mi nastavimo da sviramo...
ali, opet nije bilo kako treba (interesovanje prolaznika)
Ja se iznerviram i kazem kolegi da idemo u tunel da sviramo !
(ima neki tunel 30-tak metara dugačak kroz koji prolazi šetalište pored mora ...)
Rekoh ... aj' kad već slabo ide , da se bar mi zajebavamo (da mogu da kažem da sam i u tunelu svirao)
i ... šta da kažem ...
bilo je super zezanje !
Napravili smo mini show !
Bilo je i publike , a i para ...
Na kraju je bilo "give me five" , sa kolegom .
Posle smo nastavili da svako veče samo u tunelu sviramo (tih 10-tak dana)
Lepo je zvučalo (imali smo prirodni eho)

Jedno veče je Rambo održavao koncert, gore u tvrdjavi, u Herceg Novom ("Citadella" se, valjda, zvaše...).
Mi, naravno, išli da gledamo (uvek je zanimljiv uživo)
Posle koncerta, on seo pored miksete i mi, u odlasku, svratimo do njega ...
"zdravo" , "zdravo" ... i pohvalimo se mi kako smo našli super mesto za svirku ... tunel... itd.
On nam opet kaže da svratimo u taj kafić, već pomenuti ...
U tom trenutku prolaze neke devojke,
i , valjda ohrabrene time što Rambo ne izigrava zvezdu , nego priča sa ljudima ... one pridju ...
kaže jedna, kao ... "super je bilo..." (koncert) i tako to ...
On njoj kaže kako je lepa (muvanje, ov korz ...)
a, ona, da uzvrati, kaže njemu kako je i on lep ...
A Rambo njoj : "aj' dodjite u kafić (dotični ...) da nastavimo sa komplimentima".
Ja i moj kolega smo umrli od smeha, posle ...
Taj njegov kafić , he he ...
Za sve prilike ...

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Sep 2010, 15:48 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
VOZOVI




Proveo sam dobar deo mladosti po vozovima. Jednom sam u komadu 30 dana "živeo" u vozu !To je bilo 1991.
Uzeo sam "inter rail" kartu ... (par puta)
Sa tom voznom kartom si mogao da putuješ mesec dana po (skoro) svim Evropskim državama.
Uslov je bio da imaš ispod 26 godina.
Kada putuješ od jednog mesta do drugog, upišeš polaznu i krajnju stanicu u prazna polja
i kondukter posle samo overi to (izbuši ili napiše nešto ...)
Granice su se još tada prelazile bez velikih kontrola. Iz Nemačke sam odlazio u Italiju,
a , da me niko nije ništa pitao.
Znači Nemačka carina na izlazu ,
pa Švajcarska na ulazu , pa na izlazu,
pa Italijanska na ulazu u Itaiju ...
Jednom čak ni kondukteri nisu ulazili od Nemačke do Italije, ili nisu hteli da me bude, ko zna ...
Nekada na granici udje carinik, ali samo prodje i ne traži svima pasoš na uvid
već samo "sumnjivim" tipovima.
meni obavezno , hehe ... taj sam !
Čim imam ranac i gitaru ...

Te "inter rail" karte su bile mnogo dobra stvar.
Tako ja sviram , recimo , u jednom gradu pre podne , a, popodne sam već u nekom drugom.
Uveče sednem lepo u voz i ... spavanje !
Naravno , izaberem neki poluprazan voz , da bi ceo jedan kupe mogao da bude samo moj ...
A, ako se desi da se usput voz napuni i udju ljudi i u "moj" kupe...
Pa, ja lepo izadjem na narednoj stanici ... i - u drugi voz !
Ili , ako dodjem u neki grad prerano (počinjao sam svirku oko 10-11 pre podne)...
Ništa , napravim još jedan krug ...
Odem do nekog bližeg mesta (još malo odspavam) i vratim se ponovo.

