Ovo je reakcija na obični sarkazam, prepun alegorije i etnografskih metafora:
Citiraj:
Na kojoj temi se može poručiti manitom govedu da se napuši kurca provincijskog, onog seljackog?
Jedan primjer nezrelosti i nekulture, karakteristican za ruralna i manje urbana područja, no naravno, slične pojave imamo i u gradovima.
Ipak, ovde bih se pozabavio jednim drugim fenomenom.
Život u provinciji često proizvodi ljude sa kompleksima ili određenim stepenom socijalne disfunkcionalnosti. Uzrok tomu možemo tražiti u nespremnosti ega da na liniji jednog identiteta uravnoteži različite identifikacije, a koje su mahom proizvod želja nastalih kao posljedica konzumerizma i potrosackog mentaliteta nametnutog kroz medije i javnu riječ. Kraće, radi se o nesposobnosti da se sagleda šira realnost današnjeg savremenog društvenog konteksta, a s tim u vezi rastu i frustracije.
Manifestacije tih poremećaja i neuroza možemo vidjeti svakodnevno, a na najnizem levelu dijaloga ja sam to okarakterisao kao "retorički borbeni duh" ili nespremnost na dublje promišljanje ili humor/sarkazam ili čak šalu na vlastiti račun, nego se odmah ide u kost, kao Ilija Zmaj, "nesh na' da me" i to je ta logika djelovanja.
Interesantan je to fenomen koji sam zapazio kod mase provincijalaca i ruralaca, a zapaženje iznosim bez namjere da uvrijedim zdrave jedinke iz tih sredina.
Imate li slična iskustva i zapažanja?
P.S. Možete prebaciti temu na psihologiju i prilagoditi naslov ako vam se čini neadekvatan