Sećam se kad su u moj kupe jednom upali neki Englezi (4-5 komada).
Pošli ljudi na "oktober fest" , u Minhen.
Svaka druga reč im je bilo ono "faken"... za bilo koju stvar su morali da kažu da je - "faken"!
Elem , imali su PUN jedan ranac sa pivskim limenkama (punim , naravno).
Pili su k'o ... Englezi !
I meni su uvalili pivo (u sred noći), pa sam ja posle počeo da im sviram neki BLUES ...
Al' posle 5 minuta oni su već svi DO JEDNOG hrkali (taj jedan je ostao budan)!

U Nemačkoj su vozovi tačni.
Taman pomisliš : "a-ha , evo, kasniće "! , kad on ... eto ga stiže !
Našao sam bio i neku varijantu za pranje kose toplom vodom (u umivaoniku),
čak i za sušenje!
Neka "duvaljka" je postojala u umivaoniku , odakle je duvao topao vazduh (odozgo) ...
pojma nemam čemu im je to služilo ...
Naučio sam i kako sa 1,5 litra vode (iz flaše) oprati kosu ...
A, za kupanje ... dobro , mora se ponekad prenoćiti u nekom jeftinom pansionu.
Mada sam čuo i za varijante ... tuširanje na benzinskoj pumpi , ali, nisam probao.

Najsmešnije je bilo kada sam morao da punim baterije za pojačalo (bile su unutra u pojačalu).
Obično sam to radio u čekaonici,
ali ,u nekim čekaonicama nije bilo utičnice za struju,
pa sam nalazio nekakve utičnice izmedju koloseka ...
Ljudi, koji su bili u blizini, čudno su me gledali , jer im nije bilo jasno šta ja to muvam tamo...
Pojačalo je bilo u nekoj kutiji od kartona (kutija od cipela) ,
koja mi je služila , u toku dana , kao "kasa" ...
Oni su gledali kako ostavljam tamo izmedju koloseka neku sumnjivu stvar i vraćam se na klupu
(verovatno ih je to ohrabrivalo, jer da sam ostavljao tu kutiju i odlazio - sigurno bi zvali policiju)
Ipak , i ovako me čudi kako nikada niko nije pozvao obezbedjenje ...
da provere da ne postavljm bombu , možda ...

To su neke stvari sa početka moje karijere.
Sada imam jedan mali kombi , unutra krevet (sa posteljinom i jastukom) ,
bejbi vlažne maramice (za "kupanje") , balone za vodu (u letnje vreme) ,
mali TV (i DVD),
veći broj kvalitetnih baterija ... itd.

Pa , i ja sam, bre, valjda u nekakvom 21-om veku , majku mu !!!

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Sep 2010, 21:29 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 24 Jun 2005, 02:03
Postovi: 7347
Lokacija: Бања Лука
само настави да шаљеш текстове.
немој да те обесхрабри што не коментаришемо, читамо ми то.
поздрав :)

_________________
И само дотле, до тог камена,
До тог бедема...
Ногом ћеш ступит, можда, поганом?
Дрзнеш ли даље?...

Ал' један израз, једну мисао
Чућеш у борбе страшној ломљави
"Отаџбина је ово Србина!..."


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Sep 2010, 21:59 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 20 Feb 2010, 22:03
Postovi: 3781
Lokacija: Awesometown, Togetherland, Betterworld... Sci-Fi RS :)
Svaka čast, životne priče su poučne priče, i ja imam osjećaj da sam te negdje već čitao.
Ovdje ljudi svašta čitaju :D

_________________
''Srbin Srbinu Srbin est!'' - nepoznati
''MALOGRAĐANIN je oruđe sveopšteg razaranja'' - Konstantin Leontijev
Prezir dolazi kada sve shvatiš!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Sep 2010, 22:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2008, 19:01
Postovi: 8385
Lokacija: 133
АЛЕКСАНДАР je napisao:
само настави да шаљеш текстове.
немој да те обесхрабри што не коментаришемо, читамо ми то.
поздрав :)

+1

Hvala na postovima.

_________________
bleek.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Sep 2010, 23:55 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
nema neki smajli što zahvaljuje ...

pa zato pišem : HVALA !





p.s.
tek sad vidim da su neki tekstovi dva puta kopirani ... i ne znam kako se to dogodilo
neka ih neko iz "vlasti" obriše , ako hoće ...

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Poslednji put menjao Ulični Muzičar dana 28 Sep 2010, 00:01, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Sep 2010, 23:56 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
ULIČARSKA ETIKA




I u mojoj profesiji postoje neka nepisana pravila.
Osnovno pravilo je da, ako neko već svira tamo gde bi i ti , treba da se odmakneš na neko pristojno rastojanje, pa da tamo sviraš kol’ko ’oćeš ...
Ako su dva svirača preblizu , nikome to nije na korist (u parama ... a , i u nervima !)
Dobro je i da su na različitoj strani ulice ... ako ih je samo dvoje , a ulica široka (a, ima takvih)
E, sad, koliko se to poštuje ... hm ...
Kako je i za očekivati , svako misli na sebe i boli ga uvo za druge. Oni koji su "jači", ne mare za slabije ...
"Jači" u smislu da imaju pojačala , više ih je , prave veću galamu ...
Ja sam u početku veoma pazio na to .
Čak sam uvažavao i prosjake , koji su mi delimično i kolege.
Međutim, sada sve više i ja mislim prvenstveno na sebe ... (i svoju porodicu)
Dobro , ne stanem nikome na metar razdaljine
Ali , gledam da se udaljim koliko je potrebno , a, da MENI taj neko ne smeta ...
Tako su me naučili !
Mnogo puta mi se desilo da se stvarno čudim kako nemaju ni minimum obzira.

Ako više dana za redom sviraš na istom mestu i neko nov dođe pa zauzme to „tvoje“ mesto,
pa ... ne možeš da se buniš i ta teraš čoveka odatle,
jer i jedan i drugi radite nezakonitu stvar, bez dozvole ...
Tako ja mislim i ... sutradan poranim da povratim svoje radno mesto !
Međutim , kada je obrnuto ... imam problema ... niko nema obzira !
Tu računam i ljude koji po ulici prodaju razne sitnice , ne samo muzičare.
Tako me polako kvare i teraju me da i ja mislim samo na sebe (i svoju zaradu).

Evo poslednji primer (leto 2009.) :
Svirao sam na istom mestu svako veče.
Neki Rumun je, pak , išao od restorana do restorana ...
Znate ono ... svira 5-10 minuta , pokupi pare od gostiju i ... ide dalje.
Prvo veče sam sačekao da odsvira to svoje na 5 metra od mene ...( bio je ispred mene neki restoran)
On svira harmoniku (+ njegov sin od 7-8 god. ... znači dve harmonike) i pravi veliku galamu !
Nije me ometao samo kad dođe da svira tačno ispred mene ,
nego i dok se , polako , približava i , polako , odlazi ...
Drugo veče ja njemu kažem da preskoči taj restoran gde je sviram , jer "nije u redu da ja pauziram zbog njega..."
Malo smo se posvađali ...
On meni reče: "ti tu sviraš celo veče , valjda mogu i ja 10 minuta ..."
a ja njemu : "ti sviraš po celom gradu , svi restorani su tvoji ... ostavi mi bar ovo mesto ..."
-pa , to je samo 10-tak minuta ... on će
-pa , to je za mene nešto para ... (zna se otprilike „satnica“ ... pa i tih 10 minuta ...) i što bih ja tebe „čašćavao“ ?
I tako se mi tu malo posvađamo ... svako ima svoju „teoriju“.
Na kraju sam mu , iznerviran , zapretio da ću mu poslati policiju zato što iskorišćava maloletnu decu !
(to jeste ozbiljna stvar – maloletna deca ne treba da rade !)
To ga je uplašilo , izgleda ...
Inače on je ostavio devojčicu od 1o-tak godina da prosi (razvlači harmoniku ... bezveze) u jednoj ulici, ,a , sa sobom je vodio sina od 7-8 godina i malu devojčicu u kolicima (dok mu je žena izigravala spomenik ... ono , namaže se belom bojom , pa je , kao , neka statua)
Zajedno sviraju , a mali na kraju i skuplja pare od ljudi što večeraju ... i tako svako veče , celo leto
( i koga briga što dete u tom uzrastu treba da se igra , a, ne da radi ... )

Titula najgorih pripada ipak onim Južno-Amerikancima ...
Njih apsolutno nije briga što ti sviraš ...
Jednostavno , izaberu sebi najbolje mesto i ... udri ...
I ti , šta ćeš ...
Pokupiš se i odeš ...

Ima i prosjaka koji šaraju ulicom i traže pare od prolaznika ...
Kad vide da neko počne da čeprka po novčaniku , da bi kod mene ubacio ,
oni mu (joj) priđu i traže i za sebe ...
neki im i daju ...
Ali , ja im uvek kažem da se udalje od mene ... ako im se usladi taj sistem ...

Jedan drugi slucaj :
Svirao sam ja tako i ... dolazi sasvim blizu mene žena sa onom velikom muzičkom kutijom (na točkovima)
Ono , vrti ručicu , a ono samo svira ...
To dosta jako „zvuči“ ...
Ja joj priđem i protestujem , ljubazno ...
Ona kaže da tu „svira“ (vrti ručicu) svaki dan ...
Ja je zamolim da se odmakne malo ... (bila je 7-8 metara od mene)
Prvi sam stao tu , u prolazu sam , samo taj dan ako može (t.j. pola dana ...)
Ona je skoro uvažila moju molbu ...
Ali , u tom trenutku dolazi njen muž ...
Ljuti se na nju što uopšte razgovara sa mnom !
U fazonu ... "ma, šta mu se pravdaš , ko ga j..."
I počne on da vrti ručicu ...
Ja se vratim na svoje mesto , ljut ...
Okrenem pojačalo (skoro) do „daske“ ... (da bih se i ja čuo ... njemu nisam smetao , sigurno !)
I ... pomislim u sebi : "A , SAD LJUDI , MOLIM VAS , UBACUJTE PARE ... "
Nisam mogao dugo tako da galamim ...
I ... he,he ... počnu ljudi da ubacuju ... kod mene !
Jedan , drugi , treći ... a kod njega niko !
A , on je bio okrenut prema meni i sve vidi ...
A ljudi ... samo ubacuju ...
Nije prošlo više od 4-5 minuta ... promeni on mesto !
Nerviralo ga je da gleda to ...
Ja smanjim „volume“ i nastavim normalnom jačinom ...
Pomislim : "more, ima boga ..."!

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Sep 2010, 01:10 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Avg 2007, 14:39
Postovi: 39514
Lokacija: Vostok Station, Antarctica
Ulični Muzičar je napisao:
nema neki smajli što zahvaljuje ...

pa zato pišem : HVALA !





p.s.
tek sad vidim da su neki tekstovi dva puta kopirani ... i ne znam kako se to dogodilo
neka ih neko iz "vlasti" obriše , ako hoće ...

Izbrisao sam ona dva posta... Samo nastavi da postavljas tekstove ;)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2010, 00:37 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
MAMAC


"Mamac", šta li je to? Kod uličnih muzičara ...
Elem, kada sam svirao u Nemačkoj, negde na početku karijere, desila se ovakva situacija:
Neka žena traži siću po novčaniku, nadje i... taman da stavi, kaže, otprilike:
"Auuu... pa, ti još ništa nisi zaradio"! (Stvarno mi je kutija bila prazna, pre nego što je ona ubacila)
ubaci pare i ode ...
Ja pomislim: "pa, tek sam počeo da sviram..." (možda pre 2-3 minuta)
Al', posle nešto razmišljam ...
Pa, ljudi ne znaju kad sam ja počeo... i glupo je da koferčić bude prazan!
I, tako počnem da postavljam "mamac", tj. da stavljam nekoliko novčića ja SAM, na početku...
Kasnije sam to već usavršio... duplo dno (gornje - pokretno) sa zalepljenim parama!
E, sad... nije dobro ni da ima puno para, tako da, čim se s'kupi malo više para - hop!
Podignem duplo dno i pare odu dole, a gore ostanu samo one zalepljene...

Smešno mi je kada prolaznici vole da zaviruju u kofer, da vide kako mi ide... (a, mnogi gledaju onako... iskosa, krišom... glava okrenuta napred, a očima samo "skeniraju")
neki i komentarišu...
Neki kažu: "A, slabo ..."
A, ja mislim: "Pa, otkud, bre, "tečo", znaš da li sam počeo da sviram pre 1 minut, ili pre 2 sata"?
Ipak ćutim, šta ću ...
U vreme hiperinflacije, pitaju me ljudi kol'ko mogu da zaradim za jedan dan, mogu li 5 maraka...
A... meni je mamac bio toliko!
Dobro, šta da se radi... tada je u Srbiji 100 maraka bilo puno para, a 1000 maraka - mini bogatstvo!
Kada sam već kod komentara prolaznika, sećam se jednog, u Knez-u:
"A, PA TI SI VEĆ ZARADIO ZA PEČENJE"!
hehe... kao da ja sviram zato što sam gladan (u tom trenutku)!
A, jedan deda je pričao svojim unucima (a, ja sve čujem) :
"EVO, DECO, OVO JE ULIČNI SVIRAČ ... NJEMU NIJE VAŽNO KOLIKO ĆE DA ZARADI, NEGO DA ZABAVLJA PROLAZNIKE ..."
Ja slušam i mislim: "Dobro sad... ne bih se složio baš u potpunosti..."

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2010, 08:43 
АЛЕКСАНДАР je napisao:
само настави да шаљеш текстове.
немој да те обесхрабри што не коментаришемо, читамо ми то.
поздрав :)


potpis :wink:


Vrh
  
 
PostPoslato: 29 Sep 2010, 08:46 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2010, 08:22
Postovi: 24782
Takodje.

_________________
Знају ли вам дједови да сте израсли у љубитеље нациста?


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Sep 2010, 00:40 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
KAKO SU MI UKRALI GITARU


U godinama u kojima je carevala hiperinflacija, za male pare mi je jedan tip napravio gitaru sa dva vrata.
Bila je neobična zato što nije bilo čivija nego se štimovala na kobilici.
Mnogi ne znaju za tu foru, pa su me pitali koji mi je to instrument, kako mu je ime...
Ali, malo mi je bila "tvrda" ta gitara, pa su me boleli prsti od sviranja (visoko su bile žice, u odnosu na vrat [pragove])!
Počeo sam da sviram na njoj februara 1994-te .
Krajem marta iste te godine sam se nešto muvao po Italiji...
Putovao sam jedne noći iz Fodje za Rim.
Bio sam mnogo umoran , jer sam predhodnu noć proveo u brodu, predhodni dan svirao...
Udjem u neki kupe gde je, pored prozora, sedeo neki crnac...
Ja sednem odmah do vrata,skinem jaknu...
Crnac mi kaže da pripazim na svoju KOŽNU jaknu, jer ima lopova po vozovima...
a, jakna je bila od turske "kože" (35 DM)
Zaspao sam kao priklan...

Probudio nas je, i mene i crnca, radnik sa železnice... na stanici u Rimu !
Voz je bio stigao, putnici izašli, voz odvezli u garažu i... tu nas probudili !

Nema mi gitare !!!
Od muke da je tražim ... čak i ispod sedišta (u vozu !)
Počnem da psujem , da se derem ...
Onaj radnik sa železnice koji nas je probudio me pita da li sam "Slavo" (Jugoslavo ...)
Prepoznao psovke ...
Posle, kad sam razmislio malo, čini mi se da sam mogao da se setim da je neko bio otvorio vrata kupea, a, ja sam samo na tren otvorio oči... bio sam mrtav umoran...

Sreća da sam imao para, pa sam kupio neku "raketa" gitaru - da bih mogao da radim...
Ništa futrola, ništa kaiš !
Stavio sam neki zidarski konac umesto kaiša...
Kasnije sam i tu, i staru gitaru - isekao i spojio ih, pa sam tako dobio gitaru sa dva vrata (ali po 6 žica na obe).
Na njoj sam svirao narednih 11 godina.

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Okt 2010, 12:23 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Sep 2010, 02:52
Postovi: 5
VOLIM JA OVAJ SVOJ POSAO !


Moram da kažem da ja volim svoj posao!
Kad već nešto mora da se radi - ja biram ovo svoje.
Uvek sam govorio da je pravi posao onaj koji bi se radio i besplatno.
E, sad, kada bi se naprasno obogatio...
Mislim da bih sigurno napravio pauzu !
Ipak mi je malo dosadilo, 21-va je godina !
Ali , vratio bi se ...
I svirao bih, ili besplatno, ili za pare... koje bih posle poklanjao najbližim kolegama , prosjacima, bilo kome...
Malo bih promenio i repertoar. Sada se trudim da ono što sviram zvuči, pre svega, LEPO...
Jer, sviram najpre za prolaznike, pa tek onda za sebe...
Znači, malo bih više svirao za sebe (a, to znači - tvrđi zvuk !)
Ne bih svirao po hladnoći, vetru, po kiši (ispod nekog balkona)
Manje sati u komadu... itd.
Ali bih (makar povremeno) SVIRAO... na ulici !!!
Po tome cenim da sam izabrao pravi posao za sebe !
Početkom devedesetih je izvestan broj ljudi iz bivše SFRJ krenuo da svira po ulici – iz nužde !
Nije bilo para , nije bilo posla, pa, kao, bolje je i to nego da se krade... hehe...
I meni su nekoliko puta (imajući nameru da me pohvale) rekli da ... dobro, bolje je to što sviram na ulici nego da kradem...

Ja uvek ističem da sam počeo da sviram po ulicama zato što sam tako hteo ja...
Nisam morao !
1989. sam mogao da nastavim da radim u fabrici u koju me je doveo otac, koji je tamo radio puno godina (radio sam 4 meseca... kol’ko da zaradim za pojačalo)
Radno mesto sa perspektivom, da, da...
Mogao sam da budem nekakav šef , kasnije... na bojenju čarapa,
pošto tamo niko nije imao hemijsku školu (kao ja)
A, i plata je tada (1989, 1990 ... ) bila fina, mogu vam reći !

Ja, boga mi, mislim da za mene , ovakvog kakav sam (oduvek sam bio "solo igrač" - u svemu i celog života) ... da je ovaj moj - idealan posao !
Nezavisnost, nema šefa, ja odredjujem kada ću da radim, koliko dugo, koliko često, gde...
Nezavisnost mi omogućava i to što sam oduvek svirao sam .
(izuzev nešto malo, na Jadranu ... ali, to je više bilo zezanje, a manje ozbiljan „rad“!)
A, to što uspevam da sviram sam, a, NE PEVAM ...
Za to kažem FALA Stanley Jordan–u !

_________________
www.ulicni-muzicar.blogspot.com


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 203 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 11  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs